Nova Politika

Piše : Jupi


Što se tiče transakacije političara, posebice Adlešićke i Čehoka - oni su izraziti primjer osobnog koristoljubivog ponašanja političara jer su doslovno okrali i stranku i narod. Oni su 100% toliko inteligentni i svijesni da su baš oni dvoje potpuno prostituirali HSLS i da ta stranka uopće više ne postoji u glavama birača i zapravo su pacovi koji su pobjegli na vrijeme od odgovornosti - potpuno isto kao što je pobjegao Smranader, da ih se ne prepozna što su učinili i za što su zapravo pobjegli. Njihova osobna korist je bila i ostao njihovo jedino mjerilo i moto.

Oni svojim primjerom sasvim jasno potvrđuju da su hrvatska politika i političari ponovo došli u onaj staus kao nekad u komunizmu - krajem sedamdesetih i osamdesetih kad su "ljudi" ulazili u SK izrazito i samo radi koristoljublja od političke lojalnosti i tako svojim oportunističkim mentalitetom i ponašanjem potpuno devastirali kompaktnost i snagu CK i zapravo doprinijeli raspadu Jugoslavije.

No isti izdajnički politički oportunizam pokazuju i oni koji su ostali u velikim strankama, kao HDZ ili SDP, i oni su tamo doslovno samo i jedino za to da putem pripadnosti moćnoj političkoj grupi sebi osiguraju profitabilne informacije i veze i barem bližu perspektivu.

Dakle, došli smo u fazu da se stranke ponašaju izrazito i samo kao interesne grupe koje rade samo za vlastiti opstanak a nikako za dobrobit hrvatskih građana i Hrvatskog Identiteta.
Svi su oni 100% svijesni toga, i više ne vjeruju uopće u Hrvatsko ime nego samo u osobnu korist. Zar nije sasvim očito iz ove EU prostituirane polike Jace Kosor, baš cijelo vijeme, nema kome se nije prodala, od Slovenaca do EU-krata, a to je samo za to jer Jaca nipošto ne vjerujue u snagu ovog naroda, nego u snagu Eu novca koji će nas do kraja porobiti ! - a ona će se smiješiti opet i dalje sa TV ekrana kao uspješna EU političarka.

Dakle cijela poanta stvari je u tome što naši političari ne vjeruju u sebe, niti nas, nego u moć i silu stranaca i tim političkim putem traže korist za sebe !

Ovako smo došli u stanje potpune izdaje države Hrvatske od strane političara ( iz koristoljublja ) i kraha hrvatskog dostojanstva.

To je to što se zove kriza identiteta i koja je zapravo pravi osnov svih kriza i neuspjeha.

To je bio razlog zašto sam u komentarima na ovom blogu žestoko branio vrijednost identiteta kao takvog, jer je identitet jedna obična informacija, ali neobična po tome što je jedini i ključni način čovjekove transcedencije u realnom vremenu, i jedina nosi u sebi snagu realno transcedentno sposobnog motiva.za koju ulogu interesi kao termin i značenje nisu sposobni.

Zato je Identitet i Motiv koji iz njega proizilazi od ključne važnosti, i ovo što danas proživljavamo u Hrvatskoj je KRIZA IDENTITETA, a realno će se manifestirati kao kriza u vidu siromaštva, gladi i svakovrsne materijalne propasti nas i naše djece, koji ne budu mogli pobjeći van iz ove prodane balkanske krčme !



AD. dana 17.07.2010. u 13.41



Piše : laburist


( pismo upućeno catwoman, 06.07.2010. s dozvolom objavljivanja )


U saborskoj raspravi o izmjenama i dopunama "Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima" govorilo se o potrebi zabrane točenja alkoholnih pića u i oko stadiona, govorilo se o dilemi da li policija treba biti na stadionima ili oko njih, o pirotehnici, zabrani odigravanja utakmica, radu za opće dobro, a bilo je priče i o tome kako našoj djeci/adolescentima treba psihološka pomoć, jer su zbunjeni i nerede stvaraju zato što žele biti u centru pažnje te, uz još neke nebuloze, zaključeno je da je naš "Zakon o navijačima" najstroži u Europi, ali da se ne primjenjuje.

Istina je potpuno drugačija. Naša djeca itekako dobro znaju zašto stvaraju nerede. Naša djeca znaju da nogometne klubove vode najblaže rečeno sumnjivi tipovi, predsjednici neprofitnih udruga, kojima nogometni biznis služi isključivo za pranje novca, menadžersku zaradu nad nogometašima-robljem i namještanje rezultata kako bi ubrali vrhnje na kladionicama.
Ti bogovi našeg društva ne plaćaju porez, njima se grade privatni stadioni i oni su nedodirljivi. Zašto? Zato što su čvrsto povezani s najvišim vrhovima vlasti. Zato se u Saboru vodi silna rasprava o tome treba li pendrek kojim će bubati leđa naše djece biti debeo dva ili tri centimetra i treba li ih zatvoriti na mjesec dana ili na godinu-dvije.

Našoj je djeci sve jasno jer nisu glupi. Oni se bune, onako kako oni znaju; transparentima, bakljama i neukusnim skandiranjem (kako za koga!). Oni ne poštuju Zakon o sprječavanju nereda jer znaju da su taj zakon pisali, i većinom u Saboru potvrdili isti oni koji u večer nakon utakmice sjednu s mecenama našeg nogometa, s mafijom, ravnopravno podijele dobit i lijepo se provesele. I zapjevaju!

Sve to znaju naša djeca, ali ih mi ne slušamo.



Piše: neverin

( koji bi po dobi mogao biti @ laburistov sin )


Nemojte me odmah proglasiti naivcem nakon što pročitate ovaj post. Gledao sam vas još u osnovnoj školi i pitao se što vam se dešava. Čemu tolika patnja?
Promatrao sam vas još u srednojoj i nije mi ni tada bilo jasno kako možete dopuštati nedopustivo. Sada imam 26 godina i sada me zajedno sa vama promatraju mlađe generacije kojima ćemo uništiti život ništa ne poduzmemo.


Vratio sam se danas iz Udina gdje smo sestru otišli upisati na faks (btw desio se preokret, odustala od veterine i uzela povijest umjetnosti, mrzitelji humanističkih nauka nemojte plakati) i nakon dana provedenog u Italiji sa sestrom i Dragom vratim se i što vidim, murija hapsi prosvjednike i štiti privatni interes jednog poduzetnika na poziv Grada Zagreba ( bit će da Grad postoji radi takvih, a ne radi nekih tamo šta li građana ... tjah ).

Ispravite me ako sam krivo shvatio.

E sad, policija intervenirala na poziv Grada a tijekom akcije hapšenja usljedila je degutantna scena gdje sdp-ovci radi političkih poena žele završiti u pržunu zajedno sa onima koji ovdje čame mjesecima. I ništa ih nije zasmetalo što su oni ti isti koji su digli ruku u gradskoj skupštini za Horvatinčićev projekt (nisu ih zasmetali ni zvižduci).

Na upit HDZ-u zašto ništa ne poduzme Hebrang (lice i naličje privatizacije, pljačke, izopačenog nacionalizma) nakon što je podebljao obraz do neslučenih visina, odgovara da se mora pustiti institucije da rade svoj posao inače bi to bio pritisak politike. Pa di im je bio taj stav kad se odlučivalo tko će biti ustavni sudac (odličan primjer Jasne Omejec, oni njoj funkciju, ona njima legitimaciju) i tko sve neće sjediti u nadzornim odborima i upravama onog što je ostalo od tvrtki koje su naši očevi izgradili. Osim toga Karamarko radi za hdz vladu, a Hebri ga ne može zaustaviti?

Morana Paliković Gruden (HNS) podpredsjednica gradske skupštine kaže da sve ovo može opozvati samo gradonačelnik kojeg se ne može naći ni za lijek (bio nekad sveprisutan, a od izbora se duri jer nije pobjedio).
Ako se ne varam, Milanovi i Horvatinčićevi poslići pod povećalom su DORH-a, ali policija promptno reagira kako bi osigurala prilaz radnicima gradilištu.

Ma tko tu koga zajebava nekavim riječima kao "red", "demokracija", "zakonitost"... kada su ovi, koji bi morali provoditi te koncepte, prvi u redu na uništavanju istih.

Krug je zatvoren futilnim rečenicama predsjednika republike "nadležne institucije rade svoj posao", što zapravo zvuči lijepo, ali u suštini ne znači ama baš ništa.

A vi koji se hladite u klimatiziranim stanovima i pratite situaciju preko televizije dok se prosvjednici na onom asfaltu prže radi svih nas? Dokada ćemo naše sugrađane pustiti same? Svi mi govore da na nama mladima svijet ostaje, ali to se neće desiti ako se sve dobne i društvene kategorije ne skupe na jedno jedino mjesto.

Kad ćemo okupirati taj Markov trg i pokazati da nas ima više od njih?

Instinkt, duša, um i razum mi govore da je to jedina logična stvar koja se treba napraviti, a ako krene iz Rijeke nema ponosnijeg od mene. Ili još bolje - ako krene sa bloga.

Postoje gore stvari od gubitka života - kao život bez dostojanstva, koji nam oni nude.

Neka im se malo tresu gaće za promjenu, meni je puna kapa straha od budućnosti radi tuđeg neznanja, gluposti i zločina, makar bi htio živjeti na miru, bez da me itko dira - ali to očito nije moguće, svi smo mi nadohvat ruke i nemojmo se zavaravati, danas se događa njima, a sutra će se događati nama ... Zapravo već nam se događa, ali već dvadeset godina zatvaramo oči.

Ja se osjećam krivim, jer ne radim ništa a nadam se svemu.

I dalje polažem nadu u nas nakon svega.