07.04.2009., utorak
Zatopljenje
  Evo me opet nakon dužeg vremena, jer me posao baca na sve strane, pa sam tako ovih dana 2 i pol dana proveo u Vukovaru (vidi ti mene, iz NG u VU kao Sanader). Kao i uvijek zatrpao sam se i dodatnim poslovima očekujući od toga barem skroman dodatni prihod, ali recesija je kažu, pa svi pokušavaju eskivirati kad treba platiti (svi bi džabe, ali nema džabe ni u stare babe). Dakle u Vukovaru sam (po tko zna koji put) malo meditirao šećući kraj Dunava i Vuke, a i nasjedio se do bola u kičmi slušajući brojna stručna predavanja i gledajući prezentacije u power point-u. Tema je bila prekogranična suradnja i korištenje pred-pristupnih fondova EU. Bile su tu kolege iz BiH i Srbije i kao i uvijek u „sudaru svjetova“ bilo je zaziranja i nelagode, ali i iskrenih otvorenih razgovora, šala. Mladi nadobudni novinar sa Radio Beograda osjetio je liderski poriv (nimalo iznenađujuće) pa je htio realizirati nekakvu ideju uparivanja medija odnosno suradnika ali to „nije pilo vodu“. Bilo je tu puno vrlo iskusnih novinara, urednika, direktora i vlasnika medija koji su uglavnom bili nenametljivi. S kolegom (Bošnjakom) iz Velike Kladuše i Srbinom iz Karlovca popih piće i lamentirah o raznim temama. Od svega najljepše je bio trenutak pokazivanja fotografija naših sinova koje čuvamo na ekranima naših mobitela. Od kolega iz BiH doznali smo više detalja o tome kako se Ćiro Blažević iz Hrvata pretvorio u najžešćeg Bošnjaka te kako „valja bisere“ na pressicama i zbog svoje popularnosti bllokira cestovni promet u nekim kvartovima Sarajeva (gdje god se pojavi). Pao je i dobar vic: Mujo:“Fato gdje su nam djeca?“ Fata: „Na engleskom.“ Mujo: „Where are the children?“ Trebao mi je baš koji dan odmora, ali nisam se baš nešto stigao odmoriti. Vukovar mi uvijek servira niz simbola: jata mojih plavih prijatelja divljih golubova nadohvat ruke (bio sam u sobi 403 hotela „Dunav“), crne mačke koje se smucaju uokolo, tek posađene sadnice cvijeća, Križ na ušću kraj kojeg uvijek zastanem i pomolim se za ljude koji su u teškim mukama ondje stradavali, čudne znakovite snove i buđenja u kasni noćni sat, smrdljivog Martina na zavjesi, sidro na obali, zaljubljeni par na obali velike rijeke, vojne odore na bolesnim ljudima, čudne pjesme u birtijama, Sunce koje je otjeralo oblake zime, mudrog hotelskog barmena koji je uvijek spreman počastiti kavom (ne naplatiti) i „ošecovati“ tko je kakav čovjek. Trebao bih sada ići i u Sarajevo i Beograd. Nadam se da ću i tamo poći, sad kad je skroz otoplilo. |
| < | travanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr