
Možda sam i dosadan s tom pričom o Jankovcu povrh Papuka na kojem je moja mala obitelj bila baš na prvi dan Uskrsa. Umjesto da se izležavamo i prežderavamo, odlučili smo tog divnog proljetnog dana krenuti put Kutjeva, pa Orahovice, Čačinaca, a zatim nazad preko šume do Velike, Pleternice, pa kući. Bilo je lijepo, ponijeli smo sendviče koje smo smazali u trenu, a dakako prošli smo duž jezera do izvora, pa nazad do slapova i u dom Hrvatskih šuma na pivo, sok i kavu. Priroda se tek počela buditi, no bili smo vrlo zadovoljni izletom. Jankovac me očarao ljepotom i već sam mu se toliko puta vratio i doveo na desetke novih ljudi. Mogli bi mi ovi iz Parka prirode Papuk odati priznanje, no nema veze izgleda da sam u duši veliki ljubitelj prirode, ljepote i praiskonskog mira. Bit će još ljepše u svibnju kad procvjeta i cvijeće i ugrije se voda u jezerima, pa proključa životom. Razmišljao sam i o tome kako Hrvati i Srbi, pravoslavci i katolici u isti dan slave Uskrs. U okolnim selima teško stradalim u ratu vidio sam puno parkiranih automobila stranih registracijskih oznaka. Ljudi su slavili Uskrs u tim jadnim selima koja sablasno izgledaju, a mi smo gledali kroz automobilska stakla pomalo začuđeno. Prije svega nekoliko godina tu je divljao rat, a sada polako ali sigurno vraća se život, oprezno i kao da se u zraku osjeti strah i nelagoda. pored ceste na pojedinim mjestima lampioni i cvijeće. Da li za poginule u ratu ili u prometnim nesrećama? Tražili smo ljepotu i našli smo ju, ali kao da nas je ona druga strana stvarnosti promatrala iz šume.
|