novogradiščanin

24.08.2007., petak


Tko prvi zakolči - njegovo je
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us
I dok zakoni govore svoje, neki ljudi se uopće ne osvrću i tjeraju po svome. Kako je moguće izgraditi ovakav pristup samo svojoj barci na moru i time ograničavati pristup drugima? Da li se za ovo nekome mora platiti pristojba ili kazna? Ako se to tako može, onda bi si svatko od nas trebao odabrati par kvadrata u nekom zaljevu, tako što napraviti i još svoje ime ubetonirati da se zna tko je to napravio. I dok drugi tek malo izbetoniraju pristup vezu (mada i to nije dozvoljeno) ovaj se vlasnik barke pravo zaigrao i dobro da još nisu i cijevi od mesinga, a ne tek od čelika. Ima u Raškom zaljevu i malih uvala gdje će vas otjerati vlasnici okolnog zemljišta ako se tu dođete okupati. Sve što dalje, sve više ima drskog kršenja zakona koji zabranjuju svojatanje mora, zemljišta tik uz more i slično. O ogradama, pregradama, zidovima, da i ne govorim. U okolici Labina gdje sam bio na moru ovog ljeta, sve slobodne parcele pokupovaše Rusi, Česi, Talijani. Zakon se i tu krši, jer koliko je meni poznato bar za sada stranci ne mogu kupovati niti poljoprivredno niti građevno zemljište. Mogu to činiti samo hrvatski građani. Kako oni to onda pravno reguliraju? Činjenica je da se za komadić poljoprivrednog zemljišta koje čak nije još niti prenamijenjeno u građevno, dobiva po 80 do 100 tisuća eura. Prodaja, ali i kupnja „idu kao alva“. Kad se samo sjetim da se primjerice prije desetak godina stara istarska kamena kuća mogla kupiti za nekih 5 do 10 tisuća maraka, sada su te cijene u eurima postale astronomske i običnima nedostupne.. Kažu da će kad (ako) uđemo u EU cijene nekretnina na moru još više narasti, no meni se čini da su već sada u istarskim selima dosegle vrhunac. Već se sada jako puno trguje, pa kad se to dogodi (za 2 do 3 godine) više neće niti puno toga ostati za prodaju. Od prodaje „djedovine“ na moru, (kao i svojevremeno od talijanskih mirovina i kojekakvih dobrodošlih iznenadnih prihoda) mnogi kupuju nove automobile sebi i članovima svoje obitelji ili pak obnavljaju kuće i grade apartmane. Sudeći po ovoj godini, turizam je opet u progresiji i bilo bi dobro nešto smisliti kako zaraditi koju kunu ili još bolje koji euro u toj cijeloj priči. Trebalo bi smisliti neki autohtoni suvenir. A da im ponudimo rezbarsku figuricu slavonskog seljaka koji nosi gaće na štapu? Mi smo tu u Slavoniji baš prava sirotinja prema onim bogatunima iz priobalja kojima je eto dragi Bog dao more. Kažu ljudi da je nekad bilo suprotno, da je zemlja vrijedila u Slavoniji. Nekad su iz Dalmacije selili u Slavoniju da bi preživjeli prehranili se, a sada naši mladi Slavonci preko godine prežive tako da odu sezonski raditi na more (ili konobariti ili biti spremačica ili pomoćno osoblje u kuhinji). Ne bi to moralo biti baš tako da ima malo više pameti i mudrosti kod onih koji nas vode, pa da to malo pametnije poslože. Njima je najjednostavnije primjerice svu hranu uvoziti umjesto zaštiti vlastitu proizvodnju. Opet mi je žao Slavonije kad sve to vidim. Grozim se činjenice da u mesnicama najvjerojatnije kupujemo kinesku svinjetinu ili brazilsku govedinu, a o GMO voću i povrću iz brojnih veletrgovačkih centara da i ne govorimo. Još kad vidim sušu ove godine i kako izgleda polje i ljetina. To je sve Bogu za plakati. Bit će bolje (samo kome i kad).
- 12:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>