06.11.2007., utorak
Studeni slap
 Ujesen navru vode i strminu pretvore u slap. Sitne kapljice lijepe se za lice. Hladno je, znoj navire ispod slojeva odjeće kao nagrada za dugi hod po šumi, na kraju pred odlazak. Zavisi s koje strane stigneš do ljepote. Da li odmah ili na kraju? Izbor je tvoj. Kao da uvijek odaberem duži, teži put. Sanjao sam maglovito tužno jutro puno tišine, iz ptičje perspektive nadlijećem spilje, jezera, gledam ribu ispod srušenog debla u bistroj vodi, gledam oči stranca i zgužvanu odjeću, blatnjave cipele i vojsku na odlasku. U sjeni zabitih kotlina uvijek je mir. Samo sokolovi vide sve, kolutaju oči na sve strane tražeći plijen. Bezbroj puta miš je pretrčao po slojevima trulog lišća da bi prenio žir, no njegov današnji kraj nikoga ne iznenađuje. Tek cijuk umjesto krika? Ma što je to za nas? Mi smo ljudi sila, mi smo na kraju svih hranidbenih lanaca. I jezero i slap bez rijeke moguće je vidjeti u Slavoniji u toj nekadašnjoj šumi punoj divljih zvijeri. Sada gledam zarasle ledine, ljude izmučene ratom, bez mladosti koja odlazi da se nikad ne vrati, uz tužna sjećanja na konje, rubine i pune ambare i guranje za stolom punim vesele čeljadi i dječjeg smijeha. Pitam jutros za tetka, a umjesto odgovora zamjeraju mi je što nisam svratio za kirvaj. „Jesmo li mi sad za tebe presiromašni'“- kao da mi je rekao pogled i optužujuća rečenica; „A bio si, a nisi svratio?“. Koliko se kod nas samo još drži do ljudskosti? Malo srama, ali i ponosa osjetim odjednom. Nisam znao da im je stalo do mene, do nas te da ću ih toliko povrijediti nedolaskom. Starac je zlatnih ruku oživljavao lakoćom konje, srne, jelene, a sada voli slatko, nekad malo popije i samuje u svom selu, ne da mu se nikud, slabo vidi, nije više za ići među ljude. Primio sam poruku da ispravim grešku. Ne znam zapravo što mi je činiti jer ne želim lagati, jer me tome nisu moji učili. I vode prođu slapom kojeg je čovjek stvorio igrajući se Boga. I što se dogodi? Toplina ljeta isušit će zemlju, neće privremeno biti vode za slap. Ne treba paničariti, očajavati. Periodično se sve ponavlja i zapravo ništa nije važno toliko da ne bismo trebali biti i ostati ljudi i primijetiti ljepotu slapa, (mada je voda hladna,a zelena mahovina podsjeća na trulež zemlje na kraj koji će nam svima doći i smjestiti nas ispod, a ne iznad svega). U lijepom novom odjelu možda me i sahrane. |
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr