09.10.2007., utorak
Mala Gospa s Gospinog polja (i tatini pristići za malog Isusa)
   Moj djed Ivan Labavić (majčin otac) poživio je malo preko stotinu godina, a baka Lucija je umrla dok sam još bio mali dječarac, pa se njenog lika slabo sjećam. Imali su desetoro djece (troje umrlo), a moja majka i njena sestra blizanka Ana bile su najmlađe (devete, odnosno desete u nizu). U siromaštvu tadašnjeg vremena preživljavalo se od stočarstva i nešto malo poljoprivrede, pa nam je tako majka često znala pričati kako je čuvala krave na Gospinom polju koje je od obiteljske kućice (kroz bašče) bilo udaljeno kilometar ili dva. Još nam je kao djeci pričala o tom neobičnom mjestu, o ukazanjima, molitvama i vjerovanjima. To je zapravo u vjerničkom smislu kultno mjesto gdje je stara kapelica (spominje se još u 13. stoljeću), a pored nje i nova koju su izgradili mještani Bilog Briga ponajprije zahvaljujući zalaganju (nažalost već pokojnog) mog poznanika Antuna Tonu Štivića. Pokazat ću vam nekoliko fotografija snimljenih 7. rujna ove godine kada je ondje bilo mnoštvo vjernika (oko tri tisuće), pa i biskup požeški Antun Švorčević. Nekoliko tisuća vjernika se ondje molilo pred kipom Male Gospe. Prema legendi ondje se pojavljivala Gospa, a kip se nekim čudom ponovno pojavio u kapelici mada su ga odnijeli u drugu crkvu. O nekim egzaktnim povijesnim podatcima morat ću napisati još jedan post kako bi ste vidjeli da i mi u novogradiškom kraju odavno imamo svoje malo Međugorje (koje svih ovih godina zapravo nije niti medijski eksploatirano mada je u vjerničkom puku vjerovanje trajno i snažno). Uvijek me se dojmi na koji način onaj običan slavonski puk dostojanstveno i svečano poštuje svoje svetinje. Na Gospinom polju slijedeće godine bit će obilježeno 250 godina organiziranog hodočašća u ovo malo svetište na brdu iznad Bilog Briga.. O Gospinom polju i Maloj Gospi napisano je puno, ali nigdje se ne spominje činjenica da su jedne godine župnik Josip Hunker i moj otac Stjepan restaurirali taj poznati kip (prvi pisani spomen o njemu potječe iz 1758. godine) i to baš u našoj obiteljskoj kući. Tata je bio jedan od najpoznatiji drvodjelaca, rezbara u okolici. On je malom Isusu napravio nove prstiće ( pogledajte na fotografiji), polako, strpljivo i precizno, rezbarili su nove komadiće, kuhali lajm i popravljali i ostale oštećene dijelove. Nije pravedno da mog oca svih ovih godina nikad nitko nije spomenuto za to njegovo dobro djelo. Ovo je prvi put. Pogledajte te prstiće što drže kuglu znakovitog izgleda. |
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr