31.10.2008., petak
U okučanskoj pravoslavnoj crkvi
  Definitivno mi nije dosadno (i nemam predaha) u zadnje vrijeme, pogotovo otkad sam se natovario novim obvezama u svezi novina. Priznajem i kajem se što sam zanemario pisanje postova na blogu i stare virtualne prijatelje, no nešto mi govori da mi neće zamjeriti (budimo realni vjerojatno im je svejedno). U zadnje vrijeme bio sam na neobičnim mjestima i upoznao neobične i zanimljive ljude i iz drugih država, a sve to radeći svoj profesionalni posao. I sviranje mi oduzima sve više vremena, daleko više nego što sam planirao, pa mislim da ću morati odabrati neku manje zahtjevnu i ležerniju varijantu (gdje bi i ja malo mogao uživati a ne samo glumiti nepogrešivog sviračkog robota). Nedostaje mi trenutaka opuštanja uz glazbu i zafrkancije, sve je nekako preozbiljno i kao da netko tu liječi svoje frustracije na račun drugih i nerealno mašta o nekoj slavi, popularnosti ili što ja znam. Meni do te afirmacije u javnosti nije stalo (toga imam svakodnevno i to shvaćam profesionalno odgovorno). Možda se pitate kakve su to fotke. Eto bio sam u pravoslavnoj crkvi u Okučanima. Ondje sam dospio prateći boravak potpredsjednika Vlade RH prof. dr. Slobodana Uzelca. Vjerujem da vam je poznato kako sam ja Hrvat katolik (ali s tim nisam nikad trgovao, niti se hvalio niti okoristio ali niti zatajio, nego na to bio i ostao ponosan). Dakle, znatiželja i posao omogućili su mi vidjeti kako to izgleda kod vjernika kršćana-pravoslavaca. Dosta je drugačije nego kod nas, ali ja nekako vidim dosta i sličnosti kada je riječ o interijeru. Crkva nema struju (?) pa je unutra mrak jer lokalne vlasti kažu da nisu u mogućnosti priključiti električnu energiju. Meni se čini da razlozi nisu tehničke prirode, no kao i druge tabu teme vezane uz međuvjersku toleranciju i dijalog neka ostanu na vašoj prosudbi. Moj osobni stav da treba poštovati sve vjere, od budizma, islama, kršćanstva pa do svih drugih. Politika i vjera nažalost često idu skupa, a gdje je politike tu je i manipulacije s ljudima i svega i svačega. Ljudi od duhovnost bi se trebali baviti duhovnim a ne toliko svjetovnim. Na ovim našim turbulentnim donedavno krvavo ratnim područjima, sve je drugačije, to smo itekako osjetili na svojoj koži. Crkve i džamije su letjele u zrak, a ovu okučansku koliko ja znam nakon Bljeska svakodnevno je čuvala hrvatska policija (da ne bi netko tu počinio štete) i eto kao što vidite sačuvali su ju za vjerske obrede. Do nje je sagrađena krasna velika katolička crkva,a s obzirom na veliki broj osoba iz BiH koje su tu doselile u šali bi mogli reći da još samo nešto nedostaje. Paradoksalno je ali i svima poznato da su tijekom rata oni preko Save gađali Novu Gradišku velikim topničkim projektilima, pa su tako u više navrata uspjeli pogoditi i pravoslavnu crkvu, a kasnije je ta teško oštećena crkva (koje više nema) doživjela i drugih devastacija, vjerojatno od onih kojima ništa uglavnom nije sveto. Mene su moji učili poštovati sve ljude, no ja sam kasnije shvatio da to baš svi i ne zaslužuju. To je već druga priča. Eto vidite i gospodina Uzelca u crkvi, novog pravoslavnog svećenika za novogradiško područje i još jednog gospodina s daruvarskog područja. Oni razgovaraju o tome može li se uključiti struja i malo to obnoviti i popraviti. Pozdrav mojim starim virtualnim prijateljima u ovo neobično vrijeme jesenskih toplih vjetrova i nekog pretoplog vremena za ovo doba godine |
16.10.2008., četvrtak
Obilježavanje prve godišnjica pogibije Toše Proeskog u Novoj Gradiški
   
    Jutros točno u 6 sati i 20 minuta, u vrijeme kada je točno prije godinu dana u prometnoj nesreći na autoputu u blizini Nove Gradiške stradao makedonski pjevač Toše Proeski, sa stadiona nogometnog kluba SLOGA u Novoj Gradiški, startao je ultra maraton u organizaciji Atletskog saveza Makedonije, Fondacije Toše Proeski i Delta kluba maratonaca iz Skopja. Maratoncima su se jutros priključili makedonski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Dančo Markovski te njegov zamjenik Stojan Rumenovski, a i novogradiški gradonačelnik Davorin Slišutić sa suradnicima, i predsjednik novogradiškog Gradskog vijeća Branko Medunić. Maratonce je jutros došao pozdraviti i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, a na stadionu su i sinoć i jutros brojni građani Nove Gradiške došli zapaliti svijeće i položiti cvijeće i još jednom se prisjetiti da je tijelo preminulog pjevača upravo s tog mjesta prije godinu dana u Makedoniju odvezao vojni helikopter makedonske Vlade, te da je Toše bio veliki glazbenik, pjevač, ali i humanist. Makedonski sportaši još sinoć su stigli u grad Novu Gradišku gdje im je priređena dobrodošlica i prigodni komemorativni program u hotelu Kralj Tomislav u spomen na lik i djelo pjevača Toše Proeskog koji će očito još dugo živjeti u srcima svojih obožavatelja ne samo iz Hrvatske i Makedonije nego i iz cijele regije. Gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić i makedonski veleposlanik Dančo Rumenovski također smatraju da je Toše Proeski bio izuzetna ličnost, te da će i ovaj maraton doprinijeti da spomen na njega još dugo traje. Jutros je iz ruku maratonaca poletjelo 26 plavih goluba. Bilo je dirljivo vidjeti oduševljenje sportaša koji ovim činom žele skrenuti pozornost na poruke mira i ljubavi prema svim ljudima (bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju pripadnost) koje je svojim životom i djelima pronosio pokojni Toše Proeski. To je doista bila njegova igra bez granica koja traje i danas. Makedonci i Makedonija, mala, gospodarski siromašna, ali tako časna i ponosna država, prepoznala je u Toši promotora svojih pravih vrijednosti, posebice nacionalne glazbene kulture. Nama Novogradiščanima su neizmjerno zahvalni kako za ono što smo tog kobnog 16. listopada prošle godine učinili kako bi se sačuvalo dostojanstvo njihovog velikog idola mladih generacija, ali i eto ovih dana kada smo ima od sveg srca ukazali dobrodošlicu za pamćenje. Tijekom današnjeg dana, ugledna visoka makedonska delegacija zapalila je i svijeće pored spomen obilježja poginulih hrvatskih branitelja i spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr- Franji Tuđmanu, a bili su nazočni i sjednici Gradskog poglavarstva NG kom prigodom su također bili vrlo lijepo primljeni i pozdravljeni. Posebice su bile lijepe riječi člana Poglavarstva NG gospodina Željka Bigovića koji je uz ostalo rekao da nam je svima čast što smo imali mogućnost biti domaćini uglednim gostima iz Makedonije te da želimo unaprijediti suradnju na gospodarskom , kulturnom i drugom planu. Napominjemo da je u novogradiškom hotelu "Kralj Tomislav"i dalje otvorena Knjiga sjećanja na Tošu Proeskog gdje i vi možete upisati svoje dojmove. O ovome možete više pročitati i na Index.hr i na našem web portalu www.novagradiska.com |
07.10.2008., utorak
  Nemam vremena za pisanje bloga zato što opet radim na nekim novim projektima (za malo novaca) no to nije razlog da opet naprosto ne naletim na ljepotu i sjećanja koja me bace u djetinjstvo. Jabuke su priča za sebe. U vrtu dide Golubića bilo ih je puno vrsta, a najviše smo voljeli one crvene, što su bile crvene i iznutra ( više takve nigdje ne viđam). Igrali smo se u vrtovima, a bio sam uvijek znatiželjno dijete koje je obožavalo lutanja u prirodi, ali ne otići predaleko nego uvijek tamo odakle ću se znati lako vratiti. Jesen je posebno inspirativna, od berbe grožđa i malih bijelih vinogradarskih breskvi, do jabuka koje se ne mogu dokučiti pa ih pojedemo po zimi kada lunjamo po brdima i snijegu. Jabuke u mom vrtu su već ostarjele i popucale, a nove ne sadim jer nekako sam razočaran i najradije bih negdje drugdje živo (i sadio). Nisam nešto posebno raspoložen i motiviran za bilo što jer ispada da puno toga radim po inerciji a u ničem posebno ne uživam. Živim za druge i sve sam umorniji od života. I dunje su istrunule i povadili smo ih, i kruške se suše, i ja se sušim kad malo bolje pomislim. Sve je oboljelo i ljudi i biljke i životinje i drveće, pa i orah kojeg ćemo morati ovih dana srušiti. Pas mi se probećario pa samo lunja okolo, pa se pitam zašto sam ga nabavljao kad je takva lutalica. Baš nemamo sreće sa psićima, a ljudi su postali prokleti pa samo uzgajaju ono što mogu pojesti, pa se i čude kad netko drži životinje iz ljubavi. Pripremam se na odlazak kući, točnije na spavanje. Što mi drugo ostaje nego sanjati? Jabuke su višeznačne, a ja ih volim pomirisati (mada su mi i sinusi ovih dana upaljeni). Sinoć sam se prežderavao jabukama, a to ću i danas učiniti. Ne znam kome sam kupio čak 20 kg, kad ih očito najviše ja jedem, a drugi zvoncaju da baš i nisu onako idealne kakvima su ih zamišljali. Sinu sam konačno nabavio srčiku o kojoj će pisati sastav za četvrtak. |
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr