13.12.2007., četvrtak
Vrijeme darivanja
      U očekivanju plaće (Godoa) razmišljam što ću sve kupiti i pokloniti mojim najmilijima ovog Božića i Nove godine. Ovih dana sveti Nikola me mimoišao (zapravo me odavno prestao posjećivati) ali ne zamjeram mu, jer znam da on ima svojih prioriteta (pogledaj fotografije). Lijepo je što ovo vrijeme potakne mnoge ljude na dobrotu (primjerice RTL-ova akacija za pomoć bolesnoj djeci, Caritasova akcija, akcija Crvenog križa, i brojne druge…). Opet mislim kako je tragično koliko su političari spiskali na prošle izbore, te kako se taj novac mogao iskoristiti primjerice za povećanje standarda u liječenju djece. Koliko su mogli kupiti medicinskih aparata i uređaja ili eventualno platiti skupih lijekova i operacija? Mi smo (kao društvo) vrlo cinični, dvolični i što kažu ljudi „jedno mislimo, a drugo govorimo“ (a treće činimo). O tuđoj tragediji najčešće mislimo tek kad se i nama dogodi. Liječnici nam se naprosto obožavaju baviti politikom (to im je nešto kao pitanje međusobnog prestiža u lokalnim sredinama). Bilo bi dobro da se u onu njihovu svečanu liječničku prisegu stavi i klauzula npr: „i obećavam da se neću baviti politikom i strančarenjem,…“. Počeo sam razmišljati kad vidim doktora, u tome u kojoj je stranci? Ako je suprotne političke orijentacije od moje, možda će me „otpiliti na brzinu“ ili me „ofrlje liječiti“? U svakom žitu ima kukolja, pa naravno da ima i liječnika koji su apolitični (u novije vrijeme rijetki su takvi). Ima onih koji su navikli na „nešto žešće“ od Bajadera i viskija , ali i onih koji to što dobiju rado podijele odmah svojim kolegama (medicinskim sestrama i drugima). Među liječnicima imam nekoliko dobrih poznanika, a jedan od njih ne dolazi u moju firmu bez poklona (daje nam ono što on dobije), pa se poslije njegovog dolaska uvijek pitam dva pitanja: zašto mu donose alkohol kad ne pije, te koliko dugo bombonjere kruže dok se netko ne usudi otvoriti ih i pojesti? Od djece možemo svi učiti, pa se tako i prisjetiti kakvi smo bili kad smo bili djeca (nepokvareni, iskreni, ovisni o tuđoj skrbi i pomoći). Mislim da sam pogriješio profesiju, jer sve što sam stariji, sve više mi je stalo do toga da najmlađima treba osigurati bolju zaštitu u ovom gramzljivom i lakomom svijetu u kojem materijalno biva sve više vrijedno od ljudskog. Divim se liječnicima pedijatrima, pogotovo onima koji su specijalizirali liječenje djece oboljele od malignih i drugih teških bolesti. Nema te plaće koju oni zaslužuju, jer svaki njihov radni dan u ljudskom smislu zaslužuje divljenje. Možda sam se trebao baviti pedagogijom ili nečim sličnim? No za kraj ipak nešto vedrije. Ovih dana gledao sam kako se djeca vesele darovima. Recitirali su pjesmice, pjevali, a potom je slijedio pravi „krkljanac“ oko podjele paketića. Nisu zaboravljeni niti oni koji nisu mogli biti na svečanosti ( u bolnicama ). I njih se netko ipak svake godine sjeti, hvala Bogu. |
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr