05.09.2008., petak
Morski pas - poznanik
    Ne vole more samo ljudi, nego i drugi stvorovi. Ovaj pas s fotografije, s plaže na kojoj smo se kupali, svaki dan se pridruži ponekom kupaču, pa provede dio vremena u dokazivanju poslušnosti i poniznosti. Jedan dan je došao do nas i donio nekakav štap. Njegov vlasnik (trbušasti niži stariji čovjek) reče mi: „Bacite mu ga u more, donijet će vam ga. On bi se igrao“. „Evo vidite.“ Zafrljači on štap u more, a pas uz veseli lavež zaskoči u vodu. Dok je pas sa štapom u zubima plivao do obale, popričao sam i upoznao sam se malo bolje s tim čovjekom. I mi se katkada tako ponašamo, no o tome ne razmišljamo previše, nego samo napravimo, zadovoljimo formu i idemo dalje. I vama (kao i meni) netko gotovo svakodnevno baci štap i vi ga donesete natrag (priznali vi to ili ne). Psi to doživljavaju kao igru poslije koje slijedi nagrada. Mi ljudi nagradu rijetko dobivamo, dapače skloni smo i drugima naređivati, pa katkada ih i ponižavati (kao što to nama čine). Svaki životni zadatak, ma koliko ozbiljan bio trebalo bi pomalo neozbiljno shvatiti kao donošenje štapa iz mora. Moramo biti samouvjereni i sigurni u sebe da možemo učiniti nešto što smo tko zna koliko puta do sada učinili. Ako smo u nečem posebno vješti i za nešto posebno sposobni, trebalo bi iskoristiti tu našu prednost. Razmišljam kako sam nedavno, spletom neobičnih okolnosti ponovno počeo svirati. Imam dojam da taj posao radim solidno (kao ovaj pas), no ne nalazim zadovoljstvo svirajući glazbu koja je daleko od mojih afiniteta pa i mogućnosti. Radim to zbog novca, iz nužde, a ne „iz gušta“. Ipak nastojim biti profesionalac, pa vježbam, pomažem band i na druge načine i istinski želim dobro svima, mada imam dojam da mi se ne vraća istom mjerom. Dok smo nedavno svirali neke svatove, satima sam u glavi prelistavao po stranicama sjećanja i „kemijao“ kako još uvijek želim imati rock band koji bi svirao isključivo svoje stvari. Čudno je što svih ovih godina nisam našao istomišljenike s kojima bih bio „na istoj valnoj dužini“. Sjaj u tami bio je trenutak kad smo jedno kratko vrijeme svirali u Green club-u kod Sremca (Đaka, Damos i moja malenkost, a tu je bio i Troga i još neki cool tipovi). Vratimo se na psa. Osjećam se i sam katkada „umoran kao pas“, „vjeran kao pas“, „sam kao pas“, žedan i gladan, svezan i lajav, zavijam na Mjesec i ližem si rane da zacijele. Mogao bih zalutati ako izgubim trag koji će me vratiti domu mom. Mogao bih nanjušiti skriveno i otkriti zakopane tajne, potjerati lopove ili se igrati s dječicom. Volim red u dvorištu i čuvam svoje, nisam rasni, ali sam zato otporniji na zaraze. Neke posebno volim, a na neke se odmah nakostriješim i mogao bih odmah i ugristi. Nisam morski pas no bacite mi štap i ja ću vam ga donijeti |
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr