06.06.2008., petak
Hvaliti ili kuditi?
 Bitno je i što se govori, ali i tko govori (ili piše). Već sam se zapravo navikao na ružnoće koje „krase“ nečije karaktere, a u tom kontekstu mislim na one koji tračaju, ogovaraju, smišljaju što ružnije i zlobnije priče o nekome, ili imaju svoju „istinu“ o nekom događaju koji se davno zbio. „Ne laje pas za selo nego za sebe“, pa tako i takve priče uvijek imaju cilj drugoga poniziti a sebe ako je moguće prikriti ili istaći u što boljem svjetlu. Što je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću (mala šala) ili pak, što je to u ljudima da toliko vole zla i zlurada djela? One koji ističu pozitivno i nešto lijepo što se dogodilo takvi ponižavaju u stilu „ma daj on je kao „tetkica“ i samo glorificira one na vlasti, ne usudi se taj kritizirati, i slično. Mislim da svaki čovjek (ili žena) u bilo kojoj dobi zaslužuje poštovanje, ako se nije ogriješio o neka „ljudska“ načela. I vjera nas uči da bi smo trebali čak i neprijatelju praštati, a ne raspirivati mržnju koja izrodi i neko novo zlo. Treba li se čovjek uživjeti u ulogu heroja ili anti-heroja, pa „tjerati svoju pravdu“ protiv svega i svih ili se uvijek i svagdje kloniti nevolje? Mislim da ne treba niti jedno niti drugo, već ponajprije brinuti o sebi i svojima, o obitelji kao jednoj od temeljnih vrijednosti društva. Dobro treba činiti bez predumišljaja u stilu:“A što će meni to donijeti?“. Zlo nastojim ne činiti, pa pogotovo dvaput promislim kad poželim nekog „oplesti“ diskvalificirati na bilo koji način. To se tako lako može „omaći“ i ljudi se katkada uvrijede i na ono na što ne možeš niti pomisliti. Jedan se tako lokalni političar naljutio na jedan moj prethodni post o devastaciji Kulmerog dvorca u Cerniku. Nije mogao odoljeti da mi to ne spočita, ali u biranom trenutku, kada je mislio da će mi se zapravo osvećuje. Katkada je veliki problem nekog i ne spomenuti za dobro djelo. I taj se uvrijedi. Ne može čovjek svima biti prav i kaže se „nije se taj rodio koji je svima udovoljio“. Padaju mi na pamet svatovi jednog mladića (koje smo svirali) čiji je otac u to vrijeme bio u zatvoru jer je ubio čovjeka. Ja sam recimo s tim njegovim ocem prije toga godinama u više navrata razgovarao i čak surađivao i nikad nisam mogao niti pomisliti da je to potencijalni ubojica. Mi smo uvijek razgovarali kad je bio trijezan, a teški zločin je počinio u alkoholiziranom stanju. Ništa ga ne opravdava za to što je učinio i on svoju kaznu „odrađuje“. Kad izađe iz zatvora treba li ga ogovarati ili mu pomoći da se vrati u normalu? Tko je kriv što se to dogodilo? Pitanja je uvijek više nego odgovora. Život ide dalje. Što mislite, što ljudi misle o vama? Kako gledaju na to što vi govorite i kako sudite o drugima? |
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr