
Vrijeme je mačkara i zafrkancije. Prije 5 ili 6 godina baš na zadnji dan maškara prestao sam pušiti (jedna od najboljih životnih odluka) i malo se udebljao. Vratilo mi se osjetilo njuha, pa sad brzo primijetim kad negdje zasmrdi (ili zamiriše). Uz taj njuh i moju alergiju na razne oblike nepravde, imam sve predispozicije pisati kolumne (a to sam i činio na jednom portalu dok me bez objašnjenja nisu ukinuli). S obzirom da je cijela ta priča dan danas volonterska i gratis, izgleda da nitko nikome nije dužan (ispada da smo toliko puni sebe, svojih tekstova i slika da nam i ne trebaju novci). Jučer sam s mojom malom obitelji gledao povorku mačkara iz gradskog naselja Mala prema središnjoj gradskoj pozornosti. Fotografije vam sve govore. Stigao sam skoknuti i do Davora gdje sam se u prepunoj dvorani gužvao gledajući simpatične igrokaze glumaca-amatera (najviše mi se svidio poznanik koji je glumio štrkljastu smotanu balerinu). Davorci su imali svoj „Bles sa zvijezdama“ po uzoru na popularnu TV-emisiju i sve je bilo vrlo simpatično. Dobio sam punu kutiju krofni i podijelio ih s rođakom i njenom djecom, kod kojih smo bili u popodnevnoj posjeti. Pripremili smo bombona i sitnih novčića za male mačkare koje su svratile našoj kući, a po gradu sam vidio dosta razbijenih jaja koja su valjda mačkare pobacale. Mislim si ja, pa jaja nisu nikad bila skuplja (oko 15 do 20 kuna košta 10 komada u veletrgovinama) i izgleda da su mačkare malo obijesne. Danas imam zadatak pomoći feštu malih mačkara u Starom Petrovom Selu. Nadam se da ću pogoditi njihov glazbeni ukus i da će razglas dobro raditi. Imam još nekoliko odličnih fotografija iz mačkara za privatnu obiteljsku zbirku i neke koje ćete vidjeti uz slijedeće postove o raznim temama.
|