19.12.2007., srijeda
Bijelo-crni svijet
 Ne može se na svijet gledati crno-bijelo, no mi ljudi iz provincije ( što ne znači nužno i da smo provincijalci) često smo opterećeni predrasudama i nekim ustaljenim običajnim normama. U šali za Slavonce znanju reći da je primjerice za njih pojam ženske ljepote ono „kako je lipa rumena i debela“ pa i u tamburaškom hitu „Mladi kosac“ pjevaju „oplećak joj s ramena pao“ aludirajući i da žena treba biti vrijedna, snažna, a da o majčinstvu, kuhinji i brizi za djecu i ne govorimo. Mislim da je i u našoj katoličkoj vjeri ženama previše namijenjen podređeni položaj (pokorništvo muškarcima „glavama obitelji“). S druge strane stvoren je kult Majke Božje kao posebno zaslužne, a tu su i likovi poput Magdalene, Cecilije, Terezije,…Ipak stječem dojam da se ženama „svituje“ da pretrpe sve muške „mušice“ kako bi po svaku cijenu sačuvale brak (makar katkada trpjele i teško obiteljsko nasilje). U stvarnom svijetu, naravno, nešto je posve suprotno. Niti su žene tako slabo utjecajne u društvu, niti su muškarci toliko „glave obitelji“. U starinskim narodnim pjesmama ima svega, od otvorene i skrivene erotike, pa do preporuka da se treba udavati ili ženiti „za svoje“ misleći tu na osobe iste nacije, vjeroispovijedi (o drugačijoj boji kože nekad se nije moglo niti naslućivati). Bira li srce ili pamet? Takozvani „miješani brakovi“ za bivše države bili su korišteni u smislu da se preporučuju kao dokaz bratstva i jedinstva među narodima i narodnostima (?). Što u tom smislu danas poručuju budućim stvarateljima obitelji političari, vjerski poglavari i drugi moralni autoriteti društva? Da li smo se „odmakli“ po tom pitanju ili smo još na tradicijskim stanovištima? S naše točke gledišta sigurno je puno drugačije nego ako bi smo primjerice živjeli u nekoj multi-etničkoj sredini (primjerice New York), u Kanadi, ili u Parizu, Berlinu, Londonu,… „Neka oženi i Ciganku, samo ne onu koja je promijenila toliko mladića,..“ znale bi reći babe za udavaču koja im nije mila, ili pak .“On ih je toliko prominjio, više nego koliko ima kose na glavi“,-misleći na mladića koji se neumjereno bećerio po šorovima. Tko koga uopće pita kada „se dogodi kemija“? Ljetos sam na Hvaru ugledao zanimljiv par (za kojim su se mnogi okretali). Dvoje lijepih mladih ljudi drugačije boje kože koji su zračili ljubav jedno prema drugome iz svakog pogleda, pokreta. Kao da su oko sebe imali aureolu zaštite prema vanjskom svijetu. Mislim da bi mi bilo potpuno svejedno ako bi se moj sin jednog dana zaljubio u djevojku druge boje kože. Ne lupetam floskule niti glumim kozmopolitski look, nego hoću reći da bih bio oduševljen kad bih mogao doživjeti vidjeti ga sretnog i zaljubljenog kako drži za ruku onu koja ga iskreno voli. Hoću li to doživjeti? |
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr