Marketing
SABINA
Evo nakon što se nisam pojavljivala danima, doduše tu sam negdje uvijek, ali nisam pisala, evo napokon sam skupila volje da napišem par riječi. Hvala Sabini što mi je posudila svoje krasno ime za naslov posta. Dužna sam joj jaaako veliku zahvalu. 06.05., na jednu lijepu subotnju večer u Poreču je održana maturalna zabava za tri razreda moje škole. Nisam bila među tim maturantima, ali mi je večer bila jako važna. Bila sam s mojim kolegama (pozdrav Ivanu i Ivani) voditelj te priredbe. Htjela sam da bude to lijepo izvedeno i da dobro izgledam, i naravno pričam i vodim... Za ovaj prvi dio najviše sam dužna upravo Sabini. Uzela sam joj veliki dio poslijepodneva. Potrošila ga je na moju frizuru i make-up. Iako sam joj u biti uzela puno više vremena dok je mislila i mislila kako će me srediti. Zato, još jednom, THANKS! Puno mi je značilo što toliko brineš za mene, i stvarno ne znam šta bi ja bila bez tebe. I naravno, ne samo za te sitnice poput frizure i šminke, nego za nešto puno više. Hvala i Mariji i Tihani! Bilo mi je puno lakše kad bi se okrenula na desno i vidjela vas. Puno ste mi pomogle, i stvarno ne znam šta bi bez vas. Zvučat će patetično, ali stvarno vas jako volim. Pusa mojim najdražim curama!
P.S.: Večer je inače prošla odlično, kritike su manje više pozitivne, pa mogu biti jako zadovoljna. Ostatak večeri je bio super, i stvarno šta da kažem - večer za pamćenje. Doduše moglo je proći i s kojim kruškovcem manje (za mene naravno)!
Tihy, Sab & Mer
Ono o čemu dalje želim pisati su neke tekuće vijesti i novosti. Čitam u zadnje vrijeme na iskonu stalno neke članke o filmu "Da Vincijev kod". Knjigu sam pročitala, i zaista mi se svidjela, unatoč svemu što se o njoj pričalo. Čitala sam ja i mišljenja s druge strane, odnosno onih koji se suprotstavljaju "Kodu" i mogu reći da unatoč tome moje mišljenje o knjizi se nije promijenilo. Mislim da bi je svi trebali pročitati prije nego što je osude. Sad što se filma tiče, nisam ga gledala, iako radim na to me da ga ubrzo pogledam, ali sve ovo oko tog filma... Strašno! Bojkoti, zabrane, osude... sve to podsjeća na srednji vijek a ne na 21. stoljeće! Gdje nam je nestala ta demokracija, pravo na izražavanje javnog mišljenja, stava, sloboda govora? Zar ćemo početi zabranjivati knjige i bojkotirati filmove? Stvarno takve gluposti me ostavljaju bez riječi. Svećenici se boje za vjeru svojih ovčica! Pa kakva im je vjera ako će je poljuljati ili srušiti neka knjiga ili film? Nikakva je to vjera. To je obična nula. Ne možete zamisliti kako me hvata bijes kad na to mislim, a kamoli pišem. Želim samo reći, nemojte dopustiti da vam crkva, mediji i svakakvi ostali utjecaji nameću svoje stavove. Pročitajte knjigu, pogledajte film, ali upoznajte i drugu stranu svega toga, i sami stvorite svoj stav o tome. Ako imate vjeru, i ako je ona jaka, takva će i ostati. Pustite sva ta sranja, i ne dajte da nam sole pamet!
Dalje, čitala sam jučer (ili je to bilo danas) u Metrou (svaka čast novinama, dobre su, čitajte) jedan zanimljiv podatak o zaposlenim ženama. Dakle, samo je 6% žena na čelnim položajima u RH! SAMO! A najbolje je što nam je uzor EU u kojoj ta brojka iznosi 8%! Kakav uzor, zaista! Osim toga, žene teško dobivaju stalni radni odnos, a i slabije su plaćene, čak ako rade isti posao kao muškarci. Žalosno! 60% nezaposlenih u RH su žene. No, dosta s brojkama. Činjenica je, da bez obzira na to što se stoljećima borimo za ravnopravnost, i što sve više muškaraca smatra da treba postojati ravnopravnost i da jesmo ravnopravni, MI NISMO RAVNOPRAVNI! I proći će mnogo godina dok ne budemo, i jedino što mogu reći jest da ću ja koliko mogu težiti toj ravnopravnosti uvijek, i bez obzira na sva. Kako kaže naš predsjednik: "Tko se sjeća da je ijedna djevojčica u školi ikada prepisivala od dječaka? Uvijek je bilo obratno!" A pitanje je kakvu je korist od toga imala djevojčica? Nikakvu. Ovaj svijet je prepun "djevojčica koje "dječaci" samo iskorištavaju!
I još jedna tužna priča za kraj, mama mi je danas rekla, jako me to rastužilo, ali kvragu takav je svijet u kojem živimo. Priča ide ovako: U mjestu nedaleko od Plitvica siromašna bakica od 79 godina prodavala je sir uz cestu tako da bi bar nekako skrpala kraj s krajem, i preživjela taj mjesec. No, nije se to svima sviđalo, i neki zajedljivi i pokvareni ljudi prijavili su tu bakicu. Pošto je takvo nešto zabranjeno (iako se radi posvuda), bakica je dobila globu od 3700 kn. Kao što sam rekla, jadna žena, onako siromašna, nema ni trećinu tog iznosa, te u nemogućnosti plaćanja, svoju kaznu je nekako morala zaraditi. I tako je, vjerovali ili ne, bakica od 79 godina je završila u zatvoru. Kazna joj iznosi tri mjeseca! Eto! Ja još uvijek ne vjerujem, ali tako mi mama priča danas. Nadam se da će se jadna žena nekako izvući iz tog sranja koje je uzrokovala ljudska zloba! Koji su to bolesni umovi koji rade takve zloće! Odmah se deprimiram kad pomislim na takva sranja. Jebote, gdje ja živim!
Svakodnevno u busu na putu do škole slušam Radio Centar, uvijek isto, toliko prometnih nesreća, toliko poginulih, toliko teško ozlijeđenih, toliko razbojstava, toliko krađa.... Zašto nekad ne kažu: danas se rodilo toliko djece, toliko vjenčanih, toliko ljudi je kupilo svoj prvi stan, ili dobilo promaknuće na poslu, ili peticu u školi, zašto jednostavno nema više lijepih vijesti? Većinom, čitam, čujem gledam neke vijesti poput ovih gore napisanih!
Takvih vijesti je puno, ali evo ja sam danas izdvojila ove pošto mi se cijeli dan (neke tjedan) vrte u mislima. Uz sve ovo što sam vam napisala, i sva ostala događanja u svijetu stvarno dođem do toga da se zapitam gdje sam ja u svemu tome, k vragu, i zašto uopće živim, i zašto želim imati djecu koja će jednog dana živjeti u ovakvom svijetu, ili tko zna kakav će tek biti u narednim godinama? Ne znam, valjda me drže, kao i svih nas, one lijepe stvari za koje vrijedi živjeti - prijateljstvo, obitelj, ljubav, osmijeh, pjev ptica, prvi ulazak u more nakon duge zime ili prvi snijeg nakon vrelog ljeta, svi oni lijepi zalasci sunca i trenutci uz ljude koje volimo... Evo uspjela sam sebe samu dovoljno razvedriti da zaista mogu napisati: Život je lijep! Život je samo jedan!
Post je objavljen 18.05.2006. u 20:48 sati.