
Za Valentinovo u naše dvorište nam je stigao mali simpatični psić, koji je eto i ostao i ne namjerava otići. To je mala kujica pekinezera koja očito nije štene već odrasli psić, a kako je k nama dospjela ne znamo. Kao da je znala da nemamo psa? Sin je oduševljen, pa je čak pomislio da smo mu to darovali za Valentinovo. Ipak međusobno smo se darivali drugim darovima, ali bilo nam je simpatično što smo dobili ovakvu radost baš jučer. Već sada bi nam bilo žao ako taj psić ode, kao što je to učinila i ona mačkica koju sam donio iz grada i izliječio, a onda je jednog dana više nije bilo. Da bi Valentinovo ostalo duže u pamćenju sinoć smo se uputili u Slavonski Brod gdje je „Hari Mata Hari“ održao divan koncert na korzu. „Lejla“ je preletjela Savu i osjećala se kao kod kuće, rekao bih ja. Nedavni rat donio mnogo prognanika i izbjeglica baš u taj grad koji su tu našli svoj dom. „Prsten i zlatni lanac dat će ti Bosanac“ veselo je pjevao Hari dok se više tisuća posjetitelja oduševljeno zabavljalo, pjevušilo i smješkalo. Parkirao sam auto na Plavom polju, onda znate kolika je bila gužva u središtu grada. Eto malo prave glazbene romantike za Valentinovo. Koncert je organizirao gradski HDZ SB i bio je to vješt marketinški potez te stranke, pa nam se s pozornice poviš glava glazbenika smješkao nekakav lokalni HDZ-ov političar, kao da nam kaže „da nije mene ne bi vi slušali ovu lijepu glazbu“. Sve je bilo prepuno lijepih emocija i pozitivne energije, pa sam se osjećao kao ptica u svom jatu. Supruga je rekla kako je Hari nizak, mene je fascinirala njegova jednostavnost i ljubaznost i glasovne mogućnosti. Sin je pitao „kad ćemo na kokice?“ koje su mirisale svud okolo. Na kraju smo kupili kokice i odjurili kući uz tvrdnju da smo baš dobro napravili što smo išli u Brod. Teško žabu u vodu natjerati?!
|