19.11.2008., srijeda
Radije bih istovarivao kukuruze nego sjećanja
   Što sam češće među nazovi „elitom“ i nekolicinom raznih uglednika i stručnjaka, to nekako sve više razmišljam i poštujem neke „sasvim obične“ ljude i neke tako obične i naizgled nevažne događaje. Više nema mog djeda ni oca, ne radimo više niti zemlju „na veliko“ pa ne beremo ručno kukuruze i što kaže i ona stara pjesma „što je tužna jesen u vrtu mom“. Priznajem nedostaju mi ti mirisi kukuruza, kukuruzovine, zafrkancija dok istovarujemo kukuruze i u sepetima (košarama pletenim od pruća) ih dižemo u kukuruzanu. I stara baka susjeda Marija koju smo zvali Mamika, u svojim dubokim poznim godinama znala je donijeti stolčić i popeti se do traktorske prikolice, pa barem koji klip ubaciti, da bi se moglo reći da je i ona nama pomogla. Nema više ni nje, koja mi je također „ugradila“ komadić specifične ljubavi prema ljudima. Ona je bila bakica kao iz bajki, dobrodušna, puna razumijevanja, pa je kao i moja baka pekla kolače i torte po starim austro-ugarskim receptima (toga više definitivno nema). Kod nas svrati katkada baka Kata iz Škrabutnika (koju vidite na jednoj od fotografija) koja dođe prodavati sepete na tržnici. Sramežljiva (ali katkada zafrkantska) bakica iz brdskih sela u okolici Požege kao da na leđima nosi prošlost, svu patnju, bol i radost naših seljaka iz uvijek napaćene Slavonije. „Tetak , ko sepetak!“-znali smo zezati i našeg tetka Ivu iz Slavonskog Broda, dok smo istovarivali kukuruze (njega zovu Tetak svi iz bliže i dalje okolice). Pravi muški brk, namigivanje i osmjeh koji otkriva zlato na zubu, druželjubivost i sklonost uvijek popiti piće (ili dva) sa svakim, to je ono što njega čini nezamjenljivim. I on je čujem obolio i ne dolazi nam često (a nemamo više niti kukuruza). Sve je drugačije, pa sada i kukuruze samelju u zrno odmah na polju, pa se u baturke niti ne mogu zavlačiti miševi u kukuruzani, a niti djeca od kukuruznih vlati ne mogu praviti lažne brkove. Danas traktoristi u kabinama imaju DVD-e i sto drugih čudesa, a mi smo se znali našnjofati crnog dima iz auspuha da nam je odjeća zaudarala danima, dok smo ujesen radili poslove u polju. Rakijicom se ispiralo grlo, pa su svi stariji po njoj mirišali, a mi klinci nadimali smo se sa jeftinim sokovima i jeli kupovnu salamu kao da je bolja od naše domaće šunke i slanine. Znalo se tko što radi i ima za radit, a danas su svi prepametni pa filozofiraju kako ne bi morali ništa raditi (a sve će nam propasti ako ne podmetnemo leđa a ne samo mozak). Kad čujem seoske baje kako „kemijaju“ o poticajima i dionicama, blago rečeno muka mi je. Slavonija se po selu i ljudima, vidi i prepoznaje. Sve je drugačije i definitivno nije kao prije. Danas ću cijelo popodne cijepati drva, pa vidite kako sam „zaostao“ ja se još grijem na drva, a plin mi pod nosom. Najradije bih s dobrom ekipom, ako treba i do duboko u noć istovarivao kukuruze, umjesto ova moja sjetna sjećanja. |
| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr