Maksova maksimala

nedjelja, 26.10.2008.

DA LI SU HEBRANGOVI ISTUPI PIČKIN DIM

Nakon nedavne Latinice na HRT-a (ponedjeljak, 20. listopada 2008. godine) ništa više nije kao prije. Poljuljan je novi hrvatski gospodarski sustav tzv. divlji kapitalizam koji je, eto, u Hrvatskoj uspio opljačkati stvaratelje društvenog bogatstva, negdašnje samoupravljače, a sve preostale državne i prirodne vrijednosti rasprodati strancima. Naravno, samo ono što je katastarski i gruntovno provedivo. Na svu sreću ni prethodna, a niti ova država nisu u stanju srediti gruntovne, tj. zemljišne, knjige pa će nam ostati barem te nesređene nekretnine.
Poanta te Latinice bila je zapravo teza da je kapitalizam dehuman sustav, da je to zapravo religija s kapitalom u središtu, a ne s Bogom, premda se 90 posto hrvatskog stanovništva deklarira kao - kršćansko. Nadalje emisija upućuje da takav kapitalizam ne može opstati, ali u sprezi sa socijalnom komponentom, tzv. socijalizmom, može egzistirati. Za ovu prvu opciju dokaz je današnja kriza kapitalizma u Americi i Europi (Hrvatska je po Šukeru imuna na to), a za egzistencijalni „suživot“ kapitala i socijale dokazuju skandinavske zemlje. Takav suživot je provodio i bivši direktor zadarskog SAS-a, ali je bio kritiziran od tadašnjeg sistema kao kapitalist, a od današnjeg sustava je prozvan komunistom. I jedni i drugi nisu mislili na čovjeka kao središnju figuru društva, mislili su i misle kao političari.
O onom insertu iz Latinove emisije u kojem smo čuli i vidjeli Hebrangovo bljuvanje po jugoslavenskom socijalizmu, zločinačkom sistemu koji je ubio njegova oca i raspadu Jugoslavije zbog prezaduženosti, moj je jedan prijatelj rekao da je sve to pičkin dim! Međutim, kada mu je nakon njegove (Hebrangove) patetike replicirao dr. sc. Igor Graovac s Hrvatskog instituta za povijest da bi on, Hebrang, trebao malo pripaziti što zbori jer je taj njegov otac participirao u toj istoj zločinačkoj vlasti upravo u doba kada su činjeni najveći zločini „u ime naroda“, ali ga je taj isti sistem vjerojatno dao likvidirati jer je bio ograničen i bahat kao i njegov sin imenjak (ovo zadnje je moja primjedba), a da se Jugoslavija sigurno nije raspala zbog prezaduženosti jer bi se tada (nedajbože) ova Hrvatska trebala već odavna raspasti, sjetio sam se onoga erotskog filma Emmanuelle što ga je nedavno spomenuo i Zoran Ferić u Nacionalu.
Naime, kada neke stvari koje se čine, ili kazuju, bivaju uzaludne ili neuvjerljive; za njih se kaže da su „pičkin dim“. To je zbog toga što nije bilo poznato da takvoga dima u prirodi ima. Zato je i Hebrangove izjave moj prijatelj tako protumačio. No, kada je Hebrangu gospodin Graovac onako odgovorio sjetio sam se filma Emmanuelle i scene vaginalnog pušenja i ispuštanja dima u prostor iz te iste vagine koju mi obični smrtnici i Vedrana Rudan zovemo pička. Iz toga se zaključuje da pičkim dim nije uvijek virtualan, nepostojeć i ništavan, već da on u danom trenutku može biti sasvim konkretan. To postiže Hebrang kod jednog dijela glasača. Za sada. Ali da sve to pada u vodu upravo je i nehotice dokazao dr. Graovac kada je onako elegantno, civilizacijski i kompetentno odgovorio na Hebrangovo bahato blebetanje. Hebranga to, naravno, neće obeshrabriti, on je svoje promašaje učvrstio u jednosmjernu uzaludnu vožnju još davno, i ti promašaji za sada padaju na plodno tlo prosječnog hrvatskog glasača dok ne čuju drugu stranu koja govori argumentirano; za razliku od Hebranga. To je upravo dr. Igor Graovac.
Dok ne čujete te argumente možete vjerovati Hebrangu, ali kada vidite mrtve po cestama i gradovima, koje ova vlast samo broji kako bi zadovoljila statistiku, ali ne sprečava izvršitelje niti kolateralne (usputne) nevine žrtve, dade se zaključiti da ih ima više u ovih deset godina iza Domovinskog rata, nego onih deset godina iza 2. svjetskog rata, a da je Hrvatska i nominalno zaduženija od bivše Jugoslavije premda ima jednu samo petinu stanovništva u odnosu na Jugu. Ne mora ovo biti nostalgija za prošlim vremenima, ovo su samo činjenice.
Za sve ovo Hebrang zna, Vlada zna, HDZ zna.

nedjelja, 19.10.2008.

PARAZITE IPAK TREBA UZGAJATI

U vezi bankovnih slomova u čitavom svijetu taj svjetski poredak stidljivo je zakoračio u socijalizam, da ne kažem grubo u komunizam. Što bi zapravo trebala značiti nacionalizacija banaka kao jedino moguće rješenje krize pored čitavih trustova mozgova koji su se slili u bankovne ustanove i kako imele iscrpljuju šumsko stablo na kojega su se prilijepile, tako i parazitski izdanci koji su se namnožili kako bi pametovali kamo tko treba usmjeriti svoj kapital kojega stvaraju svojim žuljevima. Sva sila banaka, silne njene asocijacije rukovode tuđim kapitalom i trasiraju hod toga kapitala te određuju koliko tko treba dobiti plaću, koliku mirovinu, kakve sve donacije trebaju udijeliti još većim parazitima, a ne nemoćnima i gladnima. Toliko se namnožilo tih prometnika gibanja kapitala da njihovi menadžeri, direktori, ravnatelji bezbrojnih sektora, primaju enormne godišnje nagrade iscrpljujući svoju supstancu do sloma. Kada se imela namnoži toliko da stablu na kojemu parazitiraju pokupi sve životne sokove, ono usahne.
E, upravo je tako usahla i supstanca iz koje bankovni paraziti već dugo neograničeno crpe snagu radničke klase i trajbaju plodove njenoga rada – kapital. Radnik i tako ne zna rasporediti višak svoje vrijednosti. I sada, kada su paraziti potrošili sav višak te vrijednosti izmisliše da je proizvodnja u krizi, da je dohodak po glavi stanovnika nizak, da za 12 sati rada radnik dobiva preveliku plaću, a doprinose koje izdvaja iz plaće - mali. Korumpirane države u cijelom svijetu dosjetile su se da mogu spasiti monetarni sustav samo na način da ga nacionaliziraju na određeno vrijeme. Što to znači? Da će država i dalje uzgajati parazite, da će spasiti banke tako da postane njihov vlasnik. Pa ako država postane vlasnik tako velikog bogatstva, to onda nije kapitalizam. Zašto smo se mi onda borili? Da stvaramo državne banke koje će pratiti tajkune sa svježim kapitalom, a radnik će puniti državne proračune.
Nisam ekonomski stručnjak, ali laički zaključujem da ovaj društveni poredak u cijelom svijetu izaziva opći potop. Želim na jednom banalnom primjeru potkrijepiti to svoje razmišljanje. Svi se sjećamo naših domaćih banaka pa tako i Riječke banke. Kada smo mi, tobože, prešli u kapitalizam trebali smo prodati najprije te banke. Banke su već potkradali stručnjaci. Izvjesni Štokić, Nodilo i ostala bratija pljačkali su Riječku banku. Dokazano je da su opljačkali 100 milijuna dolara (!?). I što se sada dešava; Nodilo je proglašen kriv i dobio zatvora oko šest godina. Osatli su oslobođeni krivice. Nodilo je za sto miljuna dolara dobio, ponovit ćemo, šest godina zatvora!!! To je godišnja zarada od 16,5 milijuna dolara, ili mjesečna zarada od 1,4 milijuna dolara. Pa tko za tu lovu ne bi išao u naše humane zatvore iz kojih vikendom idete kući, mjesečno na nekoliko dana godišnjeg, s dnevnim boravakom uz televizor, računalo, internet, mobitel, sportske aktivnosti, a noćni boravak s priložnicom, ukratko - moderne bakanalije.
Sada možemo izračunati da bi jedan trgovac, ili još gore trgovkinja, za svojih 2.000 kuna mjesečno, što je oko 350 $ morao (morala) raditi punih 238 godina, a umjesto bakanalija za vikend i godišnji odmor treba u fušu zaraditi za školovanje djeteta, za lijekove i ostale režije, dok će njegov poslodavac, neki kerum ili kutle kupovati po sajmovima Ferarije, jahte, helikoptere i avione, hotele, vile i još poneku nekretninu.
U tih 238 godina podići će od banaka koje je dva do tri puta sanirao svojim „viškom“ vrijednosti osam kredita na po trideset godina u ukupnom iznosu od milijun dolara, a vratit će uz povoljnu kamatu tri milijuna. Banke će svakih pedeset godina padati u nove krize. Do konačne kataklizme.
Neki dan sam dobio jedno pismo u kojemu je kredo (vjerovanje) otprilike ovaj: sam Bog je odustao od organiziranja općeg potopa jer će opći potop izazvati svjetski bankovni sustav u suradnji s državnom upravom!

nedjelja, 12.10.2008.

UZ DAN NEOVISNOSTI 8. LISTOPADA

Zašto smo mi onaj dan, 8. listopada 1991. godine, kada smo u Saboru raskinuli sve veze s bivšom državom nazvali danom neovisnosti? Više puta se zabunim pa kažem „nezavisnosti“ što me odmah zgrozi jer se tako zvala i ona Nezavisna Država Hrvatska koja je bila nezavisna upravo toliko koliko je ova neovisna. Ni u kom slučaju mi nemojte imputirati da ih svrstavam pod ikakav znak jednakosti. Ova „neovisna“ stvorena je ipak na demokratski način ugrađujući u svoj ustav i zakone humane elemente za razliku od one fašističke. Ona se ne može uspoređivati ni s komunizmom, mada neki pokušavaju izjednačiti fašizam i komunizam. No, ne vjerujem da itko osim dijela klera nasjeda na tu „foru“. A upravo bi kler morao biti taj kojemu je komunizam na srcu jer je i Isus, zvan Krist, bio komunist. Upravo se fašizam kosi sa svim zapovijedima božjim, dok je marksistički komunizam potirao samo prvu, šestu i devetu. Ima još jedna razlika između tih kapitalističkih i komunističkih poredaka; ovaj prvi obično bi se trebao uspostavljati više demokratski, a komunizam je došao revolucijom. No, zar se i danas u svijetu do „blagostanja“ i „mira“ ne dolazi isključivo ratom!
No, bilo kako bilo, činjenica je da je toga dana proglašena samostalnost Republike Hrvatske, a da je priznanje uslijedilo kasnije, dok je stvarna uspostava suvereniteta nastupila okončanjem rata i mirne integracije istočnoga dijela zemlje. Obranu samostalnosti Hrvatske u Domovinskom ratu preuzeo je narod Hrvatske svojim tijelima i Hrvati iz dijaspore novčanom potporom, a ne HDZ kako to žele naglasiti bez imalo srama tadašnji i današnji hadezeovci.
A kakvu to Hrvatsku imamo danas? Bijednu, rekao bih, zlosretnu, korumpiranu i mafijašku. Ona je, kako je to simbolički, i proglašena u podzemlju Zagreba pa u tom smislu djeluje i danas. K tomu je još i nacionalistička što je jednako zlo kao i korupcija. Nacionalizam i jest bio pravi pokretač tzv. neovisnosti od Jugoslavije isključujući bilo kakvo drugo racionalno rješenje. Jer osim rata bilo je niz drugih rješenja, ali rat je pogodovao mnogima. Mnogi bi i danas ratovali radije nego ušli u EU.
Evociram sada izjavu bivšeg premijera Nikice Valentića na sam ovogodišnji Dan samostalnosti na Radio Sljemenu, koji razmišlja ovako: Hrvatska bi i s Jugoslavijom ušla u Europsku uniju, ali kada bi se EU raspala Hrvatska bi ostala u Jugoslaviji, a ovako će izaći kao Hrvatska. To je povijesna činjenica!?, rekao je. Kao da se nakon takvog scenarija i europske uljuđenosti koju bi stekli ne bi mogli rastati bez mržnje, pljačke i rata! I koliki je Valentić optimist koji je ovu Hrvatsku vodio u EU na način da je razmišljao kako će se ta ista EU uskoro raspasti i ostaviti Hrvatsku u Jugoslaviji. Pa zar to nije gore i od mafije. Mafiju, ako želimo, možemo spriječiti, ali naš mentalni sklop ne možemo izmijeniti.
Međutim, ta Hrvatska, ma koliko bila nezavisna, neovisna i samostalna, ne može opstati jer u njoj nema dovoljno Hrvata. Možemo se mi deklarirati na Velike i Male, ali domovinu takvi ne mogu trajno baštiniti. Ne može se od nje živjeti; živjeti treba od rada, a ne od pljačke domovine i eksploatacije radnika. Uostalom, domovinu treba voljeti zajedno s njenim svekolikim pučanstvom, kako bi rekao otac nacije. A takvih ljudi mi u Hrvatskoj nemamo za kritičnu masu.
Ova država danas uhljebljuje one ljude koji su prije 1990. godine kao desničari u emigraciji živjeli od raznih fondova s ustaškim predznakom i nekadašnje ljevičare u Hrvatskoj koji su se dodvoravali prosrpskom establishmentu, a početkom devedesetih prešli u HDZ. Među rijetkim Hrvatima koji su sačuvali obraz bio je Ivica Račan. On je spasio Hrvatsku od Miloševića, ali i od tuđmanizma. Po HDZ-u ne bi bili na popisu za ulazak u EU, a niti ćemo u nju ući s HDZ-om. Jer Europi ne treba država čija vlast koketira s mafijom, jer unutar te asocijacije nema više stvarnih granica. Europi ne treba svježa mafija.

nedjelja, 05.10.2008.

HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o.

Prošla su ona lijepa vremena kada je naša Vlada na čelu s predsjednikom Republike i Ocem nacije širila našu Hrvatsku po njenim vjekovnim prostorima, stvarajući Herceg Bosnu i Cazinsku krajinu, kako bi sve to spojila s Crvenom i Bijelom Hrvatskom u jednu povijesnu cjelinu – Veliku Hrvatsku. Za takav veliki Dom spremni su bili i Tuđman i Šušak, bili su spremni i ostali članovi Vlade, a napose ministar obnove Jure Radić.
Za uspostavu takvog Orijaša neophodna je bila prometna infrastruktura pa smo zacrtali novu autocestu Zagreb-Dubrovnik preko Herceg Bosne, Željeznicu Zagreb-Split obnovom Unske pruge, a mađarsku dionicu pruge Oštarije-Split rekonstruirali smo do te mjere da su njome mogli voziti, u Europi otpisani, nagibni vlakovi bez teretnog i putničkog balasta.
Malo-pomalo ministar obnove biva lišen potpore svojih glavnih promotora, nestaje Cazinske krajine i Herceg Bosne, zatvoriše Babu, a razotkriše Antu Jelavića, pa Radiću ostaje uloga sive eminencije, ali i uloga glavnog organizatora svih građevinskih strategijskih investicija na području Male Hrvatske. Investicija u kojoj nema rizika. Novac curi iz riznice koja se zove Državni proračun; pune ju naivci, a prazne stručnjaci.
I sada, kako nismo u stanju održavati već postojeće željezničke pruge koje smo naslijedili od, uglavnom, Mađara krenuli smo na izgradnju nove pruge Zagreb-Rijeka i Zagreb-Split s raskrsnicom u Drežnici. Prugu smo nazvali nizinskom, ona bi trebala služiti teretnom prometu koji iz Srednje Europe kreće prema Rijeci i eventualno Splitu. Teško je u ovoj gužvi informacija o Zagorcu, Indexu, Maestru, Bancu, Čičku pronaći informaciju tko će sve to platiti i kojim koridorom će se protezati trasa. Teško je zadovoljiti sve interesente jednog takvog zahvata, ali nije teško organizirati kampanju u koju bi se uključili i svi oni koje tangira ili žulja ta trasa.
Kada bi ta kampanja bila organizirana s namjerom da se svi zainteresirani upoznaju s prednostima i manama projekta, kada bi ljudi osjetili da ova vlast cijeni svoj puk i birače od kojih živi, kada bi se uspostavio dijalog, a ne bahati monolog, mislim da bi sve bilo mnogo ugodnije. Dotle taj nesretni kapital uništava ne samo okoliš, već i okolicu i okolinu. A to odvodi u opće rasulo u kojemu profitiraju samo pokvarenjaci.
Stoga je hvale vrijedan istup Josipa Mihaljevića iz Čakovca Oštarijskog, predsjednika udruge „Opstanak Josipdol“ koji se zahvaljujući ROG-u u nedjelju 28. rujna 2008. godine obratio stanovnicima josipdolske općine i građanima Ogulina s problemima o ekološkom i egzistencijalnom opstanku tih dviju jedinica lokalne samouprave, a u vezi izgradnje te nizinske željezničke pruge koja ne tangira, već siječe naselje Josipdol u fizičkom smislu, a ugrožava egzistenciju njihovih žitelja u vezi pitke vode. Nisu članovi te udruge, a ni Općinsko poglavarstvo koje je odbilo županjski prostorni plan za željezničku dionicu kroz Josipdol, protiv gradnje te nizinske pruge, ali traže minimalnu garanciju kroz stručnu studiju da se neće dogoditi katastrofa da se izvedbom vijadukata i tunelâ kroz Malu i Veliku Kapelu ne naruši prirodni sklad koji je do sada omugućavao izdašnost Bocina vrela u Josipdolu, ali i izdašnost vrela Mrežnice u Desmericama na području Grada Ogulina. Problem kojega je postavila udruga „Opstanak Josipdol“ i Općinsko poglavarstvo toliko je ozbiljan da ga se ne smije zanemariti. Ma koliko to koštalo još je uvijek manje od katastrofe koja može uslijediti gubitkom pitke vode. Velika je stvar što Josipdol brine o svojoj budućnosti, što je dokazala i stopiranjem skladištenja onoga smeća u krugu bivše pilane, ali još veća što nudi i alternativno rješenje željezničke trase. Josipdolska vlast postavila se potpuno ispravno, što čeka ogulinska?
Možda od toga neće biti ništa (jer evo, već danas piše da se projekt za dionicu od Zagreba do Kapele radi) no, valja pokušati. Zatalasalo se gospodo, dokažite se. Kako smo uspjeli zagaditi jezero Sabljake, ostaviti Ogulin bez protupoplavne zaštite, moguće je da izležavanjem na lažnim lovorikama zagadimo i izvorište Mrežnice, ili ga potpuno izgubimo. Tada možete preuzeti vlast i u Lepoglavi.

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv