Nova Politika

Piše : Krešimir Mišak


VIJESTI U AKCIJI

( poglavlje iz posta "Povratak u informirani svijet" : http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/?p=216 )


Bernaysove metode (koje su napravile 20. stoljeće ovakvim kakvo je) toliko su efikasne da vjerujem da i većina gongovaca zaista vjeruje da rade za dobru stvar i to rade iz idealizma. To je ono što ponekad deprimira.

Recimo, prije par tjedana sam sjedio na kavi na nekoj terasi, a za susjednim stolom neki su ljudi čitali novine i komentirali. Aktualno je bilo ono ubojstvo mrtvog čovjeka, to jest sf-pričica o smaknuću Osame Bin Ladena, Loji je već odavno ‘laden. I taj neki čovjek veli svom frendu kako će sad uslijediti osvetnički teroristički napadi, jer su ubili bin Ladena.

Kad čovjek tako nešto čuje dođe mu da se rasplače.

Ljudima kao da netko stišće gumbiće. Vijest je izmišljena baš zato da čitatelj pomisli upravo to.

Slično se dogodilo s jednim vrlo angažiranim i inteligentnim dečkom kojeg sam nedavno sreo, glazbenikom i glumcem koji mi je sam, pomalo u čudu, prokomentirao da do sada nije uopće mario za homoseksualce, ali da je nakon napada u Splitu na povorku gay-pridea odjednom postao totalno za njih. Zanimljivo opažanje. Ja sam mu, naravno, rekao da je to vjerojatno namjerna manipulacija, baš u stilu već spomenutig Freudovog nećaka Bernaysa, jer vijesti uglavnom tome i služe.
Doista, kad sam se vratio s puta, onako neizložen vijestima (a impregniran receptima za „odnose s javnošću“ u vidu vijesti), sudario sam se i sa tim silnim vijestima i raspravama o gay-prideu u Splitu. Uopće nisam znao niti da se to događalo, niti što je bilo, ali narednih dana nisam mogao ne saznati jer je priča bila vruća bar desetak dana, i još uvijek je.

Meni je to, onako sa strane i bez emocionalne uvučenosti i ispranosti, odmah izgledalo kao još jedan isprogramirani događaj, baš poput onih Bernaysovih manekenki koje su na uskršnjoj paradi u New Yorku zapalile cigarete koje su novine proglasile „bakljama slobode“ mladih feministica. No, Bernaysov klijent bio je Lucky Strike, a cilj „oslobođenja žena“ kroz to što će srušiti tabu o nepušenju na javnim mjestima, bio je samo dio strategije za povećane prodaje cigareta. O tome možete opširno čitati u kolovoškom broju Nexusa.

Stoga, kakva se to ideja htjela prodavati ekscesima s gay prideom? Znam dosta pripadnika gay populacije koji nikad nisu niti sudjelovali na ijednom prideu niti mare za to. Osim toga, homosekualnost u ljudskom društvo postoji oduvijek, kako je to rekao i jedan SDP-ovac u izjavi za radio 101, rekavši da mu nije jasno čemu sad tolika gungula. U neki vremenima ta je strana ljudskog roda tabuizirana, u nekima je čak bila i pomalo institucionalizirana (kao u antici), neki prirodoslovci kažu da istospolnih veza ima i u porirodi, među životinjama, što ja doduše ne znam jer nisam to nikad vidio, ali valjda postoji kad tako kažu.
I tek što sam se zapitao gornje pitanje „čemu sve to“, usred desetodnevnog medijsog razvlačenja te žvake, pojavile se u novinama i vijest naslova „Povijesna rezolucija UN-a o pravima gay osoba“. Kakva usklađenost!

Da se ne bismo krivo razumjeli, nemam ja nikakvih namjera ikome osporavati bilo kakva prava, ali kad iluminatska tvorevina UN na nečemu inzistira, tu mora postojati neki skriveni razlog. Koji bi to mogao biti? Pojma nemam, palo mi ih je par na pamet kroz mentalnu gumnastiku. Recimo, ako se stvar pogleda iz perspektive namjera, želja i planova za smanjivanjem broja stanovnika na zemlji, koji Elita niti ne skriva posebno jer su mnogi dokumenti koji o tom govore dostupni ili događaji razotkriveni (spermicidni kukuruz, lažna cjepiva protiv tetanausa koja su činilie žene neplodnima, Kissingerov dokument MSN 200) onda je jasno da na njihov mlin ide smanjenje broja novorođene djece, starenje pučansta u Europi (ovdje bar ne moraju poduzimati drastične mjere), a možda i promocija homoseksualnosti. Pojma nemam, ali valjda još nije zabranjeno razmišljati na glas.

No, kad UN nešto promiče, to mora biti sumnjivo. Ti dečki ništa ne rade slučajno i bez namjere, samo svoje namjere uvijek skrivaju iza izraz pozitivnih, suprotnih značenja, ponekad i vrlo privlačnih. Na pamet mi pada UN-ova podružnica zvana WWF ili World Wildlife Fund, čiji je prvi predsjednik bio brat onog Huxleya koji je (očito vrlo informiran) napisao roman „Vrli novi svijet“, a kasnije su ga vodili mnogi britanski odličnici, od čega su neki bili strastveni lovci (pravi ljubitelji prirode). Recimo, iza prodaje magle o zaštiti divljine zapravo se radilo o tome da ta svjetska nadnacionalna organizaciju de facto preuzima upravu nad velikm dijelovima nekih afričkih država, poput Kenije, Tanzanije i slično, i onda, pod isprikom očuvanja divljina, preko tih prekograničnih područja, potisnuvši jurisdikciju tih zemalja, šverca oružje, omogućava prolaz naoružanim milicijama i pomaže mnogo čemu drugom što čini folklor tužnih ratova na afričkom kontinentu.

Poučen takvim slučajevima, čim sam duže razmišljao o inzistiranju na vijestima o gay-prideovima, tim mi je izgledalo očitije da je sve to nekako naopako. Naime, one koji su fanatični homofobi takve povorke neće preobratiti, ali bi zato one neutralne, koji bi s dobrohotnošću mogli gledati na neki pristojni par dečki ili cura u svom susjedstvu, mogle odbiti, jer tako funkcionira princip klatna (vidi Transurfing). Kad se ljudi osobno upoznaju, obično se i sprijatelje, a većina neopredijeljenih ljudi može te povorke smatrati nepotrebnim nametanjem. No, opet, stvar se okreće kao na vrtuljku ako netko počne povorku gađati kamenjem, odjednom oni postaju žrtve. Tu se može koja riječ reći i o tim tipovima koji su se okomili na povorku. Ako su joj zaista htjeli naštetiti, bilo bi bolje da su je ignorirali, to bi bio moj savjet. Ovako su joj omogućili da okupira sve vijesti i dobro se izreklamira pod geslom tolerancije i slobode, o oni su u povijest ušli u skladu sa svojim postupcima – kao nasilnici. Ali nije li Split možda izabran namjerno, jer je pun usijanih glava takvog razmišljanja? Naravno, gay-pride ima i promotivnu svrhu skretanja pažnja na politička prava istospolnih parova, to jest glavni cilj koji naglašavaju.

Kad se na jednu hrpu stavi UN-ova rezolucija, incident u Splitu, medijska žvaka, pa onda ove nagrade za homofrenda i homofoba, gdje glavna osoba za zadatak uključenja Hrvatske u nadnacionalnu iluminatsku diktaturu biva nagrađena i priča o slobodi, dok neka druga bude proglašena homofobom (koliko sam shvatio, ta pak promiče tzv. obiteljske vrijednosti i protivi se istospolnim brakovima, o njoj ne znam puno, zapazio sam je samo kao aktivnu u proglašenju nekih hrvatskih županija GMO-free zonama, što bih svakako pozdravio), to nije baš mirišljava hrpa.

Zapravo, tako Elita igra igru. Na kojoj god da ste strani, upregnuti ste u njihova kola. Ne treba se zavaravati, ovdje nema prave i krive strane. Ako ste za one koji kamenuju gay pride – radite za Elitu jer stvarate nered i situacije koje oni koriste. Ako ste sudionik gay pridea ili aktivni sudionik debate – također radite sa Elitu nesvjesno igrajući svoju ulogu u nekom većem planu, recimo omogućavanjem da „reklamiraju“ svoju agendu. Koja nema ništa dobro na umu ni za koga od uključenih, svi su ti ljudi samo sredstva. To je stara fora, zavadi pa vladaj. Najbolje bi bilo stalno imati na umu da su sve uključene strane žrtve ili izmanipulirane, i sve to ignororati jer energija ide tako kamo ide pažnja.

Primjera te univerzalne taktike ima posvuda. Nedavno sam, baš kod Davida Ickea, čitao kako je komentirao jedna engleski trajekt na kojem su sav ugostiteljski kadar činili Poljaci. Rekao je da se boji i pomisliti za koliko malu plaću rade. I sad će njih, naravno, rekao je, Englezi mrziti smatrajući da im uzimaju poslove i ruše cijenu rada, a ti ljudi su došli zbog vlastite nevolje, pa ne valjda zato jer im je u Poljskoj bilo dobro, pa im je na engleskom trajektu još bolje. Pa će onda Poljaci mrziti Engleze, je ovi njih mrze i svašta im dovikuju zbog za egzistenciju i osjećaja ugroženosti, a zapravo su obje zavađene strane jebene stranke, koji kusaju posljedice politika namjerno tako skuhanih u kuhinjama nadnacionalne elite. Jedni su izrabljeni kroz sramotno male plaće, a drugi kroz to što su ostali bez posla.