novogradiščanin

26.06.2008., četvrtak


Pitanje perspektive, nužnosti i relativnosti (svega oko nas)
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic
Neki dan jedan lokalni političar „prodaje“ staru foru o tome kako svi u prosjeku jedemo sarmu (netko meso a netko kupus). Nisam imao prigodu, ali već bi ga ja upitao zašto je Kain ubio Abela (zato što je pričao stare viceve). Albert Einstein je „kemijao“ o relativnosti (specijalna teorija relativnosti sinteza je duboke analize osnovnih koncepcija o prostoru i vremenu), a ja po ovoj vrućini razmišljam opet o tome kako je važno s koje pozicije gledamo na stvari, događaje, pojave, osobe. Tako primjerice možemo o nečemu suditi neopterećeni stereotipima, i možda vidjeti i ono što drugi ne mogu. Za neke vrlo okrutan kukac (bogomoljka iz dvije poze s moga prozora) kao što je poznato nakon parenja pojede svog udvarača. Netko će reći da je to okrutno, a manje je onih koji bi ustvrdili da u prirodi ima i gorih događaja (vezano uz preživljavanje i nastavak vrste). Kad se svjetovi životinja, kukaca, ljudi i drugih bića međusobno isprepletu, tu dobijemo život koji zapravo kulja u milijardama neponovljivih pojavnih oblika. Čovjek voli biti dominantan i igrati se Boga pa rado želi odlučivati za druge o pitanjima života ili smrti. On ili ona je vrlo utjecajno biće na Zemlji pa i u svemiru, pa to svi osjetimo na svojoj koži i možda će ljudske jedinke u čijem smo mi stvaranju sudjelovali, u neko dogledno vrijeme odlučivati o nekim presudnim pitanjima. Kad je američki predsjednik Bush nedavno bio u Hrvatskoj za njim su „drkljačili“ blindiranu kutiju u kojoj su šifre i ključevi za aktiviranje atomskih bombi. Njegovi roditelji tamo nekih 50.-tih godina prošlog stoljeća (rođen 6..7.1946.) za njim su nosali dude i hranilice i vjerojatno nisu niti slutili kakvu će mu ljudi vremenom podariti moć. I tako gledam bogomoljku na prozori, a odjednom može sve nestati? I to je moguće, pa Atlantida nije neponovljiva, pa mi je totalno cool slušati splitski TBF i jednu njihovu pjesmu na ovu temu. Kao klinci skupljali smo i razmjenjivali crtane romane ( Alan Ford, Zagor, komadant Mark, Čiko i Zagor,…) Sada klincima nisu dovoljni niti mobitelji, niti digitalna satelitska, niti Internet. „Šta da radim?“-pita moj sin (a škola je tek završila). Ja sam nekad iz svih mogućih časopisa izrezivao slike životinja i neobičnih pejsaža i lijepio u velike bilježnice tvrdih korica. Volio sam i motore i trkaće automobile.Ovih dana čistio sam jednu prostoriju (druga špajza) u kojoj je bila hrpa starina (perika od teta Mery iz Amerike, moje prvo gitarsko pojačalo koje je zapravo uništeni RIZ-ov radio prijemnik, moji prvi (ručno rađeni) bubnjevi), stari strani časopisi, stare školske knjige i bilježnice,…sto čuda. Odlučio sam napraviti reda i raskrstiti s prošlošću. Nakon uživanja u svim tim predmetima (koji su me godinama asocirali na događaje) odlučio sam ih uništiti (kao bogomoljka). Više velikih vreća prepunih odjeće, papira i drugih čudesa završilo je u kontejnerima za smeće. Definitivno se okrećem budućnosti i osvajam prostor u kući za neke nove sadržaje.
- 13:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>