novogradiščanin

26.08.2007., nedjelja


Vinko Šaina – umjetnik očaran morskom pjenom
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.usIstraživanje (Starog) Labina u društvu supruge, sina i sestre (koja dobro poznaje lokalnu umjetničku elitu) baš na dan održavanja „11.Labinskog uzleta likovnosti“, pokazalo se punim pogotkom tog divnog ljetnog predvečerja. Nakon obilaska stoljetnog parka pinja i vidikovca s kojeg na dlanu imate Učku, pola Istre i Rabac, doznali smo zašto su ulazna vrata starih kuća tako niska (da bi se morali pokloniti domaćinu kada ulazite). Sa prozora su nas gotovo nezainteresirano promatrale mnogobrojne mačke kojih se tu očito puno nakotilo. Vidjeli smo i neobičan križ-spomenik i poveći grafit Isusa Krista. Sestra je „vukla“ prema galerijama, pa smo se nakon razgledanja izložbe u Gradskoj loži i jednoj galeriji (u prenamijenjenoj crkvi Svetog Stjepana) uputili i do nažalost zatvorenih ulaznih vrata još nekih malih izložbenih prostora.„Okinuo“ sam još koju fotografiju pročelja crkve BZBDM s kojeg me privlačio lav i sunčani kameni uzorak, a potom smo čili anđeosku pjesmu dječjeg zbora (koji je zdušno vježbao pored otvorenih vrata poveće dvorane). Odjednom susret u uskoj uličici. Dama s velikim bijelim šeširom u društvu također vrlo uglađene gospođe u crnini. U njihovom društvu visok gospodin s bradom i podužom kosom (očito umjetničkih vizualnih obilježja). Sestra se s njima srdačno pozdravlja, rukuje, te slijedi upoznavanje. Prepoznao sam Ladu Kos (poznatu hrvatsku glazbenicu, kantautoricu i šansonjerku), druga gospođa je Vera Kos Paliska ( akademska slikarica i navodno svojedobno dekanica Filozofskog fakulteta u ZG) a gospodin je Vinko Šaina jedan od najpoznatijih labinskih likovnih umjetnika i laureat spomenute ovogodišnje labinske umjetničke manifestacije. I dok gospođe nastavljaju svoj put, umjetnik nas poziva da pogledamo slike u njegovoj Galeriji Alvona (prenamijenjenoj crkvici Gospe od Karmela, udaljenoj tek desetak koraka). Naravno da se takav poziv ne odbija. Slijedi ugodan razgovor i još veće iznenađenje. Gospodin Šaina ukazuje nam doista rijetku čast i poziva u svoj atelje. Osim konverzacije s njim, koristim mogućnost fotografiranja. „Ako vam mogu sugerirati, fotografirajte suprugu i dijete pored ove slike, to je meni posebno draga „Morska pjena“, vidjet ćete, bit će divna fotografija.“- iznenađuje me tim riječima, te potom kratko kaže: „Nas dvojica bi sigurno mogli popiti i malo vina? Ta prvi put ste u mojoj radionici. Dakako da nam se mogu i dame pridružiti“. Iz hladnjaka vadi bocu rashlađene malvazije i slijedi i užitak za nepce. Vodi nas na malu terasu. „Evo i Sunce vas pozdravlja svojom ljepotom i zahvaljuje što ste me posjetili!“- reče on sav ozaren, dok mi pomalo u čudu gledamo živi prizor crvenog Sunca na zalasku iznad Labina (s njegove terase). I dok razgovaramo, evo mu još jednog gosta. Sredovječni naočit čovjek u žutoj majici i kratkim hlačama uz osmjeh rukuje se sa svima i predstavlja. To je Orlando Mohorović (možda trenutno najpoznatiji i najcjenjeniji likovni umjetnik, a obližnji Rabac je njegov stvaralački raj). Dok oni razgovaraju o nekim poslovnim detaljima, gledam raspelo na jednoj od slika i čuje se lupa mačke koja se s terase zaletjela među posložene slike na podu. „Ima ih puno ovdje u gradu, a ovoj se baš sviđa u mom ateljeu“-prokomentira gospodin Šaina te doda i rečenicu koju smo kasnije komentirali s osmjehom. „Baš mi je drago što ste me posjetili. Lijepi ste ljudi, i baš sam uživao u vašem društvu“-reče on. Nedugo zatim pozdravljamo se i odlazimo. Sestra opet sreće neke ljude, pa nam nudi da idemo u preuređene prostore labinskog rudnika gdje je postav gradskog muzeja. Ipak odbijamo takav prijedlog jer smo i ovako prepuni dojmova, pa tu avanturu (pod zemljom) ostavljamo za neki drugi put. „Što je gospodin Vinko mislio kad je rekao da smo lijepi ljudi?“-pitam ja sestru, a ona spremno dogovori: „Ma znaš on je veliki esteta, kao i većina umjetnika, pa to možete shvatiti kao veliki epitet. Jako ste mu simpatični. Ja ga poznajem jako dugo, a pričat ću vam o njegovom performansu kad je organizirao „sprovod“ i nosio slike morske pjene prema moru. Rabac je bio šokiran, a on se dobro zabavljao. Inače je očaran morskom pjenom, i to je sada njegova vrlo pozitivna faza stvaranja. Znao je on biti i u nekim mračnim raspoloženjima, ali sad je super.. Slike poput one „Morske pjene“ prodaje po cijeni i do desetak tisuća eura. U Labinu ima 20-tak umjetnika takozvane „Labinske škole“, a on je jedan od najcjenjenijih. Moram te upoznati i s kiparima i odvesti na Dubrovu, vidim da te to zanima.“-reče sestra, a ja pogledam prema Nebu i za kraj snimim po meni jednu od najljepših fotografija ovog ljeta. „Sunce na zalasku iznad Labina“.
- 12:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>