novogradiščanin

17.01.2007., srijeda


Rođendan umjetnosti
Image Hosted by ImageShack.us
Evo slušam jutros na radiju da se danas obilježava taj dan, mada mi nije sasvim jasno što se time htjelo reći. U svakom slučaju sam za umjetnost bez obzira kada bila rođena. Možda je prvi umjetnik bio onaj koji je šarao po zidovima spilja. Slikarstvo, kiparstvo, graditeljstvo, ali i književnost, kazalište, balet, filmovi,… Duga je lista svega onoga što pod umjetnošću podrazumijevamo. U šali se kaže da smo svi mi umjetnici jer je umjetnost s malom plaćom preživjeti mjesec dana. Na pamet mi padaju slavni umjetnici koji su cijeli život stvarali kao da su gonjeni nekom snažnom silom. Skladatelji su primjerice i gluhi stvarali predivnu glazbu. Slažem s onom „za to trebaš biti rođen“. Kažu da za vrhunske sportske rezultate osim talenta treba i puno volje i prije svega rada, treninga i odricanja. Nisam siguran da bi to moglo vrijediti i za umjetnost. Ja primjerice mjesecima ne osjetim potrebu za gitarama, ali onda nakon poduže pauze uživam u svirci. Nema tu forsiranja, to je onda kontra-efektivno. Umjetnici su nerijetko mušičavi i nepredvidivi. Kad baš nešto treba napraviti, njima se ne da. Kažu da je od genijalnosti do ludila vrlo mali korak. Umjetnici su često neshvaćeni i ne žive u onakvim materijalnim uvjetima kakve zaslužuju, a zbog kompromisa sa okolinom i samim sobom katkada rade i ono što ne vole da bi preživjeli. Ako postoje umjetnička djela, sigurno postoje i umjetnička nedjela ili neumjetnička djela. Tu je prostor za lov u mutnom, za plagijate, razne mutljatoše i one koji su tu oko umjetnosti ali s njom nemaju nikakve veze. S tim u svezi pada mi na pamet nedavna odluka o novim porezima na nosače zvuka. Kamo sreće da to dobiju autori umjetničkih glazbenih dijela, no nažalost istina nije na njihovoj strani. Od te borbe za umjetnička prava izvrsno živi nekolicina ljudi u izmišljenim institucijama, a umjetnici su na rubu egzistencije. Jedan moj poznanik napisao je nekoliko vrlo popularnih uglazbljenih slavonskih pjesama kad je bio vesel i nacugan. On lijepo i slika, no kada to radi za novce i po narudžbi onda se bavi apstrakcijama (to ide brže). Na početku našeg poznanstva poklonio mi je jednu takvu švrljotinu, a kasnije se ispričavao i obećao „pravu sliku“. Ja znam da od tog nikad neće biti ništa jer je on kao vjetar, a k tome je i nepouzdan i nepredvidiv. Jedan drugi poznanik-umjetnik nedavno mi je poklonio divan motiv mirne Save u lijepom okviru. Podsjetio me na pokojnog oca koji je bio umjetnik svoje vrste. Evo za kraj pogledajte Savu u Pričcu koju sam fotografirao prošle nedjelje. Uvijek se vraćam stazama mladosti i divnih sjećanja. Pored Save otkrivao sam što je život i obnavljao misli, a more mi je dalo posebnu snagu za život. Osjetio sam u nedjelju hladan zimski vjetar, a Sunce je sjalo kao da je reflektor. Znam da zimi nije kraj, mada nam se to pričinjava.
- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>