Kad već pričam o tome kako se troškovi stručnog obrazovanja priznaju u dvostrukom iznosu do kraja godine evo i male reklame za jedan seminar :)

Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam i koje su me tražili svi moji klijenti je: što sve može ići pod trošak u firmi? Ljudi imaju svakakve ideje i neke zaista nisu loše. Ponavljam da računovodstvo smatram jednim od najkreativnijih poslova. Ja sam strogo protiv varanja i laganja, ali nikad nisam protiv inteligentnih rješenja u okviru zakona. Ukoliko zakon dozvoljava određene stvari treba ih iskoristiti - ne "iskorištavati". Kada je očito da se određene stvari previše iskorištavaju, ovi na vlasti polude i onda donesu novi zakon po kojem se ništa ne može. I sve to zbog par budala koji iskorištavaju zakone.

Ono što treba biti jasno je sljedeće; firma može apsolutno sve platiti/kupiti: i ljetovanje i zimovanje i hranu i odjeću i popravak prijateljevog automobila, šminku, kozmetiku, masažu, igračke za djecu itd. Problem je što NISU svi troškovi porezno priznati po zakonu o porezu na dobit, a ti troškovi se smatraju ili se mogu smatrati u slučaju poreznog nadzora primitkom u naravi i na njih se plaćaju porezi i doprinosi slično kao i kod neto plaće. No ono što je zanimljivo je da ukoliko platite sve te doprinose i poreze onda oni zajedno sa troškom kojeg ste platili JESU porezno priznati i umanjuju osnovicu poreza na dobit.

Naravno nitko pametan to ne radi jer nema smisla. Zašto ukupno platiti 200 za nešto što košta 100? Bolje platiti samo 20% poreza na dobit i ostatak potrošiti kako god želite. Još jedan važna napomena, kod tih troškova - NE možete si priznati porez na dodanu vrijednost (PDV), a ukoliko si ga priznate činite prekršaj i čeka vas novčana kazna.

Koje je onda rješenje? Moje stav je da sam krajnje oprezan kod takvih nategnutih troškova i da troškove reprezentacije držim pod kontrolom. Troškovi reprezentacije priznaju se samo 30%, a 70% nisu porezno priznati (isto vrijedi i za PDV). Iako se može činiti da se to onda ne isplati nije istina. Naime i 30% troškova umanjuje poreznu osnovicu više nego 0% troškova, a novac ćete ovako i onako potrošiti.

Ono što je dobro, ali i nije dobro jer neki to iskorištavaju je što zakonom nije propisana maksimalna vrijednost poklona kojeg možete pokloniti poslovnom partneru. Sve što poklonite se priznaje samo 30% kao reprezentacija, ali što ako nekome želite "pokloniti" auto? Srećom nisam imao takvih slučajeva, a zakon samo kaže:


Nisam još bio na seminaru i ne mogu napisati nešto konkretnije, ali ukoliko se odlučite otići naoružajte se pitanjima :)

Link na seminar

Naime, kao što sam pisao na blogu i kao što će vam svaki prodavač osiguranja reći vi možete na temelju uplate životnog osiguranja ostvariti poreznu olakšicu. Također će vam svi (pa i ja) savjetovati da iskoristite tu poreznu olakšicu i svake godine tražite povrat poreza jer tu lovu možete dalje investirati. Ukoliko koristite životna osiguranja kao poreznu olakšicu na kraju ćete dobiti svoju lovu, ali umanjenu za 15% poreza (+prirez). Tako piše i u zakonu o porezu na dohodak



Međutim ono što NE piše ili o čemu se ne priča, a što se događa u praksi (hvala čitaocu R. na upozorenju) je da kada vi dobijete tu lovu na koju je već plaćen porez od 15% (+prirez) i to UPIŠETE u svoju godišnju poreznu prijavu ovdje:


To će se PONOVO (?!?!??) oporezivati i to po stopama 15,25,35,45% ovisno o ukupnom zbroju vaših ostalih primanja i iznosa koji ste dobili od osiguranja!

Pouka: NI SLUČAJNO predavati godišnju poreznu prijavu za tu godinu kada vam isplate životno osiguranje!!! Osim ako nekim slučajem ipak ne ostvarite veći povrat poreza.
"Olakotna okolnost" je što je prilikom isplate već obustavljeno 15% pa ćete vi "samo" nadoplatiti razliku do 25,35 ili 45% ovisno o ukupnom iznosu godišnjeg dohotka.

Srećom i niste ga obvezni prijaviti prema članku 40.



Dakle dobro pazite da zabunom ne predate poreznu prijavu za tu godinu kada vam je osiguranje isplatilo vaš ušteđeni iznos zajedno s dobiti jer ukoliko prijavljujete porez MORATE prijaviti sve vrste dohotka uključujući i dohodak od osiguranja.

To su informacije kojima trenutno raspolažem, ukoliko imate drugačija saznanja molim upišite u komentare

U principu trudim se što je moguće manje pričati. Ja prodajem, ali ne tako da pričam o svojim uslugama. Klijenti već znaju čime se bavim prije nego dođem na sastanak. Pošaljem im sve materijale na mail tako da ne moram gubiti dragocjeno vrijeme na sastanku.

NIKAD ne držim power-point i sl. prezentacije. Čemu? Ako klijentu u dvije rečenice ne možete objasniti što nudite i čime se bavite niti 100 slajdova vam ne mogu pomoći. Na sastanku se trudim maksimalno slušati i postavljati pitanja kako bih što više naučio o njihovom biznisu i problemima koji ih muče. Trudim se upamtiti i riječi koje često koriste kako bih ih kasnije u razgovoru upotrijebio. Cijenu je najbolje uopće ne spominjati. Ponudu šaljem naknadno kad vidim da ono što nudim zaista treba klijentu. Ponekad se dogodi da prvo traže cijenu, a tek onda sastanak ali to je najbolje izbjegavati. Vjerojatno im trebaju tri ponude i već su se odlučili za jednu, a vas traže reda radi.

Što se pregovaranja tiće: ako traže smanjenje cijene ili popust najbolje pitanje je: A zašto želite popust? I čekate odgovor. Nikad nemojte davati popust ako ne dobijete nešto zauzvrat: avansno plaćanje, veće količine, manji opseg usluga. Budite čvrsti i držite se svoje cijene. Ono što je zgodno i što možete napraviti je namjerno ići sa malo većim cijenama i onda "pregovorima" doći do prave cijene. Nažalost u praksi se pokazalo da oni klijenti koji će vas najviše gnjaviti oko cijene i tražiti što nižu cijenu s druge će strane biti i vaš najnezadovoljniji klijent kojemu ništa neće biti dovoljno dobro i stalno će tražiti sve više, a nuditi sve manje (novaca). Zato je to najbolje sasjeći u korjenu.

Pregovori nisu nešto naporno ili komplicirano važno je da unaprijed znate koliko daleko možete ići i gdje su vam granice koje ne želite prijeći. Ukoliko klijent traži više od toga zahvalite se na sastanku.

U principu svaki sastanak koji održite je gotovo sigurna prodaja. Znam ljude čiji je postotak uspjeha zaključivanja prodaje na sastancima preko 90%, a jedina "tajna" je u tome što nude dobru i kvalitetnu uslugu. Ne trebaju vam veze i sl. Puno je važnije da nakon sastanka kontaktirate klijenta i pošaljete mu sve što ste dogovorili. Ako vam nakon tjedan dana ništa ne odgovori nazovite ga i podsjetite. Iznenadit ćete se koliko ćete puta tako uspjeti prodati svoju uslugu. Klijetni su ponekad u prevelikoj gužvi i jednostavno zaborave. Uvijek tražite Da/Ne odogovor jer "možda" vam samo oduzima vrijeme za druge kupce. Ako je odgovor "ne" zahvalite se i OSTANITE u kontaktu. Za 6mj. ili godinu dana taj "Ne" može vrlo lako postati Da. Nemojte biti ljuti ili ogorčeni već nastavite s prijateljskim odnosom. Vašu uslugu kupuje čovjek, a ne firma.

O kokurenciji sve najbolje, nikada ih nemojte pljuvati već samo istaknite svoje prednosti.

I za kraj, sastanak treba trajati najduže pola sata do 45 min. Sve preko toga je gubljenje vremena. Izuzetak su poslovni ručkovi, ali budući ja ne pozivam svoje klijente na ručak nemam što reći na tu temu.

Punjenje kuverti, pisma iz Afrike? lanci sreće?? Svaki put je ista fora u igri i svaki put se začudim kako netko to još uvijek može popušiti. Zamislite si samo da je netko uspio pronaći vaš e-mail i nudi vam par milijuna dolara ukoliko mu pomognete oko nekakve delikatne situacije u Africi. Ja ne mogu pronaći mail od svojih frendova s kojima sam išao u srednju školu, a kamoli od davno izgubljenog rođaka ili "osobe od povjerenja" u zemlji udaljenoj nekoliko tisuća kilometara. Međutim kad vidim koliko ljudi mi uporno šalje mailove upozoravajući me na nepostojeći virus koji briše sve živo ili u dobroj vjeri šalju e-mail na što više adresa kako bi netko tamo dobio par centi za svaku poslanu poruku lagano stvari sjednu na svoje mjesto.

Ljudi su lakovjerni i pohlepni. Uvijek su bili i uvijek će biti. Jedini način za borbu protiv prijevara je da se stalno piše o njima i da ih se raskrinkava. Jedna od popularnijih prijevara koje se ja sjećam je bilo punjenje kuverti i rad od kuće. Fora je bila u tome da platite 80 kn nekakvoj firmi koja je obično na nekoj udaljenoj lokaciji i onda dobijete materijale u kojima piše da napravite oglas i da drugim ljudima prodajete iste te materijale - kako napraviti oglas. U pricipu klasična prijevara u kojoj je jedini cilj uključiti što više ljudi i od svakoga sakupiti malo love. Varijante su različite, ali sve se svodi na to.

Preteča toga su lanci sreće na koje se još uvijek može naletiti na forumima ili ih dobijete na mail. Počinju bombastičnim izjavama o super zaradi i od vas se traži da pošaljete neku sitnu lovu osobi koja je prva na listi ili svim osobama na listi te stavite svoje ime na zadnje mjesto i onda takvu poruku pošaljete svim živima. Najbolje mi je kako pišu da je to sve legalno jer su oni kao zvali negdje u Ameriku na neki broj da to provjere :))) Prije 20 godina naši starci su slali okolo po 50 dem i stavljali svoje ime i baš ništa se nije promijenilo od tih vremena. Žalosno, ali očigledno svaka generecija mora ponovo naučiti. Takvo slanje novaca u kuvertama je, koliko ja znam, u Hrvatskoj ILEGALNO.

Što se internetskih prijevara tiče osim očitih gluposti (barem sam ja mislio da su očite) kao što su pisma iz afrike i sličnih egzotičnih zemalja te dobitaka na lotu kojeg nikada niste ni igrali ima i malo sofisticiranijih metoda. Trik je u tome da vas nagovore da kreditnom karticom kupite neki proizvod ili uslugu koji ili uopće ne postoji ili je totalno bezvezan. Moglo bi se pričati o tome što je bezveze, a što nije međutim ja nikada ne kupujem ako neznam TKO prodaje. Oni koji imaju pošteni proizvod bez straha napišu i svoje podatke (ime, prezime, naziv tvrtke i sl.) dok ih muljatori izbjegavaju kao zmija noge ili samo napišu broj mobitela koji nije prijavljen u imeniku. Rješenje je da jednostavno ne kupujete takve sumnjive proizvode koje ne možete provjeriti. Isto vrijedi i za različite oglase i fantastične poslovne ponude koje nudi "američka tvrtka" i sl. Zašto jednostavno ne napišu o kojoj se firmi radi i što točno nude? Zato jer ih onda nitko ne bi kontaktirao? Ako ne možete sami provjeriti informacije ne kupujte. Ne nasjedajte zvučnim imenima na koja se pozivaju jer često nemaju nikakve veze s njima.

Dosta dobra sigurnost za interent kupovinu mi se čini upotreba Paypala. Ja sam se prijavio i isprobao te mi se plaćanje paypalom čini izuzetno jednostavno i sigurno. Dovoljno je da znate e-mail adresu od onoga kome šaljete novac. Ne šaljete mu nikakve svoje podatke o kartici već to sve odrađuje Paypal koji je posrednik između vas i prodavatelja. Ukoliko ne dobijete proizvod možete se žaliti i ostvariti povrat novaca.

Nedavno sam pisao tekst o affiliate programima i zaradi preko interneta te sam spomenuo i nekoliko Hrvatskih affiliate programa. Jedan od njih je i Dashofer. Budući neki nisu vjerovali u program ili su mislili da se radi o prevari sada mogu potvrditi da su zaista ok.

Prva isplata od Dashofera je sjela danas:)



Iako mi to nije zaista prvi novac koji sam zaradio preko interneta u svakom slučaju je najbrži. Koliko vidim oko 40-ak ljudi se preko moga linka također učlanilo u program, ali ga nisu nigdje reklamirali ili nemaju vlastite web stranice te su zaradili jako malo ili ništa. Nema lagane zarade. To ne postoji. Osoba preko koje sam se ja učlanio i koja se zaista trudi je također već zaradila za svoju prvu isplatu. Ona je pokrenula nekoliko web stranica, aktivna je po forumima (jest da su ga i zbanali na nekoliko i ne preporučam tu metodu) i stalno smišljava nove načine promocije. Vjerujem u budućnost ovakvih programa jer danas svaki on-line dućan ima i svoj affiiate program. Nagovaram i nekoliko knjižara da krenu tim putem jer je to fantastičan način za povećanje prodaje bez povećanih troškova. Svojim posrednicima plaćate proviziju samo za prodanu i naplaćenu robu.

Želite platiti manje poreza? Pošaljite zaposlenike na edukaciju ili sami sebi platite stručni seminar u zemlji ili inozemstvu. Možete i kupiti stručnu literaturu. Sve se to do kraja godine priznaje kao porezna olakšica. Iako svi žele platiti što manje poreza nevjerojatno koliko rijetko se koristi(la) ova legalna i korisna opcija. Nažalost zbog usklađivanja zakona (?) ta olakšica se ukida i sljedeće godine je neće biti. Zato je treba sada iskoristiti. Ukoliko imate obrt ili tvrtku nadam se da već imate ovu informaciju i da ste dosta uložili u sebe i zaposlenike, ako niste krajnje je vrijeme da to učinite.

Koliko možete uštedjeti?
Uzmimo primjer da su vam prihodi 100.000, a troškovi 80.000 kn. Dobit iznosi 20.000 i porez na dobit iznosi 20% odnosno 4.000 kn (za obrtnike je drugačije, ali je princip isti). Ajmo sada još platiti seminar od recimo 3.000 kn. Povećali ste si troškove na 83.000 kn i dobit je sada 17.000 kn. Međutim porez nećete plaćati na iznos od 17.000 kn nego na 14.000 (17.000-3.000 olakšica) i platit ćete samo 2.800 kn poreza. Praktički kao da smo te troškove priznali duplo.

Nemojte se iznenaditi ako ste obrtnik i referent na poreznoj upravi zazuji. Meni se dogodilo da nisu prihvatili poreznu prijavu jer eto on nikada nije vidio da je netko ispunio to polje i tražio je da povećam poreznu osnovicu. Svašta. Uputio sam ga na Zakon o porezu na dohodak čl. 56. Lako za mene nego koliko to ljudi nije iskoristilo. Nadam se da sam ovim tekstom pomogao da ove godine više ljudi iskoristi tu olakšicu.