Zakon velikih brojeva u sferi trgovine podrazumijeva da se na velikom broju jedinki može dobro zaraditi pa i ukoliko je cijena prodajnog artikla relativno mala. Na tom principu se temelji rad veletrgovina, prodaja novina, itd. Ovih dana eto saznasmo da smo desetak puta siromašniji od Zagreba prema egzaktnim podatcima o visini BDP u Hrvatskoj ( prema izračunu CIK-a odnosno statistike HGK). U ZG 24846 USD po glavi stanovnika, a u NG svega 2566 USD.(?!?) Dakle većina u novogradiškom kraju nema baš puno novaca za trošiti primjerice na kulturu, zabavu itd, već „jedva krpamo kraj s krajem od mjeseca do mjeseca“, a da nema „crvenog minusa“ na računima kako bi smo? Poznata teza „kruha i igara“ dovodi nam manifestaciju poput „Novogradiškog glazbenog ljeta“ koja stiže na kraju ljetnih godišnjih odmora, u drugoj polovici mjeseca, pred polazak školaraca, itd. Organizatori su si nametnuli visoke kvalitativne standarde i za 20 kuna po večeri ponudili odličnu zabavu, vrhunsku kvalitetu „zvuka i slike“ i svekoliku ponudu. Voditelji mi se nisu svidjeli, no sve ostalo je bilo briljantno (to je dakako subjektivni doživljaj). Treba li ih sada kuditi da su vjerojatno odlično zaradili na svemu tome? Naravno da ne, dapače treba im čestitati na sposobnosti jer tko je drugima kriv što se ne dosjete nečeg sličnog, ne podmetnu leđa i kažu „evo i mi imamo ideju i rado ćemo ju realizirati“. Činjenica je i da su u organizaciju te manifestacije uključene cijele obitelji (većinom nezaposleni ili oni koji su nedavno dobili otkaze po nekim novogradiškim firmama) koji tako eto zarade novca za život možda i za nekoliko mjeseci. Da li su oni nekome nešto ukrali, ili smo mi dragovoljno plaćali ulaznice? Pa osobno sam kupio ulaznice iako sam se mogao švercati, baš namjerno, da im pomognem, jer mislim da su zaslužili. Riječ je dakle o uspješnoj privatnoj inicijativi pojedinaca koja nema veze sa Hrvatskom glazbenom unijom. Gradske vlasti nisu sasvim na čisto s tim kako se u svemu postaviti. Da li treba to dati u koncesiju, da li subvencionirati i s koliko novaca ili sve preuzeti i raditi to sami (kako se promjeni struktura nakon izbora, tako uvijek čujemo neke nove ideje s tim u svezi)? Profitirali su i ugostitelji, no oni su dobro platili organizatoru da bi se uopće našli na lokaciji u centru grada. Država je ubrala svoj PDV, HUZIP i ZAMP, zaštitari, glazbenici, su uzeli svoje, sponzori su sigurno zadovoljni i svi su izgleda na dobitku. Ipak podsjetit ću vas da u ekonomiji ( i u računovodstvu i knjigovodstvu) mora sve štimati, pa tako INPUT mora biti jednak OUTPUT-u. Opet se vraćamo na početak priče o tome da smo po BDP-u vrlo jadni. Da li smo negdje u „sivoj ekonomiji“ zaradili koju kunu da smo eto mogli imati za ulaznice, djetetu za vrtuljak i sladoled i turu pića na jednoj od terasa? Da li smo to zaradili u našim bajnim firmama ili nam je netko poklonio? To me podsjeća na onaj vic o Muji i Hasi u kojem se nakon vulgarnog početka na kraju kaže kaže „bitno da se trguje“ mada smo se najeli ( da ne kažem čega). I stvarno, i većina onog što se zaradilo vjerojatno će biti potrošena na jeftine prehrambene artikle po veletrgovačkim centrima u našem kraju koji niknu kao gljive poslije kiše. |