novogradiščanin

24.04.2007., utorak


Most na Vuki
Image Hosted by ImageShack.us
Tražiti vizualnu ljepotu u ranjenom gradu izazov je kojeg sam se rado prihvatio znajući pri tom da ipak ljudi čine grad a ne predmeti, zgrade ili okoliš. Na mostu preko Vuke prošli put vidjeh nezakrpanu rupu od gelera, a sada cvijetnjak na ogradi i usidrene čamce. Vrijeme je za ostajanje a ne više za odlaske i dolaske. Tijekom rata u Zagrebu sam upoznao nekoliko visokoobrazovanih i uglednih Vukovarki i Vukovaraca. Upoznah i branitelja Krticu s Mitnice koji je stavljao recke na dršku pištolja za uništene srpske tenkove. Neki su ga hvalili drugi kudili, a treći nikada za njega nisu čuli. Poslije sam čuo više verzija o raznim događajima pa potom stvarao svoju sliku o svemu. Vrijeme tjera u zaborav ružnoću, a ljepota sadašnjosti katkada iznenadi. Zapravo mislim na Vukovar u budućnosti i želim pomoći ljudima koje mržnja nije okovala i lagano ubija kao neizlječivi karcinom. Doći ću s obitelji uskoro ovdje na jedan fiš, šetnju i piće. Veliki strah se preselio negdje drugdje, u Irak, u Afganistan. I Nova Gradiška i Sarajevo i drugi „ratni gradovi“ kao i Vukovar, konačno su dočekali dane kada njihovi stanovnici mogu hodati ulicama s djecom u naručju u laganim nedjeljnim šetnjama. Ja sam samo putnik prolaznik. Namam ja pojma što je Vukovar Vukovarcima.
- 14:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>