Obrisi moje duše
29.02.2012., srijeda
 Što još htjedoh reći... Da vjera unosi svjetlost... Da oni koji vjeruju, koji su predani, vesla su čamca, Da, ima li "ukusnijeg obroka" od onog u kojem su istina, jednostavnost, ljubav i Božje ime, sljubljeni... Da bez ljubavi i predanosti, bez znanja, naša su djela beskorisna... Da osobe plemenita karaktera, nezapletene u ovaj svijet, lakše spoznaju Boga... Da sumnja muti ozračje čiste, jednostavne istine... |
27.02.2012., ponedjeljak
 Nije istina ono što se priča i prepričava... ni ono što je postalo tradicija, nije istina... i u nečijim tvrdnjama, malo je ima... ni u logičkim zaključcima i domišljanjima je nema, ili vrlo malo... i kada se po svemu čini da je tako, nije tako... i kada nečije gledište izgleda uvjerljivo, samo zamka je... Istina je u Božjim očima i našoj vjeri... ne u riječima nego srcima... i, ne pristupa ona nama, nego mi njoj... ne traži ona nas, nego mi tražimo nju... Čovjek traži čovjeka, da bi mu predao tračak istine... obilazi... kuca... traži joj mjesto... ne odustaje, jer ona je život... Nažalost, mnogima je smrt draža od života... |
22.02.2012., srijeda
 U skromnom zaklonu, ne može se vidjeti sjajnost neba, ali naći ljubaznost istine, može... U njemu nema ničeg što rastužuje srce... U njemu se nalazi slatki osjećaj odane ljubavi... Ne dočekuje udarcem biča, nego milinom Posljednje večere... Skromni zaklon nije hladan grobni kamen... Srce koje ljubi, je... |
21.02.2012., utorak
 Zameten trag, uskraćen pogled... Mrak... Strah... Priviđenja... Dani puni tuge i bola... Prašnjavom cestom valjaju se nesreće... Oholost i naslada, susreću se... Vjera... Kad je najpotrebnija, najslabija je... |
17.02.2012., petak
 Život je poput rijeke, ima svoje vlastite zakone do kojih nama nije stalo... Htio bi nas naučiti da ljubav ne znači međusobno si povlađivati, već zajedno gledati, ispravno vidjeti... kretati se u pravom smjeru... Htio bi nas osloboditi ludosti i pogrešnih mišljena... A mi, uskačemo u tu rijeku koja život se zove, ignorirajući njezine zakone, uhvaćeni u struju događanja, strahova i izazova, zaslađujemo ih do podnošljivosti, čak, poželjnosti... a kada nas rijeka života donese do mjesta gdje se račva, idemo kako i kamo nas voda nosi... postajemo dio gomile ljudi koju usmjeravju događaji, a ne njihove vlastite vrijednosti... Teško je kretati se uzvodno... |
14.02.2012., utorak
 Razmišljam o onima koji duhom plove, koji razapinju jedra, koji su sami sa svojim neshvaćenim ljubavima, o onima koji istinski vole... I o onima koji stoje na obali, koji se čude onima koji brode, onima koji dovikuju da je more opasno, i o onima koji sve to ne vide... Hrabri, opijeni vjetrnom, ne žele se vratiti jer već sriču prva slova ljubavi... Šiba ih oluja, iskušava more, žari sunce, no oni ne odustaju jer grli ih Nebo... Bole ih rane koje su obale na sjećanje dale... U odnosu na ljude, oni su veliki... U odnosu na Nebo, sićušni... Usamljeni i sretni... |
10.02.2012., petak
 Lijepe jednostavne misli oplemenjuju dušu, bude nadu, boje svijet... I, da nam ruke nisu šuplje, duše bi nam bile plemenite, nada bi nas obilazila, svijet bi bio pun boja... Lijepe jednostavne misli poklanjaju nam ono što nam je najpotrebnije, unose svijetlo u naše noći, spuštaju suzu na lice onoga koji nikada nije plakao... Lijepe jednostavne misli hrabre one koji se ne znaju boriti, tumače život onome tko ga ne razumije, daruju dobrotu onome tko ne zna darivati... Naučeni smo ljubav prepoznavati u ružama... lijepe jednostavne misli nas uče ljubav prepoznavati u trnju... Lijepe jednostavne misli mekšaju našu prirodnu grubost, smiruju rastresenost duha... Lijepe jednostavne misli nas uče da mudar pred svijetom i mudar pred Bogom, nisu iste mudrosti... Lijepe jednostavne misli nas uče da nismo i ne možemo biti sami sebi učitelji... Lijepe jednostavne misli nam pokazuju ljepotu poniznosti, smisao križa... Lijepe jednostavne misli nas, na najljepši i najlakši način, uče kako se izvlače čavli iz Isusovih ruku... |
09.02.2012., četvrtak
|
Kada se nekoga voli, voli se i njegove mane... Kada se nekoga ne voli, ne voli se ni njegove vrline...  Od svakog ponešto dobivamo: Dobri nas obogaćuju... s lošima stičemo iskustvo... od zlih dobivamo lekciju...  Blagost... U što god ušla, ona to ukrasi... ima veliko srce, svime biva dirnuta... ne dozvoljava da se svetost istine i ispravnosti, skrnavi... Pobožnost je opskrbljuje... zna... odgojena je... razum je vodi... Plemenitost nalazi u bogobojaznosti, bogatstvo u vjeri i uvjerenju, veličinu u jednostavnosti... Istina joj je zakon... kad bi je i dječja usta izgovorila, ona bi je prihvatila i slijedila... Ona zna da: ne poniziti se istini, znači uzdizati bezvrijedno... Kome je uskraćena, uskraćeno mu je svo dobro... |
08.02.2012., srijeda
|
gubi na čistoći i ledi se na hladnoći...  Miris cvijeća ne ide protiv vjetra, ali miris vrline, ide...  Kadgod popih gorku čašu, imala je na dnu talog meda... Kadgod popriječeno trnje savladah, dospjeh na ravnicu zelenu... Kadgod žaleći izgubih ono što pomislih da je dobro za mene, vidjeh da se bol u radost preobrazila...  Koliko puta, ako netko posrne, kažemo da pada... Zamuca li, mi mu se rugamo...  Sveta iskrenost sladi život... Progoniti neistinu i boriti se protiv neiskrenosti, teško je i mukotrpno, nemogoće bez napora i kušnje strpljivosti, jer, mnogi, na varavim nogama stoje: misle da su vjerni prijatelji i ponizne sluge, a od svete istine i svete iskrenosti, zaziru... Srce i usta moraju se uvijek slagati, pa i sažaljenje prema onima koji na bilo koji način trpe, ne smije biti licemjerno... Iskrenost znači odgovornost: stati uz onoga s kojim iskreno suosjećaš, biti uz njega, pomagati mu, ustrajati dok se ne dogodi preobrazba, temeljita promjena... To je odlika onih koji iskreno suosjećaju... Onaj koji iskreno suosjeća nije selektivan... On ne dijeli ljude na one koji su mu dragi i one koji mu nisu... Mudrost je sjedinjena s iskrenošću, da se ova ne izrodi u kakvu preveliku povjerljivost i pomanjkanje ozbiljnosti... Biti prema drugima iskren, ne znači otkrivati im tajnu svoga srca... Što se ne smije reći, to se mora prešutjeti, ali što se drži shodnim, to se mora otkriti i reći po istini... Izvana i iznutra, mora se biti jedno... Bolje je biti, zbog jednostavnosti srca, ismijan, nego zbog domišljatosti, hvaljen... Nakana je, obličje duše... Dobra nakana neće nikada zlo djelo k svrsi privesti, ali će zla nakana dobro djelo uništiti...  Jedino Ljubav je ta koja dušu grije i svijetli joj pute... |
07.02.2012., utorak
 Volim ljude koji se umivaju istinom, koji se griju na toplini božanske ljubavi... Godi mi njihova blizina... Toplina kojom zrače... Upijam je a da toga nisam ni svjesna... Godi mi toplina istine... Zračim li ja tom toplinom... Ne znam, ali niti mislim da je to najvažnije... Da li bi ti, koji se umivaju istinom, zračili toplinom i onda kada meni njihova blizina ne bi godila, kada je ne bih upijala... Važnije mi je druge zagrijati za istinu, nego da sama zračim toplinom... Osobe koje se istinom umivaju, može se voljeti samo ako se zavoli okus istine, inače su trpke, opore, teško prihvatljive, nepoželjne... Potreban je trud, ustrajnost, snaga, volja i znanje... Potrebna je ljubav... |
06.02.2012., ponedjeljak
|
U današnje vrijeme...  U današnje vrijeme, susrećemo ljude koji ne gledaju na dužnost kao na najveću odgovornost i najtežu kušnju, nego za njom trče... U današnje vrijeme, susrećamo ljude koji zaziru od riječi "Zar se ne bojiš Boga"... U današnje vrijeme, susrećamo ljude koji nisu studirali bogobojaznost, ali niti o njoj razmišljaju kada budu opomenuti na nju... U današnje vrijeme, susrećamo ljude koji polažu pravo na ono što pripada svima... U današnje vrijeme, susrećemo ljude koji misle da voljeti nekoga, znači slagati se s njim... U današnje vrijeme, susrećemo ljude koji otrov prikazuju kao lijek...s vremenom, ljudi se od tog "lijeka" razbolijevaju, no, i dalje, draži im je otrov od lijeka... U današnje vrijeme, ljudi ne ustaju kao sluge, nego kao gospodari... U danjašnje vrijeme, rijetki su oni kojima je Bog grijehe sakrio, pa ih nitko zbog njih ne može kuditi, i malo je onih koji u srcu gaje istinsku Božju ljubav... U današnje vrijeme, puno je osornih, a malo onih koji žele čuti i saznati... U današnje vrijeme, puno je sporih, nezainteresiranih, onih koji gaje prazne nade... Koliko se korisnog i lijepog izgubilo u obrisu, zbog nezainteresiranosti... |
03.02.2012., petak
 Naš život je prepun susreta... Jedni nas obogaćuju, od njih živimo... Drugi upotpunjuju... Neki, opet, opterećuju... Neke čekamo s radošću... Zbog nekih se skrivamo ili mijenjamo put... U nama je previše napetosti, očekivanja, premalo budnosti i volje, premalo spremnosti da se razumije... Zovemo ga, ali ne osluškujemo... Mislimo da nam je Njegov put poznat, ali se držimo svojega... To što ga ne susrećemo na našim putovima strah, nesigurnosti i sebičnosti, mi ignoriramo... Neki ostare gledajući u nebo, promatrajući prirodu i ljude, pronalazeći fenomene... I doista, kamogod da pogledamo, vidjet ćemo Njegove tragove... Ali susret, istinski susret, susret s Istinom, događa se u nama, u tom posvećenom prostoru.. Tu se događa susret prolaznog i neprolaznog, smrtnosti i vječnosti... Ne postoje znanstvene metode, niti bismo se njima mogli poslužiti... Bogom bogati danas nisu na cijeni... Njihovo bogatstvo ne prepoznajemo.. |
01.02.2012., srijeda
|
I sve će proći tako tiho, neupadno i gotovo nezapaženo, jer to je stil Njegova skrovita života...stil jednostavnosti i poniznosti... Samo dvoje pravednika će ga prepoznati...starac i starica...predstavnici onih rijetkih čije su misli neprestano upravljene prema obećanom... I vidje starac svjetlo koje će rasvijetliti pogane i dati slavu narodu svome... Bi tu i ona koja mu postom i molitvom služila...Hrama nije ostavljala... Starac i starica, pravedni i pobožni, puni nade, jedini ga prepoznaše...  |
