01.11.2007., četvrtak
Mir im i spokoj
 Svi sveti, a sutra Dan mrtvih. Dalje od oka dalje od srca? Mrtvi koji su još živi i živi koji to nisu poodavno.„Život moj, trganje praznih stranica,…“ jutros na radiju u mom autu. Sjećam se pjevača koji je nedavno tragično stradao u našem kraju, prekrižim se i zaželim njegovoj duši mir. Kažu 40 dana duša preminulih luta tražeći put? Neki dan kad sam putovao za Zagreb, u trenutku gledanja mjesta njegove nesreće na autoputu, na radiju minutu ranije počinje njegova ista pretužna pjesma. Vozim oko 130 na sat. Odjednom u mom novom autu trepti crveni znak STOP i crvena lampica pokazivač ulja. Prenuh se iz nekakve goleme tuge zabrinut, što da radim. Na prvom parkiralištu desno (odmorište NG) stadoh i nazvah servis, kažu mi sačekajte malo i provjerite ulje. Prije mjesec dana sam bio na prvom servisu i sve je u savršenom redu. Silazim neplanski u Okučanima, kontrola ulja pokazuje da je sve OK, iz servisa kažu vozite dalje, vjerojatno se indikator slučajno aktivirao uslijed vlage ili tko zna čega. Kao u strahu nastavljam za ZG. I tamo i natrag nikakvih problema. Da li je sve bila slučajnost? Da se sve to poklopi u istom trenu na istom mjestu? Pisao sam o tom čovjeku lijepo ovih dana jer sam mislio da tako treba, jer je zaslužio svojim životom, i danas ga imam u mislima kad razmišljam i o svojim pokojnima. Da li sam tek podložan medijskom potenciranju cijelog događaja, pa o tome previše mislim? Na mojoj crnoj majici kratkih rukava pisalo je Nova Gradiška, kada sam ga fotografirao na Hvaru. Da li je to bio loš predznak? Čak sam fotografirao i njegov crni automobil (iste marke kao i onaj u kojem je stradao)? Pozornost mi je privuklo ime tog pjevača ispisano na bočnoj strani automobila. Danas eto razmišljam o mrtvima. Sjećam se razgovora s pokojnim djedom nekoliko mjeseci prije smrti kad je predosjećao da će umrijeti. Dugo bi me gledao i rekao u šali ukućanima da mu barem dođemo zapaliti svijeću kad umre inače će nas doći plašiti po noći. Ja sam mu rekao:“Dida ako ima neke šanse da dođeš i tada, ti dođi, ja se tebe nikada neću bojati“. Bilo mu je drago. Baka je umrla kad sam bio u vojsci i nisam mogao biti na sahrani. S ocem sam bio u kolima hitne pomoći kada mu je pozlilo. Nije se vratio kući živ. Ispratio ga je iz dvorišta njegov patak ljubimac. Držao sam ga za ruku, a na hitnoj je u jednom trenutku bio i klinički mrtav ali su ga oživjeli. Danima sam bio van sebe zbog svega što se događalo tih dana. Nažalost nakon mjesec dana bolničkog liječenja je preminuo. Htio je ići kući, ali bez aparata za disanje nije mogao. Ove godine preminuo je moj mladi rođak Goran koji nije dočekao nužnu transplantaciju jetre. Bio je omiljen u svom društvu u Oriovcu i vatreni navijač Dinama. Njega sam čuvao kad je bio dječačić. Uvijek nasmijan i drag širokog srca za druge. Ono što nas čini ljudima ne umire. To nešto nematerijalno što usađujemo u druge koji ostaju iza nas. To ponekad druge motivira i obnavlja se, nasljeđuje, šalje dalje. U misli vraćam slike onih koji nisu više s nama na ovozemaljskim putovima. Oni su sada u nekoj dimenziji bez granica, ili tek na usputnim stanicama na putu prema cilju. Za njih je vrijeme iluzorna kategorija, a nama je presudna. Nas još čeka naš trenutak odlaska. |
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr