12.02.2008., utorak
Ljudi smo
      Ponekad se upitam zašto ima dana kada mi ljudi nismo jedni prema drugima srdačni, dobronamjerni, skloni jedan drugom pomoći. Sve manje vremena imamo za ljudski razgovor, za šalu. Sve smo ozbiljniji i proračunatiji. Nekada smo i toliko veliki da se ne volimo „spustiti na nižu razinu“ (pa popričati s nekim tko možda nije toliko obrazovan, stručan ili što ja znam). Što je uvjet da jedni prema drugima budemo ljudi? Evo jedne male galerije pomalo neobičnih likova (mojih poznanika koje ponekad sretnem). Reći ću vam nešto o osobama s fotografija kojima sam zapravo ja jednina zajednička poveznica. Damir – moj omiljeni barmen, uvijek spreman na šalu, (mada bi me mogao opterećivati svojim problemima recimo zašto se ne može skrasiti na nekom bolje plaćenom dobrom poslu, pa da on, njegov sin i supruga budu sretniji). Moca iz Davora –nikada mi neće oprostiti što mi nije bio čajo u svatovima (ja sam mislio da se zafrkava, a on je to svojedobno shvatio ozbiljno). Neobičan, simpatičan, zabavan ali katkada i vrlo ciničan i podrugljiv ali i direktan (sve će ti tvoje mane odmah baciti pod nos kad se najmanje nadaš). Zna biti naporan ali me sjeća na vesele dane i svirke po Davoru. Gospodin Zvonko – ljubazan i fin gradski gospodin, majstor za bicikle koji mi nikada nije htio naplatiti popravak bicikla za mog sina (kaže to je njegov poklon). Vrlo zanimljiv sugovornik (živa monografija, leksikon, vremeplov). Mladen – nije pokvaren i zao već srdačan i druželjubiv. Voli čašicu, ali i onu čašicu-razgovora, voli počastiti i dati društvu a ne tražiti. Podsjeća me na pokojnog djeda za kojeg je baka znala reći „ma dao bi drugom gaće sa sebe, zato ga iskorištavaju“. Dario –je pjesnik iz Davora koji bi se puno bolje snašao da je nekakav gradski dečko nekog europskog velegrada. On je ispred vremena i mjesta u kojem živi, zato je katkada neshvaćen. Rijetko ga viđam ali svaki susret je srdačan i iskren. On meni kaže „ljudino“ što mi neobično godi, a nikada zapravo jedan drugom nismo nešto pomogli u životu, ali jedan o drugom očito imamo dobro mišljenje. Za kraj doktor Tuco – nismo neki prisni obiteljski prijatelji ali se poštujemo. Fascinira me pozitivna energija tog čovjeka, koju oplemenjuje iskren srdačan osmjeh (kao biser iz sretnog djetinjstva). Svaki dan netko umre, pa tako u galeriji snimljenih fotografija vidim osobe koje više nisu fizički prisutne u ovozemaljskom svijetu(ovi su srećom za sad svi živi). Netko će nekog pamtiti po dobru, a netko po zlu. Moramo se više međusobno poštovati za života, a ne se zamjerati i jedni druge činiti nesretnima na razne načine. Ponekad s onim tko mi nije „ni rod ni pomoz' Bog“ mogu srdačnije razgovarati, bolje nego s nekim najvećim rođakom koji me samo izmudruje i gleda korist. Ljudi smo sa svojim prednostima i manama. Zahvaljujem ovim ljudima za svaki osmjeh koji su potakli na mom licu i svaku darovanu „dobru vibraciju“ koju nisu ničim uvjetovali. |
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr