
Izlegla ju je mala žućkasta pekinezerica. U leglu je bilo šest štenaca (svaki svoje fele), neki crni, neki žuti, neki šareni, neki veliki, drugi mali. To se dogodilo u Zapolju prije nekih pola godine, kada su djeca mog kolege svirača prihvatila malu skotnu kujicu, koju je netko odbacio. Oni su ju nahranili, napojili, utoplili, a ona se nedugo nakon toga oštenila. Tko zna gdje se i s kojim psima parila i otkud je. Prema štencima nije baš bila prenježna, pa su morali napraviti pregradu i posebno hraniti štence. Susjedi i poznanici od šest su izabrali tri, pa kad smo mi došli po jedno štene, mogli smo birati između ove male žute maze koju su djeca stalno navlačila po rukama i koje je uglavnom bilo mirno i pospano, a bilo je tu i poveće čupavo crno štene (duplo veće od ostalih) i ono treće koje liči na crnog brak-jazavčara. Ja sam htio to malo crno, supruga ono čupavo, a presudio je sin koji je izabrao Suny koju vidite na fotografiji. Nadjenuo joj je ime slično psu kojeg smo poklonili jednom lovcu (Hany) i tako nam rekao da još nije do kraja prebolio tu ljupku Espanol-breton kujicu, koja je bila jako umiljata, ali i blago rečeno vrlo pustolovna. Ona sada ide u lov na Visokoj Gredi, a naša Suny se s mačkama zeza i penje po drvima. Priznajem unijela je veliku radost u dvorište, a mene definitivno najviše obožava (kad me vidi zatrči se i s dva metra skoči uvis u zagrljaj). Novu pseću kućicu obojili smo u crveno i napisali „Suny“ na pročelju, kućica se nalazi u boxu ograđenom visokom žicom, no Suny vješto prolazi i kroz rupe na toj žičanoj ogradi (jer je jako mala) pa tako spava i ide kud i kad hoće, a najviše voli „flandrati“ malo crno mače koje izgleda misli da joj je Suny mama, pa se da rastezati, grickati i maltretirati. Čak i legnu u kućicu zajedno i kod nas ne vrijedi ona „da se vole kao pas i mačka“.
|