30.10.2007., utorak
Zavisi koja ti je perspektiva
      Na vrh jezika trunčić voćne votke. Sad mogu malo predahnuti od obveza i silnih putovanja proteklih dana. Idem napisati koju. Letjeh ovih dana povrh Bogovićeve u Zagrebu s mojim prijateljima po struci (golubovima koji ljudima prenose vijesti). Najeli smo se znanja, zaslužili mrvice i putne troškove, te otprilike doznali kojim putem nam je letjeti ako mislimo u EU. U plavom raju Informacijskog centra EU proveli smo petak navečer, a nakon toga kao po kazni pješke gotovo do Kenedijevog trga (na neki način sudbinske destinacije za mene) na večeru u obližnji restorančić. Lijep hotel „International“ samo za par sati spavanja (zato što lunjah po noći, a noćnih tramvaja nema). Auto u garaži hotela za 90 kuna po danu, a potom uzbudljiva vožnja u ambijentu velegrada, u vrevi špice uz poglede bezveznjaka. Konačno nešto što volim u vožnji a što nema u Novoj Gradiški ( prestrojavanja, obilaženja, semafori, zeleni val, petlje i obilaznice). Grad je subotom dopodne pust, listam sjećanja iz studenskih dana, sjećam se odlazaka u kazalište, u kino, i općenito osobnih uspjeha i neuspjeha te konačne verzije mog života koja bi se matematički mogla dokazati nekakvom inverzijom, integralima i derivacijama, funkcijama s više nepoznanica ( gotovo nemogućom zapetljanom formulom u kojoj negdje ipak čami sistemska greška). Eto me ipak (mada me po nekoj logici ne bi trebalo više biti) a Bog je očito htio da bude po Njegovom (On uvijek zna razlog). Pravi golubovi me se ne boje, pojavljuju mi se pod nogama i oko mene u tisućama varijanti. Kao da me zezaju, pa kažu „To si i zaslužio poslije svega!“. Netko će jednom povući uže klopke za golubove (ubojita zrna su me uspješno ispromašivala prije više godina), neću o tome misliti, jer ne želim umirati prije smrti. Ljudi su u Zagrebu u velikoj žurbi, imaju veće plaće ali i veće cijene po trgovinama odjeće i obuće. Nisam impresioniran ničim posebno, dapače, ne žalim što tu ne živim. Više volim prirodu nego sivilo zgrada, hladne tramvajske rukohvate, besciljne nezainteresirane poglede ljudi koji prolaze kraj ljudi, a ne primjećuju ih. U velikom hladnom i bezosjećajnom gradu baš godi neformalno popričati s recepcionarom, konobarom, kolegicom po struci koju nikada do sada niste vidjeli. Kako se samo čude što ih nešto pitate (jer su navikli šutjeti, raditi, brinuti se). Ma znam ja da Zagreb ipak čine ljudi a ne sve drugo, zato se veselim ponovnom dolasku (nadam se što prije). Servus dragi Zagreb moj, ti se skrivaš u magli toj. |
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr