
Gledam danas na blogu jednog meni simpatičnog tipa kako piše o ženama povodom njihovog današnjeg dana, pa rekoh sebi, daj i ti barem skroman doprinos toj temi. I eto, počeh rovariti po mapama u kojima čuvam svoje fotografije cvijeća (kao hajmo jedan cvijetak dati damama). Ipak brzo se predomislih jer mi se učinilo da bi to bilo nekako kičasto i uobičajeno, previše standardno i pomalo ofucano. Nisu niti sve žene baš mirisavo cvijeće, no činjenica je da ih mi muškarci trebamo poštovati i uvažavati jer u globalu gledano ne zovu ih bez vraga „slabiji spol“. Nije se uputno zamjerati ženama (a najmanje svojoj), i najbolje je ako se može biti ravnopravan i što kažu čist račun duga ljubav. Ne bi trebalo biti muljanja, sitnih smicalica i lukavstava, no ipak (kako su navodno potvrdili i znanstvenici) u glavama žena i muškaraca ipak je nešto drugačiji ustroj kada je riječ o emocijama, sklonostima, navikama i životnim stavovima). Dobro je da nismo isti (jer se ipak suprotnosti privlače). Žene u nama muškarcima pobuđuju razno-razne osjećaje od kojih se katkada uzburkaju i hormoni i testosteroni ( a to osjete i mormoni). Narodski rečeno, lupi nam krv u glavu, no osim tih animalnih praiskonskih poriva na ovom stupnju civilizacijskog razvoja ipak to nije prioritetan doživljaj žene. One su naše psihijatrice , pedagozi, psiholozi, desna ruka u životu, one su majke, radnice, skrbnice, pronicljive mudrice, … Što smo mi njima? Teret, predmet zafrkancije, potpora, mužjaci, očevi, stupidni ljubitelji sporta i alkohola, bezveznjaci? Kao i uvijek istina je negdje između i ništa se ne da generalizirati, pa ni odnos žena-muškarac. Svaki za sebe je originalan i neponovljiv. Ova fotka mi nekako paše za 8.mart. Ovo nije niti prava žena, nego simpatična djevojka koja izvrsno svira gitaru u požeškom band-u „ Rock flock“. Ona i njena sestra opasno dobro sviraju rock, (na bubnjevima je dečko) a to je tako netipično za žene. Sve one mogu, samo kad hoće, a još ako vole, onda nema prepreka.
Post je objavljen 08.03.2007. u 11:20 sati.