
Kažu ljudi da s vremena na vrijeme treba „mozak pustiti na pašu“, odbaciti teret briga i obveza i malo se zabaviti (tulumariti). I sam sam se ulovio u klopci ozbiljnosti ( a nekad sam prednjačio u raspoloženju i vedrini). Zli jezici bi rekli: „Eto što brak učini od čovjeka“. Baš kažem sebi:“Nema ti druge nego koju večer zbrisati na kakav tulum, pa se opustiti u nekakvoj neformalnoj atmosferi glazbe i cuge.“ Mi znamo katkad reći „Moramo napraviti Majmunovo ( besmisleno slavlje nekog bezveznog beznačajnog događaja ili datuma). Neki dan sam snimio ovu fotografiju koja je na neki način spoj urbanog i ruralnog, tradicije i novog vremena, mladosti i arhaične prošlosti. Mlade cure, dakako Slavonke, sjedaju u auto i odlaze s nastupa u novogradiškom Domu kulture. Subotom navečer izgledaju potpuno drugačije, no bez obzira na šminku i najmoderniju odjeću i obuću, niti približno ne privlače toliku pozornost, koliko ovako odjevene u našu šokačku rubinu. Neko će reći „Izgledaju kao bakice.“, no meni su baš fora. One se zapravo dobo zezaju, a dakako lijepo i pjevaju i plešu. Meni nošnja stoji „kao piletu sisa“, pa sam oduvijek više za nekakvo sportsko neobavezno odijevanje ( ali nemam ništa protiv elegancije i odjela i kravate). Na tulum bih radije pošao u trapericama, majici i jakni, a preferiram dobru rock glazbu (uživo) i zanimljivo društvo koje „ne davi“ samo o sportu, kladionicama, nego voli popričati i o drugim temama kao što su ribolov, glazba, međuljudski odnosi, politika, međunarodna situacija ( a može i malo filozofiranja čak i o svemiru). Uskoro će Uskrs, pa smo već u pripremama. Jučer na Cvjetnicu malo smo se provozali po okolici, a večeras javljaju nevrijeme, a sutra čak i snijeg. Možda ipak nije pravo vrijeme za tulum? Najbolje vrijeme za tulum je zapravo svako vrijeme (ako je ekipa prava). Kad moj pašo (muž suprugine sestre) konačno dobije rješenje za invalidnost i mirovinu, feštat ćemo uz janjca i potoke pive ( to već čekam toliko da sam se umorio). Morat ću kao ove cure s fotografije, sjest u auto i potražiti moju staru ekipu sviraca. Ipak sam ja s gitarom kao riba u vodi. Za dobro raspoloženje nam malo treba, nešto cuge, pojačala i instrumenti, pa krenemo kao uz pomoć vremeplova od rock-standarda 70.-tih prema današnjem vremenu. Opet maštam, a stvarno sam zreo za jedan dobar tulum.
|