Marketing
U okučanskoj pravoslavnoj crkvi
Definitivno mi nije dosadno (i nemam predaha) u zadnje vrijeme, pogotovo otkad sam se natovario novim obvezama u svezi novina. Priznajem i kajem se što sam zanemario pisanje postova na blogu i stare virtualne prijatelje, no nešto mi govori da mi neće zamjeriti (budimo realni vjerojatno im je svejedno). U zadnje vrijeme bio sam na neobičnim mjestima i upoznao neobične i zanimljive ljude i iz drugih država, a sve to radeći svoj profesionalni posao. I sviranje mi oduzima sve više vremena, daleko više nego što sam planirao, pa mislim da ću morati odabrati neku manje zahtjevnu i ležerniju varijantu (gdje bi i ja malo mogao uživati a ne samo glumiti nepogrešivog sviračkog robota). Nedostaje mi trenutaka opuštanja uz glazbu i zafrkancije, sve je nekako preozbiljno i kao da netko tu liječi svoje frustracije na račun drugih i nerealno mašta o nekoj slavi, popularnosti ili što ja znam. Meni do te afirmacije u javnosti nije stalo (toga imam svakodnevno i to shvaćam profesionalno odgovorno). Možda se pitate kakve su to fotke. Eto bio sam u pravoslavnoj crkvi u Okučanima. Ondje sam dospio prateći boravak potpredsjednika Vlade RH prof. dr. Slobodana Uzelca. Vjerujem da vam je poznato kako sam ja Hrvat katolik (ali s tim nisam nikad trgovao, niti se hvalio niti okoristio ali niti zatajio, nego na to bio i ostao ponosan). Dakle, znatiželja i posao omogućili su mi vidjeti kako to izgleda kod vjernika kršćana-pravoslavaca. Dosta je drugačije nego kod nas, ali ja nekako vidim dosta i sličnosti kada je riječ o interijeru. Crkva nema struju (?) pa je unutra mrak jer lokalne vlasti kažu da nisu u mogućnosti priključiti električnu energiju. Meni se čini da razlozi nisu tehničke prirode, no kao i druge tabu teme vezane uz međuvjersku toleranciju i dijalog neka ostanu na vašoj prosudbi. Moj osobni stav da treba poštovati sve vjere, od budizma, islama, kršćanstva pa do svih drugih. Politika i vjera nažalost često idu skupa, a gdje je politike tu je i manipulacije s ljudima i svega i svačega. Ljudi od duhovnost bi se trebali baviti duhovnim a ne toliko svjetovnim. Na ovim našim turbulentnim donedavno krvavo ratnim područjima, sve je drugačije, to smo itekako osjetili na svojoj koži. Crkve i džamije su letjele u zrak, a ovu okučansku koliko ja znam nakon Bljeska svakodnevno je čuvala hrvatska policija (da ne bi netko tu počinio štete) i eto kao što vidite sačuvali su ju za vjerske obrede. Do nje je sagrađena krasna velika katolička crkva,a s obzirom na veliki broj osoba iz BiH koje su tu doselile u šali bi mogli reći da još samo nešto nedostaje. Paradoksalno je ali i svima poznato da su tijekom rata oni preko Save gađali Novu Gradišku velikim topničkim projektilima, pa su tako u više navrata uspjeli pogoditi i pravoslavnu crkvu, a kasnije je ta teško oštećena crkva (koje više nema) doživjela i drugih devastacija, vjerojatno od onih kojima ništa uglavnom nije sveto. Mene su moji učili poštovati sve ljude, no ja sam kasnije shvatio da to baš svi i ne zaslužuju. To je već druga priča. Eto vidite i gospodina Uzelca u crkvi, novog pravoslavnog svećenika za novogradiško područje i još jednog gospodina s daruvarskog područja. Oni razgovaraju o tome može li se uključiti struja i malo to obnoviti i popraviti. Pozdrav mojim starim virtualnim prijateljima u ovo neobično vrijeme jesenskih toplih vjetrova i nekog pretoplog vremena za ovo doba godine
Post je objavljen 31.10.2008. u 19:20 sati.