Marketing
Susret katoličke mladeži Hrvatske, Pula 2006.
Prošlo je već tjedan dana od tog događaja, i ja sam kroz te dane odgađala pisati o tome pošto nisam imala dovoljno vizualnog materijala kojim bih mogla predočiti vam kako je to izgledalo. Danas ga imam, pa sam se odmah bacila na posao. Kao prvo, moram reći, bilo je fenomenalno. Šteta za sve one koji su imali priliku doći, a nisu je iskoristili. Moje dvije frendice (Mer & Sab) i ja smo se zainteresirale za to čim smo čule da se ide. Pošto smo uvijek spremne za nešto novo, a i zvučalo je zaista privlačno, odmah smo se prijavile. Zadesio nas je mali šok kad smo vidjele koliko mladih Novigrađana ide. Bilo nas je, ako se ne varam, 9 uz naše pratioce. 9! Žalosno. Ne znam šta je ljudima bilo...
Krenuli smo u 13 sati iz Novigrada. Bus smo dijelili s mladima iz Buja (pozdrav Buježanima!). Dobili smo krasne šalove i lančić s privjeskom ribice, koja je i svojevrsna makota susreta, simbol. Ribica predstavlja Poreč i Pulu, zbog naše Porečko-Pulske biskupije. Ribica je naravno simbol Poreča, a unutar ribice je bila oslikana Arena, simbol Pule. Krasna ribica, zaista.
Pula je bila prepuna. Koliko mladih!! Bilo je prekrasno za vidjeti. Odmah po dolasku smo ušli u Arenu i zauzeli odličnu poziciju na travnjaku ispred pozornice. Pošto program još nije počeo, nas tri smo se fino uputile na kavicu. Po cijelom gradu je vladala neka slatka euforija. Toliko puno mladih svih generacija, od 15 do 25. Našle smo odlična mjesta na terasi kafića Kukuriku, koji je inače poznat po tome što su vlasnici roditelji Marine Bajlo (Big Brother). Iako su najavili kišu i oblake, imali smo veliku sreću, te taj dan nismo vidjeli kiše. Ubrzo smo se vratile u Arenu. Program je bio zbilja ispunjen. Nastupile su mnoge zvijezde iz Istre, ali i šire. Animatori su nas uspijeli dignuti na noge i cijela Arena je plesala. Uz povike "Hoćemo još, hoćemo još" pokušali smo ih vratiti na stage, ali to nam nažalost nije uspjelo. Svoj govor održali su nam Lino Červar (na opće oduševljenje) i Rafo Dropulić (koji je bio pomalo izgubljen). Sve u svemu, jedan dobar program koji nas je uspio zabaviti. Uživali smo i pjevajući pjesme, sve do jedne. Čak ni misa nije bila previše dosadna. Govor kardinala Bozanića bio je poprilično dug, ali nama to nije smetalo. Zavaljeni na travi slušali smo ga i odmarali. Našla se tu i pokoja mudra riječ. No, neću sad citirati našeg kardinala. Po završetku mise pjevali smo himnu, zamislite koji je to lijep osjećaj. U Areni se nalazilo desetak tisuća mladih i još par tisuća vani, koji su program pratiti pomoću videozidova. Nema šta, organizacija je bila odlična. Čak nije bilo problema ni kad su busevi odlazili. Bilo je zanimljivo gledati sve te skupine mladih na putu do našeg busa. Na svakom koraku čula se pjesma, svi su pjevali nešto svoje, i po pjesmi ste mogli pogoditi od kuda dolaze. Kad smo stigli do našeg busa, i mi smo se raspjevali. A kako bi se znalo da smo "domaći" zapjevali smo Brkicu, Istrijanku i sl., ali se našlo vremena i za Sevinu "Štiklu", zbog čega se naš voditelj Tomica posramio što je s nama. Bila je to jedna subota durgačija od drugih, i baš sam uživala. U Novigradskoj župi gostovali su mladi iz Zadra, Trogira, Splita i Zagreba. Oko 200 ih je noćilo tu kod nas. Nedjelja je nažalost bila kišovita, ali smo je ipak uspjeli ispuniti i uživati u posljednjim satima druženja s našim gostima. Za vrijeme ručka u Aquariusu (btw ručak je bio odličan) za novigradskim stolom je bilo najživlje. Smijali smo se kao blesavi. Ah, baš smo se našli, sve jedan luđi od drugog. Stvarno šteta što nas vrijeme nije poslužilo. Ali mislim da smo svi prilično zadovoljni.
Jedan veliki pozdrav našim gostima iz Dalmacije, i Zagreba. Bili ste zaista mrak gosti, i bio je užitak primiti vas u Novigrad. I nadam se da ćete nam doći opet. I naravno, moram pozdraviti novigradsku ekipu s kojom sam bila cijelo vrijeme. To su: Ines, Tomislav, Goga, Poliana, i off course, Marija i Sabina. Ekipa zakon! I za kraj šta reći? Jako mi je drago da sam sudjelovala u nečemu tako velikom (18 000 mladih!!!!) i tako posebnom. Bilo je lijepo vidjeti sve te mlade ljude koji se uspijevaju tako dobro zabaviti uz vjeru, pjesme, druženje... I bilo bi odlično kad bi takvi susreti postali češći. Ja bi rado i dalje sudjelovala u takvim projektima. i još za zaista kraj, moram pohvaliti organizatore i zahvaliti im, kao i svim ostalim koji su nam to omogućili.
Evo postaviti ću i jednu krasnu pjesmicu, koja je inače i Himna susreta!
KAP JEDNA MALA
Kap jedna mala s neba silazi,
Stvoritelj svojetu novom dušom prilazi,
Duša ta u tvoje srce je sjela,
Raste i sprema se za velika djela.
Dlanovi jaki al' što raditi?
Velike ruke al' koga grliti?
Korak ti čvrst al kuda hodati?
Srce već lupa ali koga voljeti?
ČUVAJ TU KAP, PRETVORI JE U SLAP,
S NAMA POTECI KA BESKRAJNOJ RIJECI,
ONA NAS VODI U DIVNOJ SLOBODI,
PJEVAM I MOLIM DOK SRCE VIČE: VOLIM!
Dlanovi jaki al' što raditi?
Velike ruke al' koga grliti?
Korak ti čvrst al kuda hodati?
Srce već lupa ali koga voljeti?
Stvoritelj tvoj te pogledom prati,
Spreman je pravi odgovor ti dati,
Otvori sva čula - istinu traži,
Da vjeruješ u dobro - to svijetu pokaži!
Evo nekoliko slika:
Post je objavljen 08.05.2006. u 15:48 sati.