10.11.2007., subota
Proći kroz vrata?
 Jedna od najdražih pjesama koju smo u mladost nebrojeno puta svirali po zabavama bila je Dilan-ova „Knocking On Heavens Door“. Volio sam svirati gitarski solo u toj laganici uvijek na drugačiji način, a katkada bi se dogodili i posebno inspirativni trenutci koje teško mogu objasniti. Godilo mi je kad bi rekli poslije toga: „Svaka ti čast, super si to odsvirao i otpjevao“. Katkad sam pomišljao kako doista kucam na ta vrata i čekam da mi se otvore. Općenito moja sanjarska lako zaljubljiva duša razlog je i noćnih nesanica, skladanja pjesama i sviranja gitare u mraku sobe (kada sav normalan svijet spava, a ja „ludujem“). Prošlo me to, smirio sam se ili još gore za reći više se definitivno ne zaljubljujem. Gledam ovih dana, izborna je godina, izborno je vrijeme i mnogi bi se rado vidjeli kako prolaze kroz saborska vrata. Oni već kucaju po njima. Doista kad kroz njih prođeš, što se tiče osobnog probitka, kao da si na nebu, imaš dobru plaća, ugled, status u društvu, netko si (nisi nitko i ništa, običan građanin). Uz pomoć stranaka pojedinci se uspiju plasirati, popeti na društvenoj ljestvici. Lijepa su to vrata, elegantno crna, pozlaćena (nisu neke kineske đinđe-minđe), pomalo decentna ali i pomalo slična ulazu na groblje ili u muzej. Nikad me nije privlačila ta razina uspješnosti u društvu, da bih nešto tako želio. Nisam dovoljno ambiciozan, domoljuban, državotvoran? Nije to, nego na listi životnih prioriteta sve sam posložio niže (dostižnije), a što bi rekla Sirenica ne vrijedi toliko niti planirati u životu, pa treba uživati u trenutcima koje donese slučajnost, nepredvidljiv trenutak. Jedan ugledni gospodin rodom iz našeg grada (gosp. Krsto Cviić) nedavno u Zagrebu na jednom seminaru kojeg sam pratio duhovito reče na početku svog stručnog govora:“Čovjek koji ima vizije više je za bolnicu nego za politiku“. Kako realno i simpatično, da odmah odagna pomisao da tu nije mjesto sanjarima i onima koji misle da mogu činiti čuda. Vizije svi imamo i mnoge su od njih ostvarive, no politika nije za umjetničke duše, romantike, sanjare. Egzaktnost, umjesto fluida i imaginacije. Ja ću i dalje (kad me s vremena na vrijeme uhvati čežnja za glazbom emocijama) kucati na nebeska vrata koja nimalo ne sliče na ova saborska. Ova iz moje vizije ili su zlatna ili (kao na jeftinim kič-slikama kod licitara na seoskom kirvaju) vire iz oblaka. |
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr