novogradiščanin

25.05.2009., ponedjeljak


Krila, let, anđeli
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Svugdje kao da me prate krilata bića. U vrtu pored kuće na stotine različitih zvukova glasanja ptica, a posebno rano jutrom i navečer. Ranom zorom, kao da se svađaju, male ptičice samo nalik lastavicama uporno pokušavaju izgraditi gnijezda u kutu s vanjske strane prozora. Na tavanu golubovi, a u susjedstvu paunovi prave dreku. U gradu i dalje golubovi „ciljaju" prolaznike u glavnoj gradskoj ulici, no tu nije kraj s pticama. Gotovo svakodnevno dolazeći na posao ispred jedne kuće u kojoj živi romska obitelj vidim neobičnog povećeg plemenitog goluba, ima gušu i krupno bijelo perje (kao hlače) na nogama. Kljuca nešto po pijesku ispred kapije. To kao da nije golub ptica nego pas čuvar. Iz susjedstva stižu fazani, a neki dan na imanju prijatelja-poznanika vidjeh kako on petardama tjera čvorka koji mu uporno jede trešnje. On tjera, a ovaj uporno dolazi kao da mu se ruga. Dok radim u vrtu, male šarene ptičice kao da me doživljavaju kao prijatelja, pa dolijeću nevjerojatno blizu. U dvorištu sjedim za stolom, a ono vrabac sleti na susjednu stolicu. Ovih dana zbog puno posla kažem supruzi: „Moram odletjeti ovamo, onamo.“, a ona zna zakolutati očima i reći : „Molim te samo nemoj letjeti.“ Puno mi se zanimljivog u zadnje vrijeme dogodilo, a to znači da mi nije bilo dosadno. Za oko su mi posebno zapela dva krilata bića koje sam ugledao u crkvi Svete Terezije inače zaštitnom znaku našeg grada. Taj sakralni objekt je lijepo preuređen i tu se sada održavaju i lijepe izložbe. Ne znam koliko su stari ovi kipovi i otkad su tu, no da ne bi oni čamili sami u mraku crkve, odlučih ih na ovaj način predočiti u javnost, na svjetlo i uvid vašim očima. Sjećam se nekoliko zanimljivih postova koje su blogeri napisali o anđelima. Puno se poučnoga i zanimljivoga o njima može doznati. Trebaju li nama ljudima krila? Da li smo nekad imali krila ili još jedan par nogu? Jesu li mitska bića zapravo životinje i ljudi iz naše svakodnevice? Što znače simboli iz našeg okruženja, iz svijeta u kojem živimo? Vjerujemo li u pomoć anđela? Jesmo li svojoj djeci anđeli čuvari? Čuvaju li nas naši anđeli od bijede i neimaštine? Pomažu li nam nevidljive krilate sile ili je sve plod mašte i lijepih priča pred spavanje kojih se rado sjetimo iz djetinjstva? Nisam neki vjernik, no za kraj ću vam pomoći vratiti se malo unatrag. Sjetite se riječi ove tradicijske pjesme:
Anđele čuvaru mili,
Svojom snagom me zakrili.
Prema Božem obećanju,
Čuvaj mene noću danju.
Osobito pak me brani
Da mi duš grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,
Sretno da u nebo dođem,
Da se tamo s tobom mogu,
Vjekom klanjat Dragom Bogu


- 19:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>