novogradiščanin

06.12.2007., četvrtak


Isus iz trgovačkog centra
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Predblagdansko vrijeme najviše deprimira siromašne, jer onda, gledajući rastrošnost drugih, tek shvate koliko si materijalnih dobara ne mogu priuštiti. Ako trebaš auto, odi ga kupi, ako želiš nešto ukusno pojesti, pokupuj dvostruko više (neka se ima) , ako ti se uživa u blagodatima tehnike i tehnologije, ne škrtari, kupi plazmu na 20 rata, kompjutor na 10, ostavi tri čeka za novu fotelju, daruj i ti druge na kredit, pa nećeš valjda među najgore? Nekad su bile male trgovinice u susjedstvu, pa se znalo kupit i „na knjigu“ ali „veresija ljuta zmija“ pisalo je na požutjelom kartonu iznad šanka u lokalnoj birtijetini, pa su ljudi znali razmisliti, uplašiti se duga, odricati se i prisilno štedjeti. Danas su druga- lizing-vremena. „Pa nemoj bit zadnji šonjo, pa daj kupi si novi namještaj, uplaćuj životno osiguranje, uplati stan i djetetu štednju u banci.“-kao da govori mali crno-crveni „krampus“ koji kao nevidljivi otrovni komarac oblijeće oko moje glave dok šećem kroz blještavilo luksuza trgovačkih centara. Nekad je gazda bio trgovac u selu ili obrtnik u gradu, a danas niti ne znamo tko je zapravo vlasnik svega što gledamo. Da li je to inozemni kapital, multinacionalne kompanije, jesu li to banke,? Tko je ta „siva eminencija“ koja nudi šarenilo svega? Moj tetak umirovljenik kaže: „Ja sve kupim na mojoj tržnici i nisam niti bio niti u „Kauflandu“ niti u „Konzumu“ , niti u „Biloj“, „Getrou“,… ili kako se već zovu.“. Znam ga predobro da u očima ne bih vidio poštenje, skromnost, malo srama, ponos (ili što god poželim). Ne mogu on i teta, sa svojom malom mirovinom sebi gotovo ništa priuštiti, a cijeli život je „crnčio“ u slavonsko-brodskom „Đuri“. Bio je cijenjeni metalski majstor i bio i ostao ljudina. On se čudi današnjem vremenu kada se umjesto žita više isplati sijati beton i montažne zgrade po plodnim slavonskim njivama. Eto jučer vidim jaslice i malog Isusa u novom trgovačkom centru, točnije, pune kutije jaslica uvezenih iz Kine ili tko zna odakle. I Isus je postao roba? Moj sin je ovih dana smislio male šablone u koje lijeva gips, pa nastaju zvjezdice, i razni simboli Božića. Kad se osuši, on to oboji temperama, pa će onda (na moj prijedlog) lakirati sprejem laka za kosu, pa povješati na bor kad ga budemo kitili. Odlučio je sam napraviti i malog Isusa i jaslice (i na crtežima na čestitkama,itd). Moj pokojni otac je rezbario jaslice u duborezu i praveći figurice od drveta. Ja sam znao za Božić svirati i pjevati pred jaslicama meni toliko drage božićne pjesme. Ne može se sve kupiti u trgovačkom centru, a najmanje ljepota Božića i mala kućna veselja koja nastaju jednom u godini. Večeras moramo igrati društvenu igricu koju je sveti Nikola noćas mom sinu ostavio u prozoru. „Pa jel' on normalan, ostavio je paket s poklonima između roletne i prozora?“ (s vanjske strane)- kaže noćas on. „A sad vidim. Prevelik je da bi stao između stakala prozora“ (doda sin uz smiješak). Tek tada smo mogli svi normalno na spavanje, a ja se sjetim Isusa iz trgovačkog centra i sve si nešto mislim da mu tamo nije mjesto, jer ne može valjda i on biti „na akciji“ ili ono „kupiš dva, trećeg dobiješ gratis“.
- 10:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>