29.03.2007., četvrtak
Povratak u virtualni svijet
 Evo da se malo javim, nakon što sam zaglavio na fešti povodom Dana žena. Uspio sam se konačno otrgnuti Amazonkama  , obaviti većinu planiranih radova u sklopu priprema za Uskrs, i sinovu Prvu Pričest. Ruke su mi vjerojatno duže za po nekoliko centimetara od svega onoga što sam prebacio ovih dana preko ruku. Bio sam i na seminaru u Karlovcu i vratio se one olujne noći kada je ondje preminuo čovjek koji se otrovao plinovima lokalne pivovare. Obavio sam neke važne dogovore s utjecajnim ljudima i dogovorio projekte od kojih će moja firma imati popriličnu materijalnu korist. Mrzovoljan sam bio zbog vremenskih neprilika ovih dana. To zahlađenje, vjetar i kiša deprimirali su me do boli, no razvedrio bih se u krugu obitelji obavljajući neke važne radove. Naš mladić će imati ove godine svoju sobu. Uveli smo nove električne instalacije i ožbukali, a sada slijedi montaža stropa i postavljanje podne obloge. U pripremama sam nekih značajnih događaja i eto već sam zaboravio kako izgleda to kada ti kolegica na poslu otpuhuje dim cigarete u facu. Drugim riječima ništa novo u firmi gdje neke osobe sve obilatije koriste pojam kliznog radnog vremena (odu jutrom a vrate se popodne). Svatko zna svoje, no i dalje tvrdim da se mnoge stvari suštinski promjene tek tada kada bivaju dovedene do apsurda. Tako će to opet biti, ne treba biti neki prorok za to otkriti. Nešto ljepše za kraj. Procvjetale su voćke i naša kujica Hani je u novom box-u ograđena visokom zelenom žicom, u novoj kućici za pse. Odlično napreduje i ima strašan apetit, pa već sad mislimo da je predebela. Voli se igrati donošenja bačene loptice, no tada se zadiše i zadovoljno legne na mladu zelenu travu koja je opet zagospodarila dvorištem. Imam puno obveza i još uvijek (tamo negdje do početka slijedećeg tjedna) neću imati vremena za pisanje. Pozdrav svim virtualnim poznanicima. Rekoh, hajde da se javim, da ne misle da sam „drapnuo“ . |
08.03.2007., četvrtak
Dan žena
 Gledam danas na blogu jednog meni simpatičnog tipa kako piše o ženama povodom njihovog današnjeg dana, pa rekoh sebi, daj i ti barem skroman doprinos toj temi. I eto, počeh rovariti po mapama u kojima čuvam svoje fotografije cvijeća (kao hajmo jedan cvijetak dati damama). Ipak brzo se predomislih jer mi se učinilo da bi to bilo nekako kičasto i uobičajeno, previše standardno i pomalo ofucano. Nisu niti sve žene baš mirisavo cvijeće, no činjenica je da ih mi muškarci trebamo poštovati i uvažavati jer u globalu gledano ne zovu ih bez vraga „slabiji spol“. Nije se uputno zamjerati ženama (a najmanje svojoj), i najbolje je ako se može biti ravnopravan i što kažu čist račun duga ljubav. Ne bi trebalo biti muljanja, sitnih smicalica i lukavstava, no ipak (kako su navodno potvrdili i znanstvenici) u glavama žena i muškaraca ipak je nešto drugačiji ustroj kada je riječ o emocijama, sklonostima, navikama i životnim stavovima). Dobro je da nismo isti (jer se ipak suprotnosti privlače). Žene u nama muškarcima pobuđuju razno-razne osjećaje od kojih se katkada uzburkaju i hormoni i testosteroni ( a to osjete i mormoni). Narodski rečeno, lupi nam krv u glavu, no osim tih animalnih praiskonskih poriva na ovom stupnju civilizacijskog razvoja ipak to nije prioritetan doživljaj žene. One su naše psihijatrice , pedagozi, psiholozi, desna ruka u životu, one su majke, radnice, skrbnice, pronicljive mudrice, … Što smo mi njima? Teret, predmet zafrkancije, potpora, mužjaci, očevi, stupidni ljubitelji sporta i alkohola, bezveznjaci? Kao i uvijek istina je negdje između i ništa se ne da generalizirati, pa ni odnos žena-muškarac. Svaki za sebe je originalan i neponovljiv. Ova fotka mi nekako paše za 8.mart. Ovo nije niti prava žena, nego simpatična djevojka koja izvrsno svira gitaru u požeškom band-u „ Rock flock“. Ona i njena sestra opasno dobro sviraju rock, (na bubnjevima je dečko) a to je tako netipično za žene. Sve one mogu, samo kad hoće, a još ako vole, onda nema prepreka. |
06.03.2007., utorak
Nenadan posjet
 Na vratima nekih ureda u gradskoj upravi i dalje piše ona stara fora „netko će ovaj prostor obogatiti i oplemeniti svojim dolaskom, a netko odlaskom“. Tako pomalo frustrirani činovnici daju do znanja da svakodnevni rad sa strankama zna biti naporan, te da se svega i svakoga nagledaju na svom radnom mjestu. Evo ja bilježim još jednu zanimljivu posjetu. Moje dvorište i dalje privlači razne životinje, pa je tako neki dan dok sam postavljao žicu za box za najnoviju mazu (kujicu Hani), iz susjedstva stigao paun kojeg vidite na fotografiji. Čak nije bio niti sam. On je zapravo bio izvidnica, jer je s one strane zida čekala njegova družica. Nije bio niti plašljiv, nešto je malo gukao i stajao nepun metar od mene. Mogao sam ga dotaći po repu, ali ipak nisam (da ga ne preplašim). Ovo nije prvi put da paunovi iz susjedstva hodaju po našem dvorištu. Prije nekoliko godina, čak su se kod nas potpuno udomaćio jedan par, a nanijeli su i dosta štete po trošnim krovištima gospodarskih zgrada (kojih više sada nema). Njima je jednog jutra presudila lisica koja je iz vrta duže vremena vrebala priliku da im dođe glave. Negdje sam čuo da ih zovu rajskim pticama, no i da imaju i druga mistična značenja, povezana sa odlaskom na drugi svijet. Djeluju vrlo graciozno i samouvjereno, no mislim da se igraju s vatrom, jer ponavljam da sam nabavio psa ptičara. Hani ih je gledala u čudu (još je premlada za lov). To su ptice koje nekako ne vole biti zatočene, dapače znaju i uginuti ako im se previše ograniči kretanje. I tako one umjesto da budu u vlasništvu jednog gazde, vremenom idu sve dalje oko susjeda (dok im kakav pas ili lisica ne potkrešu krila). Ne znam da li će se vratiti ponovno? Samo mi je okrenuo leđa i otprhnuo natrag. Bili su mi simpatični kad su polako zajedno odšetali natrag prema svome imanju (kao znatiželjna djeca). Pomislih kako su te životinje nekako, kao i mi ljudi, nekada nezaštićene i prepuštene same sebi u ovom surovom svijetu. Ipak živjeti se mora, ideš dalje, tražiš, radih, boriš se za hranu, dom i obitelj. Da bi više saznao moraš se kretati, vidjeti, čuti. Tako i oni, malo po malo šire svoje vidike. |
05.03.2007., ponedjeljak
Idem opet na "Karlovačko"?
 Za nekih dva tjedna opet bih trebao put Karlovca. Ovog puta obveze i stručna predavanja su vezane uz zaštitu okoliša. Nažalost sve je još aktualnije zbog zadnjih zbivanja vezanih uz Karlovačku pivovaru. Užas, čovjek i pas, teško su stradali na odvodnom kanalu od trovanja plinom. Tko zna koliko je osoba i koliko dugo bilo trovano, a da jadni ljudi to nisu niti znali? Kad se sjetim da je jedna od onih TV reklama „idemo na Karlovačko“ baš snimana na nekoj livadi (neka zafrkancija sa psom), baš mislim kako će ta firma zasigurno zbog svega pretrpjeti štetu (u poslovnom i financijskom smislu). Iako kažu da i loša reklama može biti dobra reklama, ipak se s tim ne bih potpuno složio. Čuli smo prošli put u Carlstadt-u da je baš Karlovac iz pred-pristupnih fondova EU za razvoj komunalne infrastrukture povukao čak 36 milijuna eura, pa će nadamo se taj grad na 4 rijeke imati uredan odvod, kanalizaciju, filtere i sve što treba, pa se niti ovakvi tragični slučajevi, kao u pivovari, više ne bi smjeli ponoviti. Karlovac je zbog tog programa spominjan u zemljama EU kao ogledni pozitivni primjer. Ovih dana sam u velikim radnim obvezama koje mi predstavljaju u profesionalnom smislu lijep izazov. Trudim se postići i održati odgovarajuću kvalitativnu razinu, i čini mi se da će sve polučiti vrlo dobrim poslom od kojeg će mnogi ljudi imati koristi, a mi smo samo tu da im proslijedimo što više korisnih informacija na što jednostavniji i efektniji način. Proljeće je tu, a kao da je bilo jučer kad sam na nebu iz svog dvorišta lani ugledao ždralove koji su se vraćali kući. Tako krhke ptice na svom letu prema Indiji i drugim državama prelete čak i Himalaje. Nevjerojatno, otkud im toliko snage i vještine? |
01.03.2007., četvrtak
Hani je došla s proljećem
 Radujem se skorašnjem korištenju dijela starog godišnjeg odmora. Kao i uvijek lani je bila frka i panika oko toga kad će tko ići na godišnji, pa nam je svima ostalo podosta dana koje treba potrošiti da ne propadnu. Početak proljeća za mene je idealno vrijeme za to. Evo danas vidim procvale su voćke, ne znam što bih prije. Jedva čekam da po cijeli dan budem na otvorenom, a ne za radnim stolom, kompjutorom i raznim drugim uređajima koji su me već zasigurno obogatili raznim štetnim zračenjima. Osim onog psića koji je došao nedavno na Valentinovo i o kojem sam pisao u jednom od prethodnih postova (ali često i izbiva i lajsa okolo) nabavili smo si „svoga“ psića rasnog ptičara espanol-breton,( rasna kujica, štene) bez repa. Jako je umiljata ali i blentava i stalno u cik-cak njuška po travi kao da je u lovu, a kad pobjegne iz kućice, dođe k nama na kat u kuću i grebe po vratima spavaće sobe. Nabavio sam novu zelenu plastificiranu žicu za psećji box kojeg trebam smisliti i postaviti. Sad imam još jednu brigu. Taj psić je kao malo dijete. Zasad ju zovemo Hani. Dobila je crvenu kožnu ogrlicu (curica), obilje vrsne hrane, novu posudu i vodilicu, a uskoro će nadam se biti gotova i kućica koju je obećao napraviti dida Vlado. Evo stavih ovu fotografiju na kojoj vidite razne gipsane figure životinje, koje neki ljudi vole vidjeti po travnjaku u dvorištu i vrtu. Ja se toga grozim i više volim vidjeti živu kornjaču, pticu ili već nešto drugo (živog lava baš ne bih volio nikad vidjeti u svom dvorištu a i vrtni patuljci su mi neki čudaci). Sinoć kad sam kasnije došao kući imao sam novi zadatak. Trebalo je u neko doba noći Hani smjestiti u privremeno boravište (jer je opet zbrisala). Sjetih se tv-reklame za tablete protiv gripe, kad djevojčica kaže:“Tata, pas je opet odlutao!“ (ili već nešto slično). Ja pomislim:“Pa što je meni ovo trebalo?“. Nosio sam ju u naručju, a ona je drhtala i srce joj se strašno lupalo. Baš je „simpa“ i nadam se da će joj biti lijepo kod nas, jedino što ja nisam lovac (a njena oba roditelja su rasni psi sa položenim ispitom urođenih osobina) pa bi moglo bi biti problema u svezi s tim? Kud baš da ja golub nabavim psa ptičara? Njenu fotku ćete vidjeti u jednom od slijedećih postova. |
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr