21.03.2008., petak
Umrijeti za ljude
 Što ti ljudi rade u šumi? Ukočeni, sklopljenih ruku, ozbiljnih pogleda, u molitvi, s mislima u prošlosti? Otkud spomenik na Brezovom polju, na Psunju, u osami, kraj šumske ceste, na zavoju, daleko od grada, ondje gdje se češće sretnu životinje nego ljudi? To je mjesto pogibije ljudi koji su poslani u rat i rečeno im je da su tu zato da brane svoje obitelji i svoja sela i naš mali grad. Zašto su oni izdahnuli u mukama? Da li njihova smrt bila žrtva? Mi ljudi kalkuliramo sa svojim i tuđim životima i uvijek nađemo razlog za opravdanje. Zašto su djeca ostala bez očeva? Tko je taj koji upire prstom i bira, pa kaže:“Ti ćeš umrijeti sad, a ti ne.“? Niži brkat čovjek prolazi kraj mene, pogleda me i kaže:“Umro mi je na rukama.“. Vidim mu suzu koja otpade s lica i pade u slojeve šumskog lišća. On je bio s njima u njihovim zadnjim trenutcima. Sjećam se pogreba nekih vojnika i scena raskomadanih tijela nakon avionskih napada u rujnu 91. godine ispred novogradiškog Doma kulture. Koliko je samo toga bilo kod nas, ali i drugdje po svijetu? Neki su se mučili prije nego što su izdahnuli, a neke je smrt zbrisala u djeliću sekunde, i kao da nije bilo vremena za bol, za rastanak i svjestan oproštaj s ovim svijetom. Dugo godina zid na uglu kod Gimnazije bio je crven od ljudske krvi koja je u njega bila duboko utisnuta. Kasnije su tu srednjoškolci (po meni vrlo neprimjereno) kotobož nešto kreativno crtali i oslikavali. Danas je Veliki petak. Još kao djetetu taj dan mi je djelovao morbidno, preozbiljno, a opisi mučenja i smrti Isusa Krista, strašni i upečatljivi. Nisam znao što ću vidjeti svojim očima kad odrastem. Volio bih da nikada nisam vidio trenutke umiranja ljudi, a jesam i to pamtim, ali nisam time opterećen. Ljudi ostave uvijek nešto iza sebe u prošlosti, a neki su se za života pobrinuli da nešto ostane i za budućnost. Smrt nam se može dogoditi na putu, u snu. Nekima je ona i fobija a neki se prema njoj odnose bahato i misle da će vječno. Da li je za nas ili zbog nas nekad netko umro, poginuo? Da li smo zaštićeni noću dok spavamo, ili smo na vjetrometini zla koja nas može satrti kad god poželi? Postoje li ljudi koji su zaduženi brinuti se o miru za druge ljude po cijenu vlastitih života? Koja je plaća za takav posao? Da li smo mi spremni žrtvovati se za živote drugih uz najvišu moguću cijenu, a to je život? Za kraj ovog razmišljanja ono što može biti i na početku Isusova smrt (Muka po Ivanu): “Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh.“  |
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr