I čime od svijeta da se braniš?

SABINA

Evo nakon što se nisam pojavljivala danima, doduše tu sam negdje uvijek, ali nisam pisala, evo napokon sam skupila volje da napišem par riječi. Hvala Sabini što mi je posudila svoje krasno ime za naslov posta. Dužna sam joj jaaako veliku zahvalu. 06.05., na jednu lijepu subotnju večer u Poreču je održana maturalna zabava za tri razreda moje škole. Nisam bila među tim maturantima, ali mi je večer bila jako važna. Bila sam s mojim kolegama (pozdrav Ivanu i Ivani) voditelj te priredbe. Htjela sam da bude to lijepo izvedeno i da dobro izgledam, i naravno pričam i vodim... Za ovaj prvi dio najviše sam dužna upravo Sabini. Uzela sam joj veliki dio poslijepodneva. Potrošila ga je na moju frizuru i make-up. Iako sam joj u biti uzela puno više vremena dok je mislila i mislila kako će me srediti. Zato, još jednom, THANKS! Puno mi je značilo što toliko brineš za mene, i stvarno ne znam šta bi ja bila bez tebe. I naravno, ne samo za te sitnice poput frizure i šminke, nego za nešto puno više. Hvala i Mariji i Tihani! Bilo mi je puno lakše kad bi se okrenula na desno i vidjela vas. Puno ste mi pomogle, i stvarno ne znam šta bi bez vas. Zvučat će patetično, ali stvarno vas jako volim. Pusa mojim najdražim curama!
P.S.: Večer je inače prošla odlično, kritike su manje više pozitivne, pa mogu biti jako zadovoljna. Ostatak večeri je bio super, i stvarno šta da kažem - večer za pamćenje. Doduše moglo je proći i s kojim kruškovcem manje (za mene naravno)!

Tihy, Sab & Mer

Ono o čemu dalje želim pisati su neke tekuće vijesti i novosti. Čitam u zadnje vrijeme na iskonu stalno neke članke o filmu "Da Vincijev kod". Knjigu sam pročitala, i zaista mi se svidjela, unatoč svemu što se o njoj pričalo. Čitala sam ja i mišljenja s druge strane, odnosno onih koji se suprotstavljaju "Kodu" i mogu reći da unatoč tome moje mišljenje o knjizi se nije promijenilo. Mislim da bi je svi trebali pročitati prije nego što je osude. Sad što se filma tiče, nisam ga gledala, iako radim na to me da ga ubrzo pogledam, ali sve ovo oko tog filma... Strašno! Bojkoti, zabrane, osude... sve to podsjeća na srednji vijek a ne na 21. stoljeće! Gdje nam je nestala ta demokracija, pravo na izražavanje javnog mišljenja, stava, sloboda govora? Zar ćemo početi zabranjivati knjige i bojkotirati filmove? Stvarno takve gluposti me ostavljaju bez riječi. Svećenici se boje za vjeru svojih ovčica! Pa kakva im je vjera ako će je poljuljati ili srušiti neka knjiga ili film? Nikakva je to vjera. To je obična nula. Ne možete zamisliti kako me hvata bijes kad na to mislim, a kamoli pišem. Želim samo reći, nemojte dopustiti da vam crkva, mediji i svakakvi ostali utjecaji nameću svoje stavove. Pročitajte knjigu, pogledajte film, ali upoznajte i drugu stranu svega toga, i sami stvorite svoj stav o tome. Ako imate vjeru, i ako je ona jaka, takva će i ostati. Pustite sva ta sranja, i ne dajte da nam sole pamet!

Dalje, čitala sam jučer (ili je to bilo danas) u Metrou (svaka čast novinama, dobre su, čitajte) jedan zanimljiv podatak o zaposlenim ženama. Dakle, samo je 6% žena na čelnim položajima u RH! SAMO! A najbolje je što nam je uzor EU u kojoj ta brojka iznosi 8%! Kakav uzor, zaista! Osim toga, žene teško dobivaju stalni radni odnos, a i slabije su plaćene, čak ako rade isti posao kao muškarci. Žalosno! 60% nezaposlenih u RH su žene. No, dosta s brojkama. Činjenica je, da bez obzira na to što se stoljećima borimo za ravnopravnost, i što sve više muškaraca smatra da treba postojati ravnopravnost i da jesmo ravnopravni, MI NISMO RAVNOPRAVNI! I proći će mnogo godina dok ne budemo, i jedino što mogu reći jest da ću ja koliko mogu težiti toj ravnopravnosti uvijek, i bez obzira na sva. Kako kaže naš predsjednik: "Tko se sjeća da je ijedna djevojčica u školi ikada prepisivala od dječaka? Uvijek je bilo obratno!" A pitanje je kakvu je korist od toga imala djevojčica? Nikakvu. Ovaj svijet je prepun "djevojčica koje "dječaci" samo iskorištavaju!

I još jedna tužna priča za kraj, mama mi je danas rekla, jako me to rastužilo, ali kvragu takav je svijet u kojem živimo. Priča ide ovako: U mjestu nedaleko od Plitvica siromašna bakica od 79 godina prodavala je sir uz cestu tako da bi bar nekako skrpala kraj s krajem, i preživjela taj mjesec. No, nije se to svima sviđalo, i neki zajedljivi i pokvareni ljudi prijavili su tu bakicu. Pošto je takvo nešto zabranjeno (iako se radi posvuda), bakica je dobila globu od 3700 kn. Kao što sam rekla, jadna žena, onako siromašna, nema ni trećinu tog iznosa, te u nemogućnosti plaćanja, svoju kaznu je nekako morala zaraditi. I tako je, vjerovali ili ne, bakica od 79 godina je završila u zatvoru. Kazna joj iznosi tri mjeseca! Eto! Ja još uvijek ne vjerujem, ali tako mi mama priča danas. Nadam se da će se jadna žena nekako izvući iz tog sranja koje je uzrokovala ljudska zloba! Koji su to bolesni umovi koji rade takve zloće! Odmah se deprimiram kad pomislim na takva sranja. Jebote, gdje ja živim!

Svakodnevno u busu na putu do škole slušam Radio Centar, uvijek isto, toliko prometnih nesreća, toliko poginulih, toliko teško ozlijeđenih, toliko razbojstava, toliko krađa.... Zašto nekad ne kažu: danas se rodilo toliko djece, toliko vjenčanih, toliko ljudi je kupilo svoj prvi stan, ili dobilo promaknuće na poslu, ili peticu u školi, zašto jednostavno nema više lijepih vijesti? Većinom, čitam, čujem gledam neke vijesti poput ovih gore napisanih!
Takvih vijesti je puno, ali evo ja sam danas izdvojila ove pošto mi se cijeli dan (neke tjedan) vrte u mislima. Uz sve ovo što sam vam napisala, i sva ostala događanja u svijetu stvarno dođem do toga da se zapitam gdje sam ja u svemu tome, k vragu, i zašto uopće živim, i zašto želim imati djecu koja će jednog dana živjeti u ovakvom svijetu, ili tko zna kakav će tek biti u narednim godinama? Ne znam, valjda me drže, kao i svih nas, one lijepe stvari za koje vrijedi živjeti - prijateljstvo, obitelj, ljubav, osmijeh, pjev ptica, prvi ulazak u more nakon duge zime ili prvi snijeg nakon vrelog ljeta, svi oni lijepi zalasci sunca i trenutci uz ljude koje volimo... Evo uspjela sam sebe samu dovoljno razvedriti da zaista mogu napisati: Život je lijep! Život je samo jedan!

18.05.2006. | 20:48 | 16 K | P | # | ^

Susret katoličke mladeži Hrvatske, Pula 2006.

Prošlo je već tjedan dana od tog događaja, i ja sam kroz te dane odgađala pisati o tome pošto nisam imala dovoljno vizualnog materijala kojim bih mogla predočiti vam kako je to izgledalo. Danas ga imam, pa sam se odmah bacila na posao. Kao prvo, moram reći, bilo je fenomenalno. Šteta za sve one koji su imali priliku doći, a nisu je iskoristili. Moje dvije frendice (Mer & Sab) i ja smo se zainteresirale za to čim smo čule da se ide. Pošto smo uvijek spremne za nešto novo, a i zvučalo je zaista privlačno, odmah smo se prijavile. Zadesio nas je mali šok kad smo vidjele koliko mladih Novigrađana ide. Bilo nas je, ako se ne varam, 9 uz naše pratioce. 9! Žalosno. Ne znam šta je ljudima bilo...
Krenuli smo u 13 sati iz Novigrada. Bus smo dijelili s mladima iz Buja (pozdrav Buježanima!). Dobili smo krasne šalove i lančić s privjeskom ribice, koja je i svojevrsna makota susreta, simbol. Ribica predstavlja Poreč i Pulu, zbog naše Porečko-Pulske biskupije. Ribica je naravno simbol Poreča, a unutar ribice je bila oslikana Arena, simbol Pule. Krasna ribica, zaista.
Pula je bila prepuna. Koliko mladih!! Bilo je prekrasno za vidjeti. Odmah po dolasku smo ušli u Arenu i zauzeli odličnu poziciju na travnjaku ispred pozornice. Pošto program još nije počeo, nas tri smo se fino uputile na kavicu. Po cijelom gradu je vladala neka slatka euforija. Toliko puno mladih svih generacija, od 15 do 25. Našle smo odlična mjesta na terasi kafića Kukuriku, koji je inače poznat po tome što su vlasnici roditelji Marine Bajlo (Big Brother). Iako su najavili kišu i oblake, imali smo veliku sreću, te taj dan nismo vidjeli kiše. Ubrzo smo se vratile u Arenu. Program je bio zbilja ispunjen. Nastupile su mnoge zvijezde iz Istre, ali i šire. Animatori su nas uspijeli dignuti na noge i cijela Arena je plesala. Uz povike "Hoćemo još, hoćemo još" pokušali smo ih vratiti na stage, ali to nam nažalost nije uspjelo. Svoj govor održali su nam Lino Červar (na opće oduševljenje) i Rafo Dropulić (koji je bio pomalo izgubljen). Sve u svemu, jedan dobar program koji nas je uspio zabaviti. Uživali smo i pjevajući pjesme, sve do jedne. Čak ni misa nije bila previše dosadna. Govor kardinala Bozanića bio je poprilično dug, ali nama to nije smetalo. Zavaljeni na travi slušali smo ga i odmarali. Našla se tu i pokoja mudra riječ. No, neću sad citirati našeg kardinala. Po završetku mise pjevali smo himnu, zamislite koji je to lijep osjećaj. U Areni se nalazilo desetak tisuća mladih i još par tisuća vani, koji su program pratiti pomoću videozidova. Nema šta, organizacija je bila odlična. Čak nije bilo problema ni kad su busevi odlazili. Bilo je zanimljivo gledati sve te skupine mladih na putu do našeg busa. Na svakom koraku čula se pjesma, svi su pjevali nešto svoje, i po pjesmi ste mogli pogoditi od kuda dolaze. Kad smo stigli do našeg busa, i mi smo se raspjevali. A kako bi se znalo da smo "domaći" zapjevali smo Brkicu, Istrijanku i sl., ali se našlo vremena i za Sevinu "Štiklu", zbog čega se naš voditelj Tomica posramio što je s nama. Bila je to jedna subota durgačija od drugih, i baš sam uživala. U Novigradskoj župi gostovali su mladi iz Zadra, Trogira, Splita i Zagreba. Oko 200 ih je noćilo tu kod nas. Nedjelja je nažalost bila kišovita, ali smo je ipak uspjeli ispuniti i uživati u posljednjim satima druženja s našim gostima. Za vrijeme ručka u Aquariusu (btw ručak je bio odličan) za novigradskim stolom je bilo najživlje. Smijali smo se kao blesavi. Ah, baš smo se našli, sve jedan luđi od drugog. Stvarno šteta što nas vrijeme nije poslužilo. Ali mislim da smo svi prilično zadovoljni.
Jedan veliki pozdrav našim gostima iz Dalmacije, i Zagreba. Bili ste zaista mrak gosti, i bio je užitak primiti vas u Novigrad. I nadam se da ćete nam doći opet. I naravno, moram pozdraviti novigradsku ekipu s kojom sam bila cijelo vrijeme. To su: Ines, Tomislav, Goga, Poliana, i off course, Marija i Sabina. Ekipa zakon! I za kraj šta reći? Jako mi je drago da sam sudjelovala u nečemu tako velikom (18 000 mladih!!!!) i tako posebnom. Bilo je lijepo vidjeti sve te mlade ljude koji se uspijevaju tako dobro zabaviti uz vjeru, pjesme, druženje... I bilo bi odlično kad bi takvi susreti postali češći. Ja bi rado i dalje sudjelovala u takvim projektima. i još za zaista kraj, moram pohvaliti organizatore i zahvaliti im, kao i svim ostalim koji su nam to omogućili.

Evo postaviti ću i jednu krasnu pjesmicu, koja je inače i Himna susreta!

KAP JEDNA MALA

Kap jedna mala s neba silazi,
Stvoritelj svojetu novom dušom prilazi,
Duša ta u tvoje srce je sjela,
Raste i sprema se za velika djela.

Dlanovi jaki al' što raditi?
Velike ruke al' koga grliti?
Korak ti čvrst al kuda hodati?
Srce već lupa ali koga voljeti?

ČUVAJ TU KAP, PRETVORI JE U SLAP,
S NAMA POTECI KA BESKRAJNOJ RIJECI,
ONA NAS VODI U DIVNOJ SLOBODI,
PJEVAM I MOLIM DOK SRCE VIČE: VOLIM!

Dlanovi jaki al' što raditi?
Velike ruke al' koga grliti?
Korak ti čvrst al kuda hodati?
Srce već lupa ali koga voljeti?

Stvoritelj tvoj te pogledom prati,
Spreman je pravi odgovor ti dati,
Otvori sva čula - istinu traži,
Da vjeruješ u dobro - to svijetu pokaži!

Evo nekoliko slika:

08.05.2006. | 15:48 | 4 K | P | # | ^

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Studeni 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (7)
Ožujak 2006 (19)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da ili ne?

Linkovi

Blog.hr
Bijelo dugme
SAB
Bebica
Paxy
Nik
Dinca
Mitologija

online

MOJE SLIČICE

moja malenkost

mudrica - SAB

moje drugo ja - MER

moja najdraža - TIHY

moja seka - BRANKA

moji rođaci - DARIA & MATEJ

Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš

Sve će to, mila moja,
Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš.
I dvije će pokisle ptice
Sa tvoga oka prhnuti na jug.
Nijedna suza, nimalo volje,
Nijedna slutnja, ni glas,
A moglo je bolje.

Reći ćeš: "Malo je tužno,
A Hrist je bio kopile i jad"
I staćemo goli i sami
Pred ovo ledeno nebo i mrak.
Miriše pelin, pusto polje,
Ocvale ruže i med.
A moglo je bolje.

Gdje? Pokaži mi?
Gdje? Kad tužne sudba ne voli,
I čime od svijeta da se braniš?
Kao ruža?
Sa dva smiješna trna?
Ili snom?
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas!

ČLANOVI BIJELOG DUGMETA

GORAN BREGOVIĆ

ŽELJKO BEBEK

ZORAN REDŽIĆ

VLADO PRAVDIĆ

GORAN IPE IVANDIĆ

MySpace Layouts

SELMA

Selma putuje na fakultet
ona putuje
ja kofer nosim, molim
težak je al pošto njen je
lično
ja i taj kofer volim
Selma na ulasku u voz
ti htjedoh reć
nešto nježno
nešto što izaziva
pozor
al rekoh samo zdravo
Selma
i molim te ne naginji se
kroz prozor

Selma Selma
zdravo Selma
putuj Selma
i molim te ne naginji se
kroz prozor

LAŽEŠ

Lažeš zlato, lažeš dušo,
Lažeš vještice
Lažeš tvojim slatkim jezikom
Kurve svetice
Medeno sve mednije
Kobno, k’o što niko nikog lagao nije

Postoji milion načina da te ostavim
Ali ne postoji ni jedan
Da te prebolim
Ja sam crn sedef za tvoje uho
Ja sam ludak od marcipana dušo

O, biće mi žao
Biće meni žao, žao
Uzeće je drugi, uzeće je
Moja biti neće

Lažeš zlato, lažeš dušo,
Lažeš vještice
Lažeš tvojim slatkim jezikom
Kurve svetice
"Pjevaj, duga je iznad tebe
Pjevaj, bog je danas na tvojoj strani
Golube"

moj avatar na BD forumu

BECAUSE YOU LOVED ME

For all those times you stood by me
For all the truth that you made me see
For all the joy you brought to my life
For all the wrong that you made right
For every dream you made come true
For all the love I found in you
I'll be forever thankful baby
You're the one who held me up
Never let me fall
You're the one who saw me through through it all

You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me

You gave me wings and made me fly
You touched my hand I could touch the sky
I lost my faith, you gave it back to me
You said no star was out of reach
You stood by me and I stood tall
I had your love I had it all
I'm grateful for each day you gave me
Maybe I don't know that much
But I know this much is true
I was blessed because I was loved by you

You were always there for me
The tender wind that carried me
A light in the dark shining your love into my life
You've been my inspiration
Through the lies you were the truth
My world is a better place because of you

LEGENDA

JOŠ JEDNA LEGENDA

B]WHAT A WONDERFUL WORLD[/B]

I see trees of green, red roses too
I see them bloom for me and you
And I think to myself what a wonderful world.

I see skies of blue and clouds of white
The bright blessed day, the dark sacred night
And I think to myself what a wonderful world.

The colors of the rainbow so pretty in the sky
Are also on the faces of people going by
I see friends shaking hands saying how do you do
They're really saying I love you.

I hear babies cry, I watch them grow
They'll learn much more than I'll never know
And I think to myself what a wonderful world
Yes I think to myself what a wonderful world.

********************

"Nitko nije savršen, a Bijelo dugme pogotovo."

BREGA

ANNABEL LEE

Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela, koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli, i da se volimo mi

Bio sam dijete i bila je dijete-
U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni

I to je razlog što jednom davno-
U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka, noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni, meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
u tom carstvu što kraj mora bi.

Zavidjeli su nam anđeli s neba,-
Ni upola sretni ko mi-
Da! To je razlog(kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee

Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi,
i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli, gore na nebu,
ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu
od duše lijepe Annabel Lee

Jer mi ne bljesne mjesec,
da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,
vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.

Every man dies,
not every man lives.

JEDNOG SE BOJIM: NE BITI DOSTOJAN SVOJIH PATNJI.
Dostojevski

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske
a ljubavi ne bih imao
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

Novi zavjet

GORAN BREGOVIĆ & Yiorgos Dalaras - Anna

Kane kuragio, Anna.
Palepse ta hronia.
Anna mu, me tis aliotikes sunithies
tis aliotikes kinisis
Ihes poli kalus tropus
fenotan oti isun apo alo kosmo
Omos esi ekanes o ti boruses
gia na min to dihnis
den perifronuses ti ftohia
ala ute se goiteve idietera
ola se sena itan diaforetika
To domatio su me ta spania andikimena
sigura ixes kalitero gusto apo mena
erhosun ke m'evriskes
to krevati mu, to stithos su
Anna, mikri prostihi kiria
ke kato ap'ta parathira, bregmenos dromos
o ihos tu trenu, to surupo
ke to domatio mu Anna
kremasmeno ston aera
san portokali.
kane kuragio, Anna.

Pu na 'se tora?
Pios kseri pos pernas...
pu na 'se tora? Ach, pos andehis?
Horis na ehis afto pu agapas
ke dihos n'agapas afto pu ehis...

Kseris Anna, emis i dio
itan grafto na sinandithume
Ti na kserun? Pos borun na kserun i ali?
Sinomiliki, mikri eromeni mu
Thimase? ekatomiria stigmes,
stigmes pu oso pane ke ligostevun
echi opos kapii tis leilatun
brosta sta matia mas, kathe mera

Adika palevo na tis kratiso, adika.
kilane vuva ke fefgun
pros ti megali thalasa.
Perasan tosa hronia
den forao pia to fititiko mu bufan
ke discolevame na sinithiso
afto to kalorameno kustumi
Den perifrono to hrima
ala ute me goiteve idietera
Motzart, Rekviem, Agnus Dei, Yesterday

Apopse tha'rtho sto proto su oniro
Mi gerasis Anna, mi gerasis
Pes psemata ston andra su
skise tin prosklisi, akirose to dipno
Akubise me, opos tote, me to gonato su
kato apo to trapezi
Apopse, Anna.
Sto kalitero ksenodohio
Apopse.
Sto proto su oniro.
Kane kuragio Anna.

Pu na 'se tora?
Pios kseri pos pernas...
pu na 'se tora? Ach, pos andehis?
Horis na ehis afto pu agapas
ke dihos n'agapas afto pu ehis...

Mi gerasis Anna, mi gerasis
Giati den tha'ho pia kanenan
ke tipota na me kratisi neo
Monos mu epimeno akoma edo
Parolo pu arhise pali na vrehi
Echi opos vrehi panta sta nisia
Oktovri mina.
Thimase?
Thalassa apo molivi ke uranos apo pefka
apomakres, anakates fones
I foni tis miteras, tu filu, tis koris
tu adelfu, tis eromenis
tis sirinas tu pliu
Ruha lefka, viastika mazemena
ligo prin ti vrohi
enas sindomos peripatos
akoma...eki. Dipla sti thalassa.
Ki istera... telos, telos.
Kane kuragio Anna.

Pu na 'se tora?
Pios kseri pos pernas...
pu na 'se tora? Ach, pos andehis?
Horis na ehis afto pu agapas
ke dihos n'agapas afto pu ehis...

Kane kuragio, Anna...

Don't give up, Anna

Kane kouragio Anna,
fight with time
My Anna, with the different habits
the different moves
You had very good manners
It was obvious that you were coming from another world
But you were doing everything you could
in order not to show it
You didn't contemn poorness
but it didn't attract you as well
Everything in you was different
Your room with the rare objects
the letters, the gifts
You bet that you had a better taste than mine!
You were coming to find me
My bed, your breast...
Anna, little dirty lady
And outside (down) the windows, a wet road
the sound of the train, the nightfall
And my room, Anna
hanged in the air
like an orange
Kane kouragio Anna

Who knows where you are now
who knows how you are doing
Who knows where you are now. How you can do
without having what you love
and without loving what you have...

You know Anna, for the two of us,
it was written (in the destiny) to meet
What could others know? How could they know?
My coetaneous, little lover
Do you remember? Millions of moments
moments that become fewer and fewer
as some foray them
in front of our eyes, every day
Hopelessly (!) I fight to keep them, hopelessly (! again)
they trickle slow and they go
towards the big sea
So many years have passed
I don't wear my student jacket anymore
and I can hardly get used
to this well needled costume
I don't contemn money
but it doesn't attract me so much
Agnus Dei, Yesterday

Tonight I will visit your first dream
Don't get old Anna, don't get old
Lie to your husband
Rip the invitation, cancel the dinner
Touch me, like that time, with your knee
under the table
Tonight, Anna
In the best hotel
Tonight
In your first dream
Kane kouragio Anna

Who knows where you are now
who knows how you are doing
Who knows where you are now. How you can do
without having what you love
and without loving what you have...

Don't get old Anna, don't get old
because I won't have anybody and anything
to keep me young
I am alone, still insisting here
although it has again started to rain
as it always rains in the islands
during October
Remember?
A sea made of lead and a sky of pines
Remote, mixed voices
The voice of the mother, of the friend, of the daughter,
of the brother, of the lover
of the siren of the ship
White clothes, removed quickly
just before the rain
The light was lost with them
A short walk
still...there. Next to the sea
And then...the end, the end
Kane kouragio Anna

Who knows where you are now
who knows how you are doing
Who knows where you are now. How you can do
without having what you love
and without loving what you have...

Kane kouragio Anna...

Hm, Brega. On je dobar čovjek i ja ga volim. On je stari lisac. Gleda oko sebe... Ja uopće ne sumnjam u njega. On je napravil Bijelo dugme i oni su u pravom smislu jugoslavenski Rolling Stonesi. A ona spika... Bregović radi pizdarije... Kaj radi pizdarije kad cijela Juga sluša. Pa, nisu ti ljudi budale.

Davor Gobac, 1990.

STING lyrics

Uspavanka za Gorana B.

bože evo me
gledaj moje bronzane ruke
u meni je crv, zelena mi krv
samo da ozdravi, da ne zaboravi

gospode, budi mi stariji brat
u ovaj policijski sat
prvi je put, večeras molim za nju
samo da ozdravi, da ne zaboravi

sa sjevera će valovi, k'o pjetlovi
i tuga će za koji metar
skoro je na 202 odjava
i pahulja u njena njedra

gospode, budi mi stariji brat
u ovaj policijski sat
prvi je put, večeras molim za nju
samo da ozdravi, da ne zaboravi

sa sjevera će valovi, k'o pjetlovi
i tuga tuga će za koji metar
skoro je na 202 odjava
i pahulja u njena njedra.

Sjaj u travi

Sada,
kada ništa na svijetu ne može
vratiti dane prohujalog ljeta
nas sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati, već tražiti snage
u onom sto je ostalo i s tim živjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i
da smo bili krivi.

Požurimo,
s danima i danima što će doći,
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.

Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit ce prekratke,
a noge premorene da se vratiš.

Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput
na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...

Zaboravit
ću oči i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto
na toj ženi podsjećati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

život je borba
-nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš
-ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav
-a ona traži žrtve.

Bio
si moje veliko proljeće,
uspomena koja ce dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati...Osjećat
ću tugu jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.

Nestat će sjaja u travi.
Nestat ce veličanstvenosti svijeta.
Ostat ce samo blijeda slika
onoga sto je prošlo.

(WILLIAM WORDSWORTH)

ADIEU

O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se je kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjena pada.
- Tako silazim gospojo,
Stubama tvojega grada.

Vladimir Vidrić

I tebi baš, što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt,
Mrijeti ti ćeš, kad počneš sam
U ideale svoje sumnjati.

S.S. Kranjčević, Mojsije

PJESMA MRTVOG PJESNIKA

Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene - o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Dobriša Cesarić

Žalostan je čovjek u kojem nije ostalo ništa dječje.
A. Graf

Kada pripadam tebi pripadam konačno i samom sebi. (Michelangelo)

Najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi kraj vas, a vi da znate da ju nikada nećete imati. (Gabriel Garcia Marquez).

Ja ipak mislim da je najgore uopće ne voljeti. (B.K.)

Nitko ne zaslužuje tvoje suze. Ako takva osoba i postoji koja ih zaslužuje, ona ih neće izazvati. (Gabriel Garcia Marquez)

Nije teško zaljubiti se, nego je teško to reći. (Alfred de Musset)

Voljeti znači voljet usprkos, a ne zbog nečega. (Han Suyin)

Ljubav odolijeva vremenu koje sve otima. Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna. (J.W. Goethe)

Ljubav je kompozicija jedne duše nastanjene u dva tijela. (Aristotel)

Ako nekoga voliš, pusti ga od sebe. Ako ti se vrati, zauvijek je tvoj. Ako se ne vrati, nije ni bio tvoj. (Kahlil Gibran)

Moje najbriljantnije postignuće bilo je to što sam uspio uvjeriti svoju ženu da se uda za mene.(Winston Churchill)

Prave ljubavne priče nikad nemaju završetak. (Richard Bach)

Velika prava ljubav pokazat će svoju punu snagu samo onda ako uspije od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, napraviti stvorenja koja se ne boje ni promjena, ni nesreća, ni rastanka, ni bolesti, ni života, ni smrti. (Ivo Andrić)

Očima tvojim gledaju me najveće zvijezde.
I kako ljubim te ja, borovi na vjetru,
hoće pjevati ime tvoje s iglenim lišćem svojim. (Pablo Neruda, Ovdje te volim)

HVALOSPJEV LJUBAVI

Kad bih sve jezike ljudske govorio
I anđeoske,
A ljubavi ne bih imao,
Bio bih mjed što ječi
Ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
I znao sva otajstva
I sve spoznanje;
I kad bih imao svu vjeru
Da bih i gore premještao,
A ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
I kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
A ljubavi ne bih imao –
Ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
Dobrostiva je ljubav,
Ne zavidi,
Ljubav se ne hvasta,
Ne nadima se;
Nije nepristojna
Ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
Ne raduje se nepravdi,
A raduje se istini;
Sve pokriva, sve vjeruje,
Svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
I djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
Uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
Govorah kao nejače,
Mišljah kao nejače,
Rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
Odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
U zagonetki,
A tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
A tada ću spoznati savršeno,
Kao špto sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje –
ali najveća je među njima ljubav.

1. Kor 13, Novi zavjet

Franceso Petrarca
CCCXII

Ni do krasnih zvijezda s vedrim nebesima,
ni do mora mirna s lađam' premazanim,
ni do polja cvatnih s ljudstvom oružanim,
ni do šuma, zvjerka gdje sijaset ima,

ni do dobrih vijesti koje novost kažu,
ni do pjesme koja stječe slavu, vijence,
ni do lijepih žena, što sad uz studence,
na zelenu polju svoje pjesme slažu,

meni nije stalo; s njom je u grob palo
i samo mi srce, ja sam njoj ga dao,
njoj što bješe oku svjetlo i zrcalo.

Dosadan mi život, kraj zovem u sjeti
Od velike žudnje da bih ugledao
Onu koju bješe bolje ne vidjeti!

"Noć je meni plašt
I krije me od oči njihovih –
Al nek me nađu, ako ne ljubiš me,
Jer volim umrijet s mržnje njihove
No ginuti bez tvoje ljubavi."
(Shakespeare, Romeo i Julija)

PAUL ELUARD
Moja ljubav

Ona je uspravna na mojim vjeđama
I njena je kosa u mojoj kosi,
Ona oblik mojih ruku nosi,
Ona ima boju mojih očiju,
Ona u moju sjenu uranja
Kao kamen u nebo.

Njene su oči vazda otvorene
I ne da mi usnuti
Njene sanje u blijesku svjetla
Čine da hlape sunca,
I nagone me na smijeh, na plač i na smijeh,
Nagone me da govorim iako nemam što reći.

EDGAR ALLAN POE
Annabel Lee

Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela, koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli, i da se volimo mi

Bio sam dijete i bila je dijete-
U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni

I to je razlog što jednom davno-
U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka, noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni, meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
u tom carstvu što kraj mora bi.

Zavidjeli su nam anđeli s neba,-
Ni upola sretni ko mi-
Da! To je razlog(kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee

Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi,
i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli, gore na nebu,
ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu
od duše lijepe Annabel Lee

Jer mi ne bljesne mjesec,
da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,
vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.