ocna klinika banja luka

Keratokonus je najčešća degenerativna promjena rožnjače, koja se karakteriše neupalnim progresivnim stanjivanjem rožnjače, koja dobija konusni oblik. Pogađa oko jednu osobu na dvije hiljade stanovnika, a češći je kod muškaraca nego kod žena. Pojavljuje se kod svih populacija širom svijeta, iako ga više ima u određenim etničkim grupama.

Tačan uzrok nastanka keratokonusa je još uvijek nepoznat, ali se smatra da je povezan s lošom enzimskom aktivnošću unutar rožnjače. Utvrđena je i genetska predispozicija obzirom da se češće javlja u porodicama u kojima je već dijagnostikovan keratokonus. Progresija keratokonusa je brža kod pacijenata sa Downovim sindromom. Smatra se da bolest obično zahvata oba oka, ali najčešće jedno oko ima više izraženu progresiju bolesti. Obično najviše napreduje u adolescentskoj dobi i potom se stabilizuje (iako nije pravilo).

Koji su simptomi keratokonusa?

Osnovni simptom keratokonusa je jednostrani pad vidne oštrine zbog progresivne miopije i astigmatizma koji postaje iregularan. Glavni znaci su: centralno i paracentralno istanjenje strome rožnjače (poprima konusni oblik).



Metode liječenja keratokonusa

Liječenje blagih i srednje teških slučajeva keratokonusa sastoji se u nošenju naočala i polutvrdih ili pak tvrdih kontaktnih sočiva, uz redovno praćenje progresije bolesti. Za progresivne oblike bolesti savjetuje se cross linking metoda. Bolesnici koji dobro podnose sočiva često su zadovoljni svojim vidom, dok su pacijenti sa uznapredovanim stadijumom keratokonusa, oni koji sočiva ne mogu nositi, a vidna oštrina im je ispod 30%, te bolesnici s izraženim stanjenjem rožnjače kandidati za hirurgiju rožnjače. Ako je došlo do dekompenzacije rožnjače i ona je nepovratno izgubila svoju providnost, tada je perforativna transplantacija rožnjače jedina metoda izbora za ove bolesnike. Najbolje tehnike koje se koriste da dijagnostiku i praćenje toka bolesti su OCT-optička koherentna tomografija prednjeg dijela oka i Pentacam- kompjuterizovana kornealna topografija.

Oznake: Klinika Svjetlost, banja luka, keratokonus, transplantacija rožnjače

Dječija oftalmologija predstavlja poseban, čak i najznačajniji dio moderne oftalmologije. Dječije očne bolesti u našoj populaciji i dalje često prolaze nezapaženo, bez adekvatne reakcije na vrijeme, te i danas nažaost imamo veliki broj slabovidnih osoba kojima se u dječijem dobu nisu otkrila i liječila oboljenja oka.

Po rođenju, dječije oko je i dalje nerazvijeno, kao i mnogi drugi organi i organski sistemi. Činjenica je i da oko za života naraste samo 1.84 puta u odnosnu na njegovu veličinu po dolasku djeteta na svijet, što ga čini jednim od najmanjih organa.

Intenzivan razvoj vida kod djece traje do 4 godine života a vid je potpuno razvijen do 8. godine. Dok se vid razvija poremećaji se mogu liječiti kako bi se omogućio normalan razvoj dječjeg oka. Stoga, ako se smetnje u vidu ili smanjena vidna oštrina ne otkriju na vijeme, rezultati liječenja u kasnijim fazama su znatno lošiji, a dijete ostaje djelomično ili potpuno slabovidno do kraja života. Zato je važno znati da dijete nikada nije premalo za oftalmološki pregled, čak ni onda kada još uvijek ne zna slova i brojeve, odnosno onda kada se može očekivati da će dijete slabije sarađivati na pregledu. Dijete treba pripremiti da pregled shvati kao igru.



Pregled djeteta





Metode određivanja vidne oštrine su različite zavisno od uzrasta. Kod beba se koriste posebne kartice sa uzorkom pomoću kojih se utvrđuje koja veličina uzorka pobuđuje bebinu pažnju, te se rezultat upoređuje sa tabelama propisanim za uzrast.
Za djecu predškolskog uzrasta koriste se sličice (Lea simboli) koje su napravljene po jednakim propisima kao slova za odrasle. Za što bolji uvid u stanje oštrine vida potrebno je ispitati dijete kako prepoznaje sličice na blizinu i na daljinu.

Oznake: Klinika Svjetlost, dječja oftalmologija, pregled djece, dioptrija

Blefaroplastika, ili operativni zahvat “podmlađivanja” kapaka predstavlja jedan od najčešćih hirurških zahvata na kapcima.

Iako se u preko 95% slučajeva blefaroplastika izvodi iz estetskih razloga, odnosno zbog viška kože posebno na gornjim kapcima (dermatochalasis), nekada je intervencija potrebna i zbog dugotrajnog korišćenja određenih lijekova ili povreda na kapcima, što uzrokuje slabljenje mišića kapaka i njhovo spuštanje (funkcionalna blefaroplastika).

Sam operativni zahvat je potpuno bezbolan za pacijenta, bilo da se radi o operaciji gornjih ili donjih kapaka. Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji, uz aplikaciju anestetika ispod kože koja će biti odstranjena. Rez se radi u prirodnim naborima kapka ili ispod trepavica i zatvori se šavovima koji se odstranjuju nakon 7 dana, sa brzim oporavkom i praktično nevidljivim ožiljkom.

Blefaroplastikom se može ukloniti ne samo višak kože na gornjim kapcima, nego i podočnjaci koji su čest pratilac starenja i javljaju se uvijek na donjim kapcima.

Oznake: Klinika Svjetlost, banja luka, blefaroplastika, pomlađivanje kapaka

Specijalizirane terapeutske metode laserske korekcije dioptrije – liječenje ožiljaka, distrofija rožnjače i sfernih aberacija višeg reda

Osim za korekciju dioptrije, laserska tehnologija se koristi i za liječenje plitkih ožiljaka i distrofija rožnjače. Najčešće se za takva stanja koristi metoda PTK (fototerapeutska keratektomija) koja remodelira samu površinu rožnjače sa ciljem uklanjanja dijela zamućenja, te smanjenja nepravilnosti koje utiču na vidnu oštrinu. Nakon zahvata često se koriste i lijekovi tipa mitomicina C koji dodatno pospješuju bistrenje rožnjače i njeno pravilno zarastanje.

Nadalje, laserska tehnologija u mnogome pomaže i prilikom korekcije sfernih aberacija višeg reda. Zapravo se radi o korekciji kvaliteta slike kod pacijenata čije oko nema samo dioptriju, nego i izrazito nepravilan reljef površine rožnjače oka. Korekcijom sfernih aberacija višeg reda kod pacijenata kod kojih su njihove vrijednosti povišene poboljšava se kontrast slike koja se gleda, ali njena oštrina.

Moderna laserska tehnologija danas omogućava i djelimičnu korekciju dioptrije kod osoba koje boluju od keratokonusa, stanja koje se karakteriše patološkim ispupčavanjem stromalnog tkiva rožnjače i njenim istanjenjem. Kod pacijenata sa keratokonusom laserska korekcija dioptrije je do sada bila kontraindikovana, jer bi se istanjivalo tkivo koje je već tanko zbog primarne bolesti. Međutim, danas je uz pomoć Corneal Collagen Crosslinkinga (CXL), metode kojom se ojačava stromalno tkivo rožnjače, moguće djelimično korigovati dioptriju laserom, ili je u potpunosti korigovati implantacijom fakičnih intraokularnih sočiva.

Oznake: Klinika Svjetlost, korekcija dioptrije, dioptrija, rožnica

Glaukom ili "tihi ubica vida" jedno je od najopasnijih stanja oka, te među prva tri uzročnika sljepila na svijetu. Upravo pojam “tihi ubica vida” najbolje opsiuje ovu bolest. Naime, kod glaukoma izuzetno rijetko se javlja bol koja bi mogla ukazati na nastanak bolesti i mogućnost oštećenja vida.

Zapravo se radi o povećanju očnog pritiska iznad maksimalne normalne vrijednosti od 21 mmHg, koje bespovratno dovodi do oštećenja očnog živca, sljabljenja vida, a u terminalnoj fazi i do sljepila. Porast očnog pritiska može nastati na dva načina, i to povećanim stvaranjem očne vodice (rjeđe), ili smanjenim oticanjem očne vodice (češće).

Zbog činjenice da se i danas, bez obzira na ogroman napredak medicine, ne može sa tačnošću reći zbog čega se kod nekih osoba javlja a kod nekih ne, mnogi stručnjaci glaukom ne smatraju bolešću, nego skupom simptoma sa određenim ishodom.

Do sada je jedino dokazano da pojedine forme glaukoma imaju nasljednu komponentu, te da neke mogu nastati kao posljedica čestih upala oka, dugotrajnog korištenja pojedinih vrsta topikalnih lijekova (kortikosteroida), kao i kod određenih vrsta katarakte (sive mrene).

Pojava glaukoma u porodici ne znači nužno i prisustvo nasljedne komponente bolesti, ali se savjetuje da se potomci redovno kontrolišu poslije 25. godine života. Porast očnog pritiska često se može dijagnostikovati i kod pacijenata sa visokom kratkovidnošču (miopijom).

Oznake: Klinika Svjetlost, banja luka, glaukom, očni lekar

Kod osoba koje imaju izuzetno visoke dioptrije (preko -10.0 ili +6.00), ili se na pregledu otkrije da su njihove rožnjače (prednji prozirni dio oka) pretanke za djelovanje lasera, ili posjeduju neke nepravilnosti na rožnjači zbog čega bi ih lasersko skidanje dioptrije podvrglo riziku komplikacija, postoji mogućnost ugradnje fakičnih sočiva (ImplantableCollamerlens (ICL), Verisyse, Veriflex) u oči.

Ta sočiva ugrađuju se u prednji dio oka (ispred ili iza zjenice), bez vađenja prirodnog sočiva i funkcionišu kao kontaktna sočiva u oku, samo što pacijent nema nikakvu brigu oko njih niti ih može osjetiti. Operacija se izvodi kroz malene rezove kojima najčešće nije potrebno ušivanje. Operativni zahvat je gotovo u potpunosti lišen komplikacija i izuzetno je poštedan po sve strukture oka (ne uklanja se ni jedna struktura oka). Izuzetno je pogodan za mlade osobe koje još nisu izgubile mogućnost akomodacije, tj. mogućnost oka da se prilagodi i izoštri sliku i na blizinu i na daljinu. Osoba ne može osjetiti da u oku ima sočivo, niti se ono može vidjeti prostim okom, a sočivo je namijenjeno da u oku ostane cijeli život.

Postoji nekoliko vrsta takvih sočiva (ImplantableCollamerlens (ICL), Verisyse, Veriflex) koje omogućavaju tretiranje spektra dioptrija od -23 dioptrije do +21 dioptriju, te 6 cilindara astigmatizma.

Šta su Implantable Collamer Lens (ICL) i koja im je prednost?

Osobe sa visokom dioptrijom koja se ne može rješavati laserskom operacijom mogu pristupiti ugradnji nove vrste fakičnih sočiva, tzv. ICL (ImplantableCollamerLens). ICL se trenutno smatraju najkvalitetnijim rješenjem za osobe koje nisu pogodni kandidati za lasersko skidanje dioptrije, a dolaze u spektru dioptrija od -3 do -20 te +0,50 do +10, koriguju i astigmatizam do 6 dioptrija. U poređenju sa ostalim generacijama fakičnih sočiva imaju veću optiku, te su pogodne i za osobe sa velikim promjerom zjenica. Takođe, zbog položaja sočiva u oku primijećeno je da kod osoba sa velikim minus dioptrijama značajno popravljaju vidnu oštrinu u odnosu na naočale i kontaktna sočiva.

Pacijenti pogodni za ICL su osobe između 20 i 50 godina života, imaju stabilnu dioptriju koja nije pogodna za lasersku operaciju zbog visine dioptrije, tanke rožnjače ili očnih bolesti koje su kontraindikacija za laser. Građena je od biokompatibilnog materijala, te ne uzrokuje imunološku reakciju oka, a ima i svojstvo anti-refleksije i UV zaštite.

Sočiva se ugrađuju iza zjenice (u zadnju očnu sobicu između šarenice i prirodnog sočiva). Prednost ugradnje sočiva je ireverzibilnost zahvata, tj. u slučaju značajnijeg povećanja dioptrije ili nastanka mrene sočivo je moguće izvaditi/zamijeniti drugim sočivom odgovarajuće dioptrije ili nekom drugom vrstom sočiva bez dodatnih oštećenja oka.

Oznake: Klinika Svjetlost, skidanje dioptrije, fakična sočiva, ugradnja sočiva