03.01.2007., srijeda
Note
 Ljudi su smislili riječi i jezike i abecede kojima komuniciraju, ali i pisma kojima će razne glasove moći trajno zabilježiti na glinene pločice, papire, na pisaće mašine ili u kompjutore. Smislili su i magnetofone, gramofonske ploče, , mp3 zapise i ostalo da bi to trajno ostalo zabilježeno. Fasciniraju me note, koje poput univerzalnog programskog jezika (koji je kompatibilan sa svim sistemima) bivaju idealno pomoćno sredstvo pomoću kojeg svatko može pokušati na bilo kojem instrumentu izvesti odgovarajuću melodiju. U notama su i upute za dinamiku, ritmiku, mjere (piano, forte, slow,…). Zamislite skladatelje klasike koji su noći i dane provodili uz svijetlost svijeće pišući tim univerzalnim pomoćnim sredstvom. Koja je to divna pomoć za one u čijim su se glavama (kao iz raja) pojavljivale predivne melodijske linije ili pak cijele kompozicije). Da nije bilo nota i da nisu neke skladbe pomoću njih zapisane, svijet bi bio doista znatno siromašniji. Danas na boljim klavijaturama koje su opremljene suvremenom digitalnom tehnologijom imate mogućnost da vam se na display-u pojavljuje notni zapis onoga što svirate. Zamislite, pa više ne morate niti note znati. Trebate biti samo dovoljno vješti u baratanju novim tehnologijama. Da li je to doista tako? Ja sam mišljenja da čak i note ne mogu zapisati sve ono što se može odsvirati odnosno pomoću instrumenta ili orkestra prenijeti slušateljima. Postoji ono nešto što zovemo inspiracija. Postoje glazbenici koji ne sviraju po notama nego glazbu žive i dočaravaju vam ju. Doista, dočarati je možda pravi izraz za ono što želim reći. Postoji i ona izreka „ma svirat ćeš ti po mojim notama“, a istina je da se i po nečijem preciznom notnom zapisu uvijek može drugačije svirati. Pjesnici će reći „treba svirati dušom i srcem, a ne instrumentom“. Ima i tu istine, jer ako si kao stroj i samo bivaš interpretator bez emocija, bolje se time nemoj baviti. Nerviralo me kad je jedan loš svirač s kojim sam nedavno nažalost svirao za vrijeme nastupa čačkao po mobitelu, okretao se , razgovarao, a u isto vrijeme time omalovažavao i sebe i band i glazbu i umjetnost u cjelini. Nevjerojatno on čak podučava i djecu (naplaćuje poduku 50 kuna po satu(?!?). Tijekom života glazbi me podučavalo nekoliko izuzetnih glazbenih pedagoga, što u Požegi, Slavonskom Brodu, Zagrebu ili u našem novogradiškom kraju.Velika većina ih je bila vrlo stroga ali vrlo učena i stručna (kao u vojsci), a najtolerantniji i meni najmiliji bio je pokojni Stjepan Percela iz Zagreba. On nas je naučio voljeti i poštovati glazbu, kolege glazbenike, instrumente i publiku. Kojom smo lakoćom pod njegovom dirigentskom palicom svladavali notne barijere. Nije glazba za svakoga, a note još manje. |
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr