29.03.2008., subota
Velike vode u proljeće
 Što nam život (kao rijeka) donese? Nekad radost, nekad žalost, nekad nas očara ljepotom, a ponekad razočara ružnoćom. I ti ne znaš što će biti sutra, što ti je za očekivati, nego ti ostaje nadati se i vjerovati da ćeš i sam sretno jednog dana privesti ušću ono što nosiš u sebi. Predati se na uvid i stopiti se s nekim Morem u koje se utječe i koje je svemu konačnica. Nije se za igrati sa velikim vodama, kao i sa opasnim vremenima koje zatekne ljude. Ratovi, previranja, lomovi. Pustiti neka te nosi matica ili se držati po strani i nastojati biti svoj? Ponekad se ne može izbjeći udar stabla kojeg nosi bujica, (a ti se nalaziš u svom malom čamcu). Treba li vješto manevrirati i zaploviti namjerno nizvodno da bi udar nanio manje štete ili ići do kraja uzvodno, pa što bude bit će? Heroji su uglavnom mrtvi ljudi, pa i to valja imati na umu. Mlađi ljudi gledaju nizvodno i već vide nove horizonte, a oni stariji pozornije prate ono što je uzvodno. Život nas godinama i nauči očekivati nevolje, a mlađi za to ne mare jer njihova ploča je još neispisana, katkada je i lakovjernost i naivnost njihovo obilježje. Stariji su mudriji ali ne nužno i pametniji. Stariji su skloniji očuvanju pozicija, a mlađi njihovom stjecanju. Stariji su puno toga vidjeli i teško ih je impresionirati. Ona stara fora da je pesimist samo optimist s iskustvom samo je prividno točna. Danas moramo jesti da bi smo preživjeti, a rado bi smo primjerice vodili i ljubav (ako je ikako moguće). Pomislite li kada da su se u vama podigle „proljetne vode“ i da bujice strasti žele ovladati vašim razumom? Jedno je nužnost a drugo želja. Ipak da bi smo svi opstali na ovom svijetu mora biti i onog drugog (a za to je potrebno da čovjek bude mlad a ne star, nemoćan i nezainteresiran). Svaki dan u našim životima je zanimljiv i vrijedan postojanja nas i naših bližnjih. I dok smo živi (mišlju, riječju ili djelom), ne bi smo trebali opterećivati svoje misli konačnim krajem koji negira život i postojanje svega. I u bolesti i velikim životnim problemima valja naći razloga za dalje, a ne sebe oplakivati za života i smišljati scenarije vlastitoga kraja. Proljeće obnavlja život, kao ciklički krugovi obnove pozitivnoga u svemiru. U proljeće dramatično nabujaju rijeke (kao Sava u Slavonskom Brodu ovih dana). Pa i to smo već vidjeli i to nije ništa novo (teško nas je impresionirati). Ipak ljudi dolaze vidjeti, uvjeriti se da je to tako, jer vlastitim čulima najviše vjeruju. Svi smo skeptični i nerijetko nepovjerljivi. Da nismo takvi, već nas poodavno ne bi bilo. |
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr