novogradiščanin

07.01.2007., nedjelja


A da se malo zamijenimo?
Image Hosted by ImageShack.us
Ima li uopće još nešto mudro što još nismo čuli u odgovarajućoj verziji naših hrvatskih političara? Ipak malo ih je originalnih i duhovitih, mnogi se ponavljaju pa nam već i dosađuju. Arogancije, egoizma, raznih oblika samodopadnosti i narcizma nagledali smo se eto i prije i poslije prvih demokratskih izbora. Pomalo zastrašujuće zvuči ona izreka da „narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje“ (posebice kada je riječ o lokalnim okvirima). Oni obrazovaniji znaju citirati sve žive i mrtve književnike, filozofe i druge umne ljude (dakako za svoje potrebe), ali ne zaziru niti od Biblije i drugih vjerskih temelja. Njima nije problem biti veći vjernik od Pape,ali i veći ateist od drugova komunista. Političari su vješti manipulatori, no naprosto polude kada bivaju i sami izmanipulirani. To im obično rade oni koje su upravo oni postavili po raznim gradskim, županijskim i inim uredima. Pod motom „mi smo profesionalci i nismo stranački orijentirani“ uvaljuju li uvaljuju svima (tko god pobjedi na izborima). Ja ih volim nazivati birokracijom, a znam da ih to ljuti jer oni pogrešno misle da su inteligencija ove nacije. Savjetnici političara su često uspješni birokrate (primjerice pravnici i ekonomisti koji su dobro upućeni u zakonodavstvo i zakone tržišta). Nije toliki problem izmijeniti odgovarajuću političku postavu (na poštenim demokratskim izborima), veći je problem razbiti okoštalu birokratsku strukturu koja sve više postaje prava siva eminencija Hrvatske. Podsjećam vas primjerice na važnost takozvane „američke administracije“. Zakoni se donose i ukidaju prema potrebama interesnih skupina. Pogledajte one koji se odnose na privatizaciju, povrat imovine, branitelje,… Kad se namire potrebiti onda se kaže:“ e sada stop“. Evo počela je izborna godina. Rekao sam sam sebi da ću si predbilježiti desetak najzanimljivijih obećanja naših političara, a onda ih usporediti s prethodnim godinama (baš da vidim da li su originalni ili su smislili nešto novo). Uvališ se u Sabor barem na jedan mandat i riješio si egzistenciju sebi i široj obitelji za period dužio od mandata. Moraš dakako paziti da govoriš što manje i što pametnije i da se nikome ne zamjeriš (ako po stranačkoj stezi baš netko ne inzistira da nešto zašiljiš) i nećeš pogriješiti. Imao sam prigodu razgovarati sa zastupnikom koji je godinama primao daleko najveću plaću (zbog nekih privilegija iz prošlosti). Bilo je simpatično, nije odolio da mi ne dijeli savjete o hrvatstvu, no on niti malo ne suosjeća s mojom obitelji i našim (prema njegovim) mizernim primanjima. Nije on dakako kriv za svoju veliku plaću, on je kao i mi „dijete sistema“ samo „nekako milije i majčinom srcu bliže“. Predsjednik Stjepan Mesić zna biti vrlo duhovit ali i zajedljiv, pa je po onoj „jedni ga hvale, a drugi žale“. Malo je poznato da su njemu novogradiški (sposobno-nesposobni političari) prvo dali, pa oduzeli, pa vratili (!?!) titulu počasnog građanina grada. Valjda zato k nama i ni ne voli češće tu dolaziti. Zanimljivo je i da je kapanju za predsjednika na neki način i započeo u Orahovici (rodnom gradu) pa odmah gotovo isti dan i u Novoj Gradiški. Vjerujem mu kad je rekao da se nije nadao da će postati predsjednik. On je političar „starog kova“ i nagledao se u svojoj karijeri kojekakvih likova, a sada uživa kao nekad Tito. Ima i ona izreka „i tata bi sine“. Njegov posao je odgovoran, no da mi je proputovati barem 1% od onog što je on do sada, bio bih zadovoljan. Institucije sistema moraju funkcionirati.
- 13:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>