
Sretan Vam Uskrs svima, pa hajmo nešto veselije kad je tema lijepa. Najprije Vam poklanjam maćuhice iz mog dvorišta, kao nježna ljepota proljeća i skromni poklon bez razmetanja. Slijede dva zeca ( ne baš u radosti slobode, no bar su im hrana i smještaj osigurani a i za Uskrs su toliko bili eksploatirani)), a potom i malo golubljeg napuhavanja i šepurenja sada kad se pare i luduju u ljepoti novog života ( na tavanu su mi opet razvalili prozor). Uskrsni je ponedjeljak i eto nakon nekoliko dana jezivo ružnog kišnog, vjetrovitog i hladnog vremena, nikako da zatopli pa da i mene Sunce ogrije (baš sam ga željan). U subotu smo razveselili baku iz Blažević Dola koja je veselo čekala Uskrs (jer zna da će biti posjeta i veselja). Dan ranije tu su pohodili hodočasnici do kapelice svetog Ilije (Križni put), pa onda blagoslov jela i sada Uskrs. Za malo selo u kojem se uglavnom ništa specijalno ne događa, to su velike novosti. Šalili smo se i pričali istinite „crnjake“, kako jedan čovjek služi nepokretnu majku, a ona mu kaže: „E sine a kako ću ja tebi u sprovod ovako bolesna, kad ti jednog dana umreš?“. Još bolja fora bili su (sada obojica preminuli) jedan otac i sin iz Vrbove. Sin (koji je dosta pio, kad mu je ponestalo para) predloži ocu da ga dohrani (obično je suprotno pa sin oca dohranjuje) pa će mu on za života ostaviti svoj dio nasljedstva (kojeg još nije dobio). Baka je „bila u elementu“ pa nam je razvedrila dan, šalu je zbijala čak i na temu uskrsnog poklona iz Crvenog križa. Kaže. „Čujem ja auto i kapiju, kad ono susjed Ivica kaže nekim ljudima da nek' idu jer on će to meni unijeti u kuću. Zna on da će dobiti rakiju, a i malo ćemo popričati“. Eto uskrsni ponedjeljak me zapao kao „radna šihta“ no bilo je krajnje vrijeme da se progibam, jer su mi gledanje televizije i degustacija gurmanskih delicija već dojadili, pa se ne žalim. Posebno zahvaljujem Vama dragi posjetitelji ovog bloga na iskrenim čestitkama, no bojim se čačakati po postavkama mog bloga, pa Vam ne mogu ostaviti čestitku i komentar na Vašim blogovima ( jer se potpisujem kao anonimac a ne kao bloger, a Vi ste u svojim postavkama naštimali da vam mogu komentirati samo blogeri). Prošli put kada sam to htio promijeniti nisam mogao mjesecima ući u blog-editor, pa bolje da ne pokušavam ništa mijenjati.
|