Kako je moguće da baš svi čelnici svih političkih stranaka, od osnovne njihove ćelije do vrha, mogu biti zadovoljni izbornim rezultatima. A za pobjedu uvijek treba barem 50% plus jedan glas! Na ovim upravo minulim izborima može biti zadovoljno njih desetak ljudi koji su imenom i prezimenom osvojili više od 50% glasova i postali župani, gradonačelnici ili načelnici općine. Ostali su osuđeni naispadanje ili na još jedno sučeljavanje.
Tako možemo čuti od čelnika HDZ-a da su zadovoljni rezultatima po svim izbornim jedinicama, što je uglavnom točno, no oni su zadovoljni i tamo gdje su izgubili. To bi značilo da je pobijedio njihov čovjek, ali na tuđoj listi. I to je moguće. Pa evo, recimo, samoga Bandića. On već godinama radi više za HDZ nego za SDP, a za sebe najviše. No, i u SDP-u su zadovoljni u svim županijama. A zamislite Josipa Friščića, Đurđu Adlešić, Antu Đapića. I oni su zadovoljni svojim izbornim rezultatima! Pa to je strašno.
Na našem području to je uspjelo jedino starom načelniku Općine Josipdol i novom načelniku Općine Tounj, koji je zbog upornosti bacio „in bad“ HDZ-ovu bulumentu tounjskoga kraja. Kako će sada funkcionirati IGM teško je predvidjeti, ali da će biti vatre – bit će.
Dobro, Tounj je specifikum zbog svoje tradicije kopanja kamena iz davne 1873. godine i njegovih 1.252 stanovnika od kojih se 340 odlučilo dati svoj glas za Ivicu Sopeka, odnosno njih 53,63%. Ako načelnik općine ima 10 tisuća plaće, pročelnik 8, tajnik 6, komunalni redar 5, administrator 4; sve skupa 33 tisuća neto, odnosno oko 50 tisuća bruto, to znači da na svakog stanovnika Općine otpada 40 kuna svakoga mjeseca. Ako od toga broja aktivnoga stanovništva ima 429 i od njih radi 60 % to je 250 ljudi te od njih 50% dobiva redovno plaću, računica pokazuje da sada svaki zaposlen koji dobiva plaću mora za svoju Općinu odvojiti oko 400 kuna! Samo za plaće. To je samo da vidimo koliko nas košta jedna od 450 općina.
U svakom slučaju u Tounju nije došlo do razmirica i pribrajanja glasova kandidatu vladajuće stranke jer bi nezavisni kandidat to sigurno sankcionirao napadom kradljivaca sve do Vrhovnog suda, za razliku od ogulinskih oporbenih kandidata koji su gotovo šutke prešli preko bezobraznog pokušaja krađe na izbornom mjestu u Kučinićima. Istina da se to uglavnom priča po svim birtijama, ali i u birtaškim pričama ima puno istine. Posljedice u Ogulinu neće snositi nitko osim glasača iz kojih se iz godine u godinu prave budale. Za Kučiniće se zna, a koliko se toga na sitno pokralo na drugim biralištima, nikada neće biti znano.
I sada, kada se umorni i prevareni birači spremaju na finalno biranje 31. svibnja na više izbornih jedinica pokušava se organizirati „sučeljavanje“ preostalih kandidata. Dosta je simptomatično zašto to sučeljavanje nikako da uspije. Uporan je bio Josip Kregar pozivajući aktualnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, ali Bandić s pravom kaže da je to za njega gubljenje vremena jer on mora „delat“ kako to obično kažu Hercegovci. On će svejedno pobijediti, ali se neće kompromitirati pred intelektualnim izazovom nekog nezavisnog kandidata. I što bi on tu imao za reći? „Budu moji purgeri u nedelju rekli sve, kaj ne?“, rezolutan je Bandić. I, bude bilo tak, ne!
Na drugom kraju Hrvatske, u Splitu, slična je situacija. Inferiorni kandidat pri sučeljavanju ima osjetnu prednost iz prvoga kruga, ima novca, jahtu, aute, ima ricastu kosu i strah od sučeljavanja. Ča bi Kerum ima reć kontra Ostojića, ostat će tajna. I tu su glasači bliži Kerumu po svim kriterijima.
Ogulinski kandidati za budućega gradonačelnika imali su utanačen termin neki dan na HRT-u u samom Zagrebu. Duel je bio zamišljen na vrijeme od jednoga sata. Jedan sat je, istinabog, istekao, ali samo u čekanju Banane na pojavu Bege. Bego se nije pojavio, već je nakon isteka ročišta javio televiziji Republike Hrvatske da ne može konzumirati to vrijeme jer je HRT odabralo krivi tajming. Naime, Bego u to vrijeme ima relaksaciju prepona, a njegovi susjedi kažu da su mu se toga dana rojile pčele.
Ako se u prethodna dva slučaja radilo o dvoboju intelektualca protiv neintelektualca, u ovom potonjem oba su intelektualca. Štoviše, kažu, da su čak magistri; jedan je magistrirao na fakultetu, drugi na magistrali. Mi glasači, u sva tri slučaja izabrat ćemo one koji sučeljavanje izbjegavaju, one inferiorne, jer su nam oni puno bliži. Sličniji su nam. A, i volimo troškove za glasanje jer ćemo uz pobjedu HDZ-ovog kandidata u Ogulinu morati na još jedno dopunsko – za dogradonačelnika koji bi zastupao pravoslavnu manjinu, pa ćemo ih u ovo recesijsko vrijeme imati tri. Tko će u igru? Opet tri; Vukadinović, Rodić, Ljubojević.
Post je objavljen 24.05.2009. u 07:00 sati.