29.08.2006., utorak
Kušnje vjernosti
Da li su smiješni oni koji su vjerni drugima, bez obzira što doživljavali zbog takvog načina poštovanja? Okruženi smo ljudima i životinjama koje su nam više ili manje odani. Da li se katkada upitamo kakvi smo mi prema drugima? Ne kaže se uzalud „vjeran kao pas“, jer u stvarnosti često ta bića nas tretiraju kao mala božanstva i ne zamjeraju nam na grubostima i ponižavanjima, na uvredama i drugim nehumanim ponašanjima. Mi ljudi smo vrlo tašti, a nerijetko i zlopamtila koja o sebi imaju divno mišljenje. Ipak katkada, suočeni sa stvarnošću doživljavamo ponižavanja iako smo vjerni ( primjerice djevojci, firmi, najbližima, vjeri). Zašto? U toj gruboj životnoj igri najradije ne bi sudjelovali i postavili bi smo se po strani ako je iako moguće. Problem je to što je to katkada neizbježno. Kušnje vjernosti dolaze nepozvane, a katkada baš onda kad se „uljuljkate“ u prividnu idilu da sve oko vas štima i da je „sve med i mlijeko“. U životu nas često testiraju drugi, a da tog mi nismo niti svjesni. Neki „polože niz ispita“, a neki padnu na prvoj stepenici. Netko je spreman ići do kraja (pa što bude), a netko je sklon predomišljanjima, promjenama i vječnoj težnji za lutanjima bez nekog specijalnog cilja kojem teži. Vremenom cilj i biva lutanje i put u nepoznato. Ovog psa snimio sam u Davoru na stepeništu kuće domaćina kod kojih smo svirali svatove. Opet me ta scena vratila u skromno djetinjstvo provedeno na selu među domaćim životinjama i u brojnoj obitelji gdje su životinje imale svoje mjesto u suživotu s ljudima. One su često htjele biti što bliže nama, što bliže hrani i iskazivanju međusobnih osjećaja vjernosti. Psi bi redovito „ratovali“ oko svoje pozicije baš na otiraču na ulazu u kuću i dosađivali u svakoj prigodi, kao da su pravi članovi obitelji. Vremenom bi postajali ljubimci šire okoline, pa bi odumrla potpuno njihova uloga čuvara kuće. Imao sam dojam da su namjerno smišljali kojekakve skečeve da bi nas uveseljavali. Iz higijenskih razloga bio im je zabranjen ulazak u kuću, a to pravilo bi mudro kršile mačke koje su bile bakine ljubimice. Mi djeca nismo imali ništa protiv domaćih životinja, dapače. Vremenom ipak opet zbog higijenskih razloga u mojoj kući psima i mačkama je zabranjen ulaz, s tim da im nastojim osigurati „odgovarajući standard“ u neposrednoj blizini doma. Ovaj pas s fotografije ne izgleda mi sretno, a i ono što sam vidio kako ga tretiraju, blago rečeno nije mi se svidjelo. Njemu ne treba obilni obrok jer bi to za njega bilo preveliko iznenađenje koje bi mu možda i naškodilo. Da mu ljudi uzvraćaju toliko ljubavi koliko on daje njima, tek tada bi bilo sve u redu. Nije život u blizini „ljudi“ baš uvijek najbolje rješenje. |
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr