25.01.2007., četvrtak
Snaga života
 Naše pojavnosti u ovom svijetu katkada ostave dublji trag od našeg postojanja. Kao drvo od kojeg je napravljen stol ili ormar, još dugo živi i nakon prestanka života stabla. Čak i materijalna neprisutnost nije prepreka u tom postojanju i nakon vijeka života. Danas sam se, tko zna iz kojeg razloga, prisjetio pokojne susjede koju smo odmalena zvali Mamika. Bila je to gospođa Marija Ostojić koja vjerujem još ima podosta živuće rodbine po Zagrebu i okolici ili tko zna gdje. Ipak u starosti je živjela sama, pa i osamljena. Do zadnjeg dana dok je mogla hodati dolazila je k nama u susjedstvo. Nikada nije bila dosadna, nametljiva, dapače uvijek je tko zna otkud pronalazila zanimljivosti iz svog života ili se pak raspitivala o nečem što je vrlo aktualno. Dokle god je mogla, gledala je televiziju, a kasnije kad su ju i oči izdale, slušala je radio. Nekada vrlo imućna, starost je dočekala u kući koja je više ličila na trošni muzej u kojeg se nerado zalazilo, a koja je poslije njene smrti renovirana već nekoliko puta. Gospodski maniri kao da su se osjetili u zraku prostorija, no i otužan osjećaj starine i prošlosti. Mamika je nekada bila mesarica i jedna od najboljih kuharica i majstorica za kolače, koje je nazivala originalnim njemačkim imenima, što je nama djeci još više djelovalo „stranjski“ i luksuzno. Danas je pao prvi ovogodišnji snijeg, i sjećam se kako je Mamika ( u svojoj 90 i nekoj godini) pala na zaleđenoj stazi na ulazu u naše dvorište. Tu je bio kraj njenog hodanja i od tada je zalegla u bolesnički krevet. Rijetki su ju posjećivali, izuzev gospođe Danice (također već sada starije gospođe) koja joj je kuhala i brinula o njoj. Kad sam znao k njoj doći uporno me je molila da mi nešto pokloni od tih svoji dragih predmeta-uspomena. Nisam nikada ništa želio uzeti jer mi je bilo neugodno, a i ne znam što bih s time. Ona je znala da joj je kraj blizu, no nije očajavala nego je rado sa mnom raspravljala čak i o politici i onome što je doznala najčešće s radijskih programa. Bila je vedrog duha do zadnjeg trena. Njeno imanje je sada već dva puta preprodano i sada se baš nekako na mjestu gdje je ona nekad ležala na krevetu nalazi kompjutorska blagajna poveće trgovine. Sinoć sam ondje sa sinom kupovao neke grickalice. Znam da bi Mamiki bilo drago da nas može vidjeti. Dok je ona bila živa ja se tada još nisam niti oženio. Ona mi je rekla: „Ti ćeš se oženiti i ići „u svoj red“,vidjet ćeš, bit će sve dobro s tobom“. Dobru bakicu iz djetinjstva (koja mi je katkad dala koji dinar za slatkiše) nisam zaboravio. Moja baka Marija i ona bile su druge i natjecale se u uzgajanju cvijeća u svojim susjednim vrtovima. Sada je sve zaraslo u korov, ili se ore traktorima. Vrtovi su nekad bili lijepi a sada su bezlični i zapravo ne služe ničemu, a ljepotu cvijeća preuzeo je krov i aloga i nekakva divlja loza koja ne daje ploda, a koja se sve više množi kako ju siječeš. Ovo drvo je snimljeno kraj Save. Vidite toliko je šuplje sa se kroz njega može gledati ili se u njega može sakriti neka životinja. Ovog proljeća ono će opet izlistati brojnim mladicama. I to drvo se ne da i opire smrti svim silama do zadnjeg trenutka. Takvi i mi trebamo biti, kao to drvo, kao Mamika, i ne klonuti duhom ili tijelom prije reda. |
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr