novogradiščanin

02.01.2007., utorak


Idemo na dijetu
Image Hosted by ImageShack.us
Eto i to smo riješili. Vođeni općeprihvaćenom naglašenom potrebom da treba slaviti prolaznost vremena (koje prema nikom od nas inače nema milosti), bili smo na dočeku Nove godine na gradskom trgu u Novoj Gradiški. Forsirana potreba za konzumiranjem jela i pića rezultira naknadnom žgaravicom, nadutošću i potrebom za izležavanjem. Konzumeristička ideologija je i kod nas pala na plodno tlo, na sreću trgovaca, a na žalost obitelji slabijeg imovinskog stanja. Noćašnje nevrijeme, vjetar, kiša i snijeg kao da žele zamesti svaki trag te predblagdanske i pred-prazničke potrošačke histerije. Nekima je stigao i sudnji dan pa su izginuli u nesrećama, neki su poput mene dali sve od sebe da odrade sve ono što su drugi očekivali pa na kraju i sam i popili i pojeli, (pa čak takvi i sjeli za volan). Bivam kao i svi sve stariji, ali nisam čangrizaviji nego sve skeptičniji prema mnogo čemu. Nekad bi se samo prepustio stihiji i ponašao se poput gomile, a sada nekako vidim prostora za nešto drugo kvalitetnije i sadržajnije, pa čak i u dane kada velika većina samo slavi, a da točno ne zna ni zašto. Kolikima se moglo pomoći s novcem koji je raskalašeno rastrajban ovih dana? Koga za to briga? Kažu ljudi: „ma neću živjeti vječno, idem se najest i napit pa što bude“. Druga živa bića (osim ljudi) ponašaju se racionalnije kad su u pitanju istinske životne potrebe. Neke životinjske vrste jedu više da bi stvorile salo koje će im preko zime pomoći da prežive, a gledajte nas(?!). Da ne bi bilo po onoj „kad se nafraka onda zaplaka“ nemojte misliti da ja sad kukam što sam se istrošio. Dapače, mislim da nismo nikad kupili manje jela i pića, a nikad nam nije bilo tako lijepo u smislu objedovanja, časti i masti. Kuhana „kajzerica“ iz paca i dima, pečeni odojak, pečena purica s mlincima, francuska salata, sarma, kuhana junetina sa sosom od paradajza, kuhana dimljena kobasica, …itd, itd. Ove godine (za razliku od mnoštva drugih) bio sam kod kuće pa smo mogli u udobnom automobilu otići kud god i kad kod smo htjeli. Kojeg li neopisivog zadovoljstva i ugode. Ipak jedva sam čekao da svemu dođe kraj i da se vratimo u normalu. Doista mislim da smo normalna obitelj koja se uobičajeno prehranjuje, no ove godine smo se (kao i inače) baš razigrali s hranom. Ipak kajemo se i razgovaramo o tome kako ćemo ići na dijetu (ali nismo precizirali datum).
- 15:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>