Maksova maksimala

nedjelja, 28.06.2009.

SREĆA I OPTIMIZAM HRVATSKOGA DRUŠTVA

Zašto je u hrvatskoj poslije 2. svjetskog rata vladao optimizam, a nakon Domovinskog rata pesimizam.
Možete ovo protumačiti kako vam drago, ali podastrite protuargumente. U četvrtak, 25. lipnja, na Dan državnosti Republike Hrvatske tema jutarnje emisije „Znanje i spoznaja“ Ante Bekića bavila se upravo tim pitanjem kao doprinos Danu državnosti. Taj dan kada je naša Republika postala punoljetna svi smo trebali biti razdragani, lepršavi, sretni i puni optimizma. Naša stvarnost govori potpuno suprotno.
Mada nismo u krizi, već u poticaju na bolja rješenja, kako bi rekao Vladimir Gruden, profesor na Medicinskom fakultetu, doktor medicinske psihologije, ljudi su deprimiriani, autistični, bezvoljni. U "badu" su.
Jučer je na radiju, Hrvatskom radiju, rečeno da 80 posto umirovljenika prima mirovinu manju od 2.000 kuna. To je oko 800 tisuća ljudi koji su na rubu egzistencije, ili možda umiru. Kako preživljavaju? Snalaze se. Prevrćući kontejnere, ili možda prose, kradu, što li. A kakvu tek poruku šalju svojim unucima. Beznađe totalno. Može li društvo koje ima 800 tisuća takvih umirovljenika, isto toliko malodobne djece, dva milijuna radnika koji imaju plaću od 2 do tri tisuće kuna uz radno vrijeme od deset sati dnevno i 200 tisuća nezaposlenih radno sposobnih, biti sretno.
Može li društvo kojemu u Saboru sjede narodni zastupnici koji bez razmišljanja donose potpuno nakaradne zakone kao što su: zakoni o 0,00 promila alkohola u krvi vozača, o nepušenju u ugostiteljskim prostorima, o neradnoj nedjelji za odabrane profesije, paljenje srednjih autosvjetala u zimskom periodu, ali ne i u ljetnom, o lovstvu s ograđenim lovištima, ... U isto vrijeme Vlada daje poticaj za uzgoj vinograda i duhana, želi živjeti od turizma, a govoriti kako sada imamo Hrvatsku po kojoj se slobodno možemo šetati gdje god došli.
Zakon o zabrani rada nedjeljom odnosi se samo na rad trgovina!? Zašto samo trgovina. Zbog čega se ne zabrani rad nedjeljom za sve ljude i profesije. Pa i za lopove. Ako se lopov drzne pa opljačka nekog tajkuna, kladionicu, banku ili poštu nedjeljom, treba ga kazniti rigorozno po posebnom zakonu. Običnim danom neka pljačka, pa od nečega mora živjeti.
No, strašan je taj cinizam Vlade, Crkve i sindikata koji se bore da ljudi ne rade nedjeljom, jer da im se ne omogućuje boravak s obitelji, odlazak u crkvu, davanja lemozine za svećeničke limuzine, te da ih poslodavac nedjeljom ionako ne plaća! Dvije i kusur godna smo se borili da donesemo glupi zakon na prijedlog HDZ-a, a nismo u stanju provoditi postojeći zakon da se svaka nedjelja ima platiti po većoj satnici od redovne. Da se prisili poslodavca da to plaća dvostruko, svak bi rado to odradio i zaradio, a poslodavac bi izračunao da li mu se to isplati. Ako tu ne bi imao računice, nedjeljom i praznikom ne bi radio. I to je to. Ako inspektori neradnu nedjelju moraju kontrolirati, oni moraju raditi upravo nedjeljom. Da li su posebno plaćeni? A jednostavnije bi bilo jednom mjesečno prekontrolirati „šihtaricu“ i utvrditi da li je radniku plaćena ta nedjelja. Ako nije, kazniti poslodavca tako da više ne pomišlja na lopovluk. I mirna Bosna.
U prošlom, mračnom sistemu, sve je bilo svjetlije. Današnji nekompetentni vlastodršci tumače da se moramo privikavati na novi način življenja. Da treba misliti o sebi, a ne o društvu!? Što to znači; bogatiti se na tuđi račun, stvarati podjelu na bogate i siromašne, zanemariti sustav vrijednosti, vjerovati u Boga i moliti ga da nam omogući veći kapital od susjeda? Izglasali smo društveni sustav koji je gori od prošloga. Izborili smo državu koja je gora od prošle. A krv smo za nju prolili.
Ljudska sreća raste proporcionalno s povjerenjem u čovjeka, a obrnuto proporcionalno sa stvaranjem kapitala. Ako u trgovinama raznih Keruma, Konzuma, Lidla, Billa, radnici na stojećki zarade 2.500 kuna mjesečno za deset sati dnevnog rada, a njihovi poslodavci zarade po svakomu barem još dvaput toliko, onda nije teško poslodavcu glumiti dobročinitelja i dati godišnje neku donaciju u „humanitarne“ svrhe. Stotinama oduzima, a jednom dade, ali samo djelić. I tko tu može biti sretan?
Sretan mogu biti ja koji sam odgojen u skromnosti, ne siromaštvu, ostao sam takav i sada, nadam se zauvijek, ali ću zauvijek ostati tužan što smo se iz onoga socijalnog društva izrodili u kapitalističko i to ono najniže vrste, koje je odbačeno i od Boga i od naroda. „Kapitalizam treba zbaciti“, rekao je nadaleko poznati humanist pokojni Ivan Supek, a „treba nagraditi radnika koji je stvorio i najmanju vrijednost, a ne parazita bankara i trgovca“ dodao bi živući Miroslav Radman.
Odatle zrači sreća.

nedjelja, 21.06.2009.

GRADSKO VIJEĆE U NOVOM SASTAVU

I to je to! Imamo vlast kakvu smo odabrali, imamo vlast kakvu smo zaslužili. Ni manje ni više od toga. Nema opravdanja da je izišlo toliko i toliko birača na birališta, nema opravdanja da bi sigurno bilo drugačije da se odazvao neki veći ili manji broj, ali ima mjesta primjedbi da smo još daleko od nekid uljuđenih manira, ima primjedaba da smo po civilizacijskoj razini u nekim zadnjim redovima na ljestvici Stare dame Europe u koju se guramo bez prave osnove po bilo kojem kriteriju. Mi smo Balkanci u onom pejorativnom smislu, što se prevodi s; podrugljivom smislu. Orijent express nam je draži i bliži u smjeru zapad-jugoistok, nego obratno.
U četvrtak je inaugurirano novo Gradsko vijeće koje obećava. Vjerojatno se ništa spektakularno neće desiti u naredne četiri godine, ali je izvjesno da ovo Vijeće ima daleko veću odgovornost od svih dosadašnjih. Na njegova krhka pleća utovarili smo veći teret no prijašnjih godina kada su iza sebe imali kvalitetno gradsko poglavarstvo od sedmero odabranih, kompetentnih i odgovornih osoba kojima je blagostanje puka bilo uvijek prije vlastitih interesa.
Nisam primijetio da li je ovo novo vijeće blagoslovio župnik i dekan ogulinski, ili se čeka prilika da monsinjor Šporčić nađe vremena obaviti tu vazda zahvalnu i važnu dužnost. On je gotovo ovacijama ispraćen iz Ogulina, okićen lovorikama, uz uzdah: Vrati se čobane, ovdje je tvoje krdo. I za našu sredinu bi najvjerodostojnije bilo parafrazirati onu Krležinu: Jest da u krdu smrdi, ali je toplo.
Nije na odmet imenom i prezimenom opetovati sastav novoga Gradskog vijeća: Ivica Vuković (umjesto Ivana Vučića), Milan Sabljak, Milan Hudurović, Jure Turković, Blanka Poljak, Mato Špehar (umjesto Nikoline Luketić), Mladen Stipetić, Ivica Francetić (HDZ), Ivan Vuković, Željko Tonković, Zlatko Mrvoš, Momir Jakšić i Nevenka Šajn (SDP), Željko Bokulić (nezavisni), Siniša Ljubojević (SDSS) i Nikola Ivanac umjesto Vladimira Kubelke (HSS), a kao predstavnica svih nacionalnih manjina Zorica Jurašić s HDZ-ove liste. Nakon prisege novih vijećnika, jednoglasno je za predsjednika Gradskog vijeća izabran Milan Sabljak (HDZ), a Milan Hudurović (HDZ) i Ivan Vuković (SDP) za potpredsjednike Vijeća. Da ponovimo i konstelaciju „snaga“; HDZ 10, SDP 5, nezavisni 1, SDSS 1 i HSS 1. Čenlici ovih lista su zadovoljni, zašto onda ne bismo zadovoljni bili i mi. Malo me smeta da i ovdje nije izbran manjinski potpredsjednik Vijeća, ako već „moramo“ imati manjinskog dogradonačelnika. No, to će se, vjerojatno vodećem sastavu kad-tad osvetiti.
I sad smo, eto, zagazili u novi mandat lokalne samouprave s dosad najjačom opozicijom. Najjačom po broju vijećničkih mjesta i, što je još važnije, s kompetentnim ljudima. Neću reći ništa novo ako spomenem da je u mnogo slučajeva opozicija u sastavu nekog korpusa važnija od vlasti i toplo se nadam da je to upravo u Ogulinu. A u Ogulinu je važno da građani počnu pozitivno zračiti. Da steknu povjerenje u vlast i njene korektore. Ako se pozitivno ozračje ustanovi u Poduzetničkoj zoni, u HOC-u na Bjelolasici, u Sportskoj zajednici, ako vijećnička oporba prisili vlast da transparentno utvrdi tko i što ne funkcionira, u gospodarstvu naročito, Ogulin i u ovom sastavu može krenuti naprijed.
Novi mandat lokalne vlasti ide paralelno s mandatom novoga župana, a novi župan je s Ribarćov! Može li se lokalnoj vlasti nešto bolje desiti? Sada svi mi Ogulinci, stanovništvo naše županije pa i hrvatski narod, rekao bih, očekuje da se na Bjelolasici nešto desi. Bjelolasica se dogodila u ono mračno vrijeme, prebrodila je čak i devastaciju za vrijeme prihvata izbjeglica iz Saborskoga od 1991. do 1996. godine, ali nije prebolila devastaciju koju je provela nova hrvatska Vlada postavljajući za ravnatelje HOC-a nekompetentne i nezainteresirane ljude sve do danas. Bjelolasica bi mogla biti koka koja nese zlatna jaja najprije za Ogulin, a onda i šire, a ako do sada odnosi između HOC-a i Grada nisu bili na razini, sada je jedinstvena prilika da se to ispravi. Slušajući novoga župana u nedjelju preko Radio Ogulina, upečatljivo je bilo ovo; njegova obitelj ne dozvoljava mu da se u budućnosti kandidira za neku višu funkciju jer, na koju se god do sada odlučio – od šuba je uspio! I sada svi mi tražimo kao i njegova obitelj da ne razmišlja o višoj funkciji, a to bi jedino mogao biti mandat premijera ili predsjednika Republike, već da tu svoju sreću po zasluzi usredotoči na Karlovačku županiju, sve njene poduzetničke zone i, što je najvažnije, na Hrvatski olimpijski centar Bjelolasicu!
Župane, ako su ti sve dosadašnje privatne ambicije uspjele „od šuba“, nema doista razloga da ne uspije i ova koja će zadovoljiti tebe, građane Ogulina kao jedinice lokalne samouprave, žitelje Županije i narod Hrvatske.
Ima li veće satisfakcije za čovjekove žrtve u svoje ime i u ime naroda - od procvata Bjelolasice.

nedjelja, 14.06.2009.

BAJKOVITI GRAD OGULIN

Prošli su izbori, hvala Bogu i Luciferu. Nadam se da ćemo sada naredne dvije godine živjeti mirnije, kvalitetnije i kulturnije. Kulturnije naročito na blogovima. Nije kultura poznavanje i vladanje računalom na internetu. Dokonim i upornim ljudima to gradivo je moguće svladati, ali to nije garancija visoke inteligencije niti kulture. Nije to garancija pismenosti, a najmanje ljudskosti. Izvjestan broj komentatora na svim našim blogovima svojim biserima zagađuju ovaj prostor do te mjere da su poneki autori prisiljeni isključiti komentare sa svojih blogova, a to nije dobro. Kako civilizirati te izgrednike, teško da se može naći siguran lijek, a lijek je potreban bolesniku. Mislim da se ovdje ne radi o bolesnicima, već samo o zločestim ljudima kojima vlastito dostojanstvo ne znači ništa pa smatraju da mogu gaziti i tuđe.
Nacionalno, političko i vjersko uvjerenje ne daje nikomu za pravo da osobno vrijeđa onoga s drugačijim uvjerenjem, osim ako ga taj prethodno nije uvrijedio. Ali i tom slučaju postoje granice do kojih se smije to činiti. A to je stvar kulture. Kapitalističko društvo, međutim, odbacuje kulturu, naciju, vjeru i čovjeka, to društvo poznaje samo kapital po svaku cijenu. A to znači; ne radom, već prevarom, izrabljivanjem i ponižavanjem drugoga. Već smo ovdje spomenuli (nisam to ja izmislio) da nije moguće da bogat čovjek bude pošten. To je jedina konstanta kapitalizma koja se kosi sa svakom poznatom svjetovnom ideologijom i kršćanskom dogmom. A 99% smo deklarirani kršćani. Što ne želiš da drugi tebi učini, ne čini ni ti drugomu – potrebno je svakodnevno ponavljati kao što kršćani ponavljaju Očenaš, ali ne napamet, već s razumijevanjem.
Vjerujem da se ovom maksimom rukovodila i naša spisateljica Ivana Brlić Mažuranić koja u svakoj svojoj bajci ukazuje na dobrotu, ljudskost, optimizam. Možda su njena djela upravo zbog toga bajke, jer dobrote, ljudskosti, ljubavi ima samo u bajkama. Ivana Brlić Mažuranić voljela je djecu, ljude, prirodu, a svoje bajke pisala je nadahnuta dobrim ljudima i ogulinskim prirodnim ljepotama. Danas je dobrih ljudi nestalo, a prirodu smo uništili. U ime kapitala s blagoslovom Crkve.
I danas, kada bi se probudila i došla u Ogulin, Ivana Brlić Mažuranić imala bi nadahnuća i bila očarana svojim zavičajem po pitanju okolice, okoliša i okoline. Osjećala bi se kao kod kuće u fizičkom i duhovnom smislu. Ogulin ne bi prepoznala, istinabog, ali bi prepoznala svoje bajke; kroz njen Legengrad i naše uspomene prolazi Neva Nevičica, Kosjenka, Potjeh, Jagar i živi bajkoviti Regoč, a došao je i novi dogradonačelnik bez glavnih igrača. Glavni igrači svoju bajku nastavljaju pisati i živjeti u podzemlju Ogulina nastavljajući širiti kolektorsku kanalizacijsku mrežu bez pročistača, što je za njihov tehničko-ekonomski domet - idealna stvar. Na tom zahvatu u prostoru Ivana Brlić Mažuranić bila bi zahvalna i nadahnuta za neku bajku o tomu kako novac i vlast kvare čovjeka, kako je novac prljava stvar zbog čega se uvijek nanovo mora oprati.
Da, moguće je da će mnogi reći kako je u današnjim prilikama besmisleno raditi neke festivale bajki, graditi otvoreno pučko učilište ili gradsku knjižnicu, ali je potrebno naglasiti da bez kulture jednog naroda, bez kulture svoga zavičaja i čovjek gubi svoj identitet. A bez knjižnice, kazališne zgrade, bez kulturnih manifestacija nestaje i kulturne baštine koja je stvarana u još teža vremena no što su ova današnja. Mi si u današnje vrijeme ne smijemo dozvoliti promašaje u gospodarskom smislu kao što je HOC Bjelolasica, Poduzetnička zona, konstantno razaranje cesta i ulica, gradnja raznih unikatnih teniskih dvorana i skijališta.
I ogulinsko društvo kapitalizam i politikanstvo dovelo je do raslojavanja ljudi, dovelo ga je u stanje nemoći, osiromašenja radnika, njegova ponižavanja, izvrnutog sustava vrijednosti i 75 postotne apolitičnosti. Politični su samo birači lojalni vladajućoj stranci jer od nje žive i oni im kroje gaće. Gaće su, siguran sam, sve kraće.
Zato festival bajke unosi kratkotrajnu svježinu i trajnu nadu da će taj bajkoviti grad sutra imati bolju budućnost, ali s vlašću kakvu zaslužuje. Ma što to značilo.

nedjelja, 07.06.2009.

INVAZIJA DVD-a S RIBARĆOV NA OGULIN

U ovoj našoj samostalnoj, demokratskoj, neovisnoj i slobodarskoj državi, u državi punoj mita i korupcije, u državi u kojoj se sveučilišni profesori bave prodajom svjedodžbi diplomoranih inženjera nepismenim bogatašima i političarima (većinom prometnog i ekonomskog smjera), sve je izvrnuto naglavačke. „Tko novaca nema, taj neka uči“, poručuju bajni profesori. U ovom našem društvu nije važno što je tko upropastio, nije važno tko ga je pokrao, ali je važno pronaći osobu tko je to provalio u javnost i tko mu je to omogućio. Mi izmišljamo neka Saborska povjerenstva u koja stavljamo lopove da bi identificirali druge lopove. Mi u povjerenstvo za krimen u Ministarstvu obrane postavimo Andriju Hebranga koji je kao ministar zdravstva učinio istu stvar kao izvjesni Rončević u Ministarstvu obrane i na kraju – pojeo vuk magare. Hebrang traga za čovjekom koji je otkrio lopovsku tajnu, a ne za lopovom. Vrana vrani oči ne kopa.
To je samo posljednji primjer funkcioniranja ove države, ali slučaj koji potvrđuje kulturu ponašanja u ovom društvu. Ne samo kulturu, već i životnu filozofiju. Opljačkati svoga susjeda, zapaliti mu kuću, ubiti ga ako mu se zamjeri, danas se smatra gotovo normalno. Sudstvo nađe razumijevanja za takve čine i odreže simboličnu kaznu – i život teče dalje u stilu „divljega zapada“. Lopovi, kriminalci, zločinci postaju heroji, idoli mladih ljudi, sustav vrijednosti se izvrće. Svi negativci pune novinske rubrike, postaju popularni, dolaze na televiziju, zapošljavaju se u policiji, zaštitarskim službama i postaju tjelohranitelji ugroženih i uvaženih persona.
Kriminalno i bahato ponašanje štite političke elite jer od takvih ljudi imaju više koristi nego od poštenih. To, eto, dokazuju i razne anomalije na lokalnim i parlamentarnim izborima, svejedno je. Pa pogledajte, molim vas, koliko se istinskih kriminalaca, kriminalaca po vokaciji, kandidiralo na razne pozicije u vlasti; od zastupnika, načelnika općine, gradonačelnika do župana.
U Ogulinu su izbori završili. Ovu sljedeću farsu za pravoslavnog dogradonačelnika ne smatram izborima. Završili su žalosno. Ne stoga što je pobijedio HDZ, nego zbog načina kako je to postigao. Doista čestitam HDZ-u na pobjedi, čestitam gradonačelniku i njegovim pomoćnicima, jer glasači su tako odlučili. Tu pobjedu ne umanjuje podatak da je na izbore izišlo manje od 50% upisanih, pošto ti koji nisu poštovali svoje pravo i obvezu i nisu neka ljudska kvaliteta. Oni su najviše pomogli da rezultati izbora budu baš takvi.
No, slušajući današnjeg gradonačelnika na Radio Ogulinu onaj petak prije izborne šutnje kada je pola sata pljuvao po svom protukandidatu spada u onu kategoriju životne filozofije kojom se služe isluženi pokvarenjaci. Od straha gubitka nezaslužene apanaže u svim dosadašnjim režimima, više je rekao o sebi nego o svom rivalu. Najporaznije od svega bila je „stručna“ ocjena kako jedan stručnjak prometnog smjera ne može dokučiti smisao kanalizacije bez pročistača. A u svom timu ima uglavnom prometaše, još i sumnjivih diploma. A on, ekonomist, on to čini najbolje. Ako nepovjerenje prema prometašima gaji na operaciji Indax 1, recimo, onda ja još veće nepovjerenje u ekonomsku struku gajim na operaciji Index 2.
Sljedeća bahatost, cinizam i pokvarenost HDZ-ova kadra govori primjedba da je protukandidat galamio na izborno povjerenstvo! Nakon odvratne akcije pokušaja krađe glasova u Kučinićima, umjesto da kazneno, a ne samo prekršajno, gone aktere te sramote, gradonačelnik zbog toga napada oštećenog! Fuj.
I na kraju balade neminovni biser. Na dan pobjede, 31. svibnja 2009. vatrogasno vozilo DVD Ribarića u zanosu pod sirenama plaši narod, posebno „krave četničke“. DVD se prevodi u HDZ, a šef DVD-a s Ribarćov, javno se ispričao. Znači; istina je! Živio HDZ. Ti Ribarići sve više postaju City Ogulina i imaju od koga učiti kako se treba vladati na ulicama grada. Njima je Ogulin, što i selendra koja je izgnijezdila zastupnika, župana, Muju, pojedine vatrogasce. Katastarska općina Modruško Zagorje seli se u Ogulin. Ako Pađan, ili Pribanić, može biti predsjednik NK Jedinstva, zašto Kolić ne može biti predsjednik DVD. Ako je tako naredio narodni zastupnik. Zašto onda ne bi i zapovjednik s Ribarćov dao svojim pulenima službena vatrogasna kola da se zabavljaju. Znači li to da je slučajno 31. svibnja izbio požar, da ga ne bi stigli gasiti, a posebno ako je kuća četnička.
No, ipak bi trebalo ispitati što je starija žena radila po noći na ulicama grada koji je prćija HDZ-a, pače bastion HDZ-a. Što je zapovjednik DVD–a sramotu priznao – nikoga neće uzrujati. Pa ni Općinsko državno odvjetništvo. Kao ni za krađu glasova.

<	lipanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv