2. Kongres malih i srednjih poduzetnika - tema je Poslovanje na crno: uzroci, posljedice, rješenja
Objavljeno u srijeda, 30.11.2005. u 16:57.
Bilo je dosta ljudi a ja sam skoro sjeo na krivo mjesto:) Par redova je bilo s označenim imenima što nisam odmah skužio. Na kraju sam sjeo dva tri reda iza Sanadera i ekipe. G. Sanader je održao lijepu uvodnu riječ, ali me zabrinulo kad je rekao kako ćemo i dalje ostati socijalna država i da ne mogu ljudi od 45 godina samo tako gubiti poslove u korist mladih od 25?!??! Valjda će to poduzetnici i tržište odlučiti, a ne Država. No dobro, HUP je iznjeo pet prijedloga koje mi se ne da prepisivati u cijelosti:
1. Help desk za poduzetnika + OBAVEZNI prvi izlazak inspektora na teren u edukativne svrhe
Odlična ideja. Nakon toga ne možeš reći da "nisi znao" To bi puno pomoglo početnicima da se oslobode straha od razno raznih inspekcija, financijske policije i sl.
2. Subvencioniranje poreza i doprinosa za prve dvije godine za prvih 10 zaposlenih kod poduzetnika početnika.
Preoptimistično i nerealno. Dodao bih čak i nepotrebno.
3. Pojednostaviti i pojeftiniti povremeno i privremeno zapošljavanje
Slažem se. Dosta je ilegalnih čišćenja po kućama, popravljanja, poduka engleskog i sl. "usluga"
4. Propisi jednaki za sve + korektivna uloga za lakše prekršaje i jasne i oštre mjere za teške prekršaje.
Slažem se.
5. Dosljedno sankcioniranje poslodavaca i RADNIKA u radu na crno.
Slažem se, potrebne su dvije osobe da bi se to odigralo. Iako ne bih baš previše kažnjavao radnike (mislim novčano) već možda nešto drugo....
U raspravi je bilo dobro. Pojavila se i ideja vaučera čijom bi se kupnjom onda plaćalo osobe i tako bi sve bilo jednostavno i legalno. Također da se može jedan dio mjesečno čovjeku isplatiti bez prevelikih davanja (kakva su sada kod ugovora o djelu). Naveden je primjer kad treba čovjeku platiti za par sati posla recimo istovar kamiona. Ako idemo preko ugovora o djelu to je skupo i komplicirano. (RSm obrazac, IDD obrazac, potvrda, uplata na nekoliko računa, ugovor u pismenom obliku itd. itd.) i to sve umjesto da čovjeku skeširamo 100-200 kn i bok. Iako je bilo dosta pljeskanja i fućkanja na pojedine izjave, najmanje me se dojmio g. iz državnog inspektorata. Izgledao mi je previše nezainteresiran i kao da mu je samo stalo do statistike, a ne do stvarnog rješenja. Stalno je nabrajo vlastite rezultate. Izgledao mi je baš onako kako NE ŽELIM da izgleda inspektor – tražimo dlaku u jajetu da ti možemo drapiti kaznu, a ove koji uopće nemaju registriranu firmu njima de facto ništa ne možemo. Bezveze.
Šuker mi je bio jako dobar i pametno je pričao. Kad malo bolje razmislim totalno je u pravu. Postojeća davanja koliko god velika i dalje nisu dovoljna, a nema šanse da budu smanjena ako se ne poveća broj ljudi koji ih budu plaćali ili da se smanji broj korisnika istog. Budući su najveća davanja za mirovinsko i zdravstveno jasno vam je zašto je teško smanjiti broj korisnika. Umirovljenici i ovako dobivaju mrvice, a zdravstvo je stalno na rubu. U stvari začudilo me koliko poduzetnika nema potpunu sliku situacije. Svatko (previše) gleda samo sebe.
Jedno od najboljih rješenja – cinkarenje
Iako nije bilo spomenuto mislim da bi riješilo rad na crno u roku keks. Svatko tko zna da se negdje radi na crno to prijavi inspekciji i ako se utvrdi da je zaista tako od naplaćene kazne jedan dobar dio se da doušniku. Zamislimo radnika koji dobiva dva soma kuna na crno prijavi poslodavca i dobije nagradu od recimo 100 tis kn. Mislim da bi se isplatilo. Hrvatski jal je ogroman i treba ga pozitivno iskoristiti. Ako znate da vaš konkurent radi na crno ili zapošljava ljude na crno te je na taj način jeftiniji i uzima vam posao ispred nosa – prijavite ga i još dobijete lovu. Garantiram uspjeh. Naravno ne bi se tražila dlaka u jajetu, ali ako ljudi rade bez da su uopće prijavljeni ili im se plaća isplaćuje manjim dijelom na račun a ostalo u cashu to treba sancionirati.
Cinkarenje, koliko nas god odgajali da je nepopularno, mislim da je itekako korisno da se uvede red. Često nedeljom pogledam seriju "Školske tajne" jer je zaista odlična. Jednom učeniku su odbili dati nagradu jer nije prijavio (cinkao) svoje frendove koji su nešto zeznuli. Nisu htjeli popustiti i klinac se na kraju ubio jer nije dobio tu nagradu a to mu je bila životna želja. U drugom slučaju klinac je na prijevaru upisao faks (skinuo je s neta nečiji rad i potpisao sebe). Kad su ga skužili odmah su javili fakultetu. Profesor ga je prijavio iako ga je klinac molio da ga ne prijavi, kao nitko neće znati, to mi je šansa bla. bla. Profesor mu je hladno odgovorio da nema šanse da to prešuti jer je njegov UGLED u pitanju i kako onda više njegova preporuka ne bi ništa značila svim ostalim učenicima koji nisu na prijevaru upali.
Sve si mislim kako bi to išlo u Hrvatskoj: nikoga ne bi bilo briga, a možda bi ga i pohvalili za snalažljivost. (smajlićkojibljuje) U ovoj zemlji se nikada neće moći dobro živjeti dokle god nama ne postane NEPRIHVATLJIVO lopovsko ponašanje. To ponašanje trebamo učiti od rane mladosti. Oni koji prepisuju u školi, varaju na testovima i markiraju nisu frajeri i "snalažljivi" nego prevaranti koje ne cijenimo i ne poštujemo.
Pripravnik 3/18
Objavljeno u ponedjeljak, 28.11.2005. u 12:08.
Trump je opet bubnuo i ostao živ:) Sad mu je najvažnije držati se budžeta! Jasno mi je ako gradi neboder da je troškovnik sveta knjiga, ali zadatak je bio marketinški. Trebalo je izazvati što veću pažnju i mislim da su cure to uspjele. Da sam ja poduzetnik i da im dam 50 soma dolara, a one potroše 55 soma i za tih 5 soma dolara više naprave nekoliko puta bolje rezultate – čestitao bi im! Budžet je inače nešto što se polagano počelo napuštati u modernom poslovanju. Ako meni uleti super prilika da sa npr. potrošenih 200 tisuća kuna mogu zaraditi miljun mislite li da bih ju propustio jer sam "ograničen" budžetom od 50 tisuća? Nema šanse! Nitko ne može znati što će se događati godinu dana unaprijed kada se donosi budžet za sljedeću godinu. Nisam protiv planiranja, ali sam protiv inzistiranja na planu pod svaku cijenu ako je situacija sada drugačija. Preferiram fleksibilnost, s petoljetkama smo davno završili. U stvari mislim da bi Trump izabarao cure usprkos budžetu, ali takav je bio zadatak pa se klijent odlučio za drugi tim.
Zanimljivo mi je bilo primjetiti kako su oni u dva-tri u noći nazvali agenciju i sve to dogovorili. Doduše ovi su im to i masno naplatili zbog čega su premašili budžet, ali tako je to. Radiš i naplatiš, a ne kao kod nas da ljudi rade nedeljom i prekovremeno besplatno.
Marketing je SVE, sve je marketing (1. dio)
Objavljeno u petak, 25.11.2005. u 17:30.
Ne čistimo nego "ističemo ljepotu našeg namještaja", čokolada koja se topi u ustima, ali još i "spaja srca", možda i čuva djecu dok smo vani? Nema veze. Kad se spomene riječ marketing u glavi su nam reklame, propagadne poruke, EPP i koliko god se kolege sa smjera marketinga ljutili i objašnjavali nam da je marketing puuuuno više od obične reklame (imamo 4P, a ne samo jedno) te da je reklama samo vrh ledene sante mi ćemo ipak i dalje poistovjećivati ta dva pojma. Pomirite se s time;) U neku ruku i žao mi je svih tih kreativaca koji moraju izmišljavati stalno nove fore kako bi povećali prodaju određenog proizvoda. Samo čekam da izađu posebni štapići za lijevo uho i posebni za desno jer radi svog specijalnog oblika omogućavaju lakše čišćenje. Podvrsta štapića bi bila za ljevake i dešnjake.
La Woman je u prošlim kometarima spomenula marketing kao najskuplji dio otvaranja i oživljavanja biznisa. To je normalno jer se tu i vrti NAJVEĆA lova. (Ubacite se u marketing.) Ne znam jeste li čitali koju stručnu knjigu o marketingu, koliko ih se sjećam beskrajno su dosadne no ima jedna duhovita koja je po meni čak i stručnija od ostalih, a koju svakako pročitajte ako vam dođe pod ruke:)
Zove se Blefsikon marekting (nemam linka, ali poguglajte malo ima je sigurno za kupiti.) Odličan poklon za Božić pravom marketaru, ako je već nije pročitao.
Poanta broj 1. ako za godinu dana nemate svoj BMW – onda NE radite u marketingu:)
Poanta broj 2. "i ideš dalje" – nigdje se ne smijete zadržavati dulje vrijeme kako vas ne bi sustigle posljedice vaših djela (čitaj: krivih odluka:))
Ima toga još, ali nije fora da sve otkrijem.
Po meni dobra definicija marketinga je "organizirana prodaja". Kad ste sami i pokrećete svoj biznis onda nemate love za jumbo plakate i tv reklame nego idete osobno od čovjeka do čovjeka i prodajete. U stvari mnogi ne idu jer se boje prodavati i tako nikad ne uspiju u biznisu. S malo više novaca štampate plakate (letke) i dilate ih okolo. Ono što ćete sigurno napraviti je barem složiti poštene web stranice ili dati oglas u besplatnom oglasniku. Ima gomila stvari koje možete napraviti. Jako je teško točno izmjeriti koliko će tv reklama povećati prodaju, ali na interentu je to jako lako i zato internet postaje vodeće mjesto za oglašavanje. Možete pratiti koliko ljudi je došlo, s koje stranice je došlo, koje su stranice pregledali prije nego su kliknuli na gumb "naručujem to odmah". Ono što je puno važnije je što možete točno izračunati KOLIKO vas košta svaka prodaja odnosno koliko novaca morate potrošiti na reklamu da bi prodali jedan proizvod. Takva informacija zlata vrijedi jer umjesto da bacate gomile novca za upitan i teško mjerljiv rezultat sada možete platiti samo one reklame koju su fakat uspjele čovjeka nagovoriti na kupnju. One koje nisu te ne plaćate odnson ne plaćte NIŠTA ako se ništa ne proda:)) Za više informacija o internet marketingu morate posjetiti blog.. ((nemrem ga sad naći, javite mi da ubacim link) na kojem su objašnjene razne strategije. Kada imate odličan marketing (organiziranu prodaju) onda više ne trebate prodavati odnosno kupci dolaze vama umjesto da vi idete od jednog do drugog. Zarada odnosno prodaja vam se povećava drastičnom brzinom i lova dolazi u velikim količinama. Jasno je zašto onda svi stavljaju natrag gomile novaca u marketing. Dobar proizvod je samo pola posla – njegova prodaja je druga polovica. Ja bih čak otišao dalje i rekao da je dobar proizvod/usluga možda samo 20-30% a njihov marketing 70-80% posla. Ako želite uspjeti sa svojim biznisom morate imati super marketing. Ne mislim tu nužno na super reklame već na to kako dolazite do novih kupaca i kako povećavate prodaju. Možda će vam u početku biti dosta i samo usmena predaja, ali ako hoćete fakat uspjeti (make it big) trebate imati marketinški plan. Da vas malo zainteresiram za marketing pronašao sam još jedan primjer.
Fenomenalan primjer
Dakle čovjek je imao recept za nekakvu mast, kremicu što ja znam, protiv artitisa. Imao je ideju da to bude najprodavaniji proizvod koji bi se slao putem pošte odnosno direktno kupcima, a ne da se prodaje u ljekarnama. Bio je samo jedan mali "problemčić" – nije htio potrošiti niit jednu lipu u "klasičan" marketing - oglašavanje. S druge strane bio je spreman platiti 115% prodajne cijene proizvoda SAMO ako dobije kupca.
Fora je u tome što bi jedan od tri kupca koji bi probali kremu ponovo naručio i tako unedogled ili barem dok ne izmisle lijek od artitisa:) U stvarnosti prosječan kupac bi naručio 6 krema godišnje.
Da vidimo što kažu brojke. Krema se prodavala za 3$. Troškovi proizvodnje i slanja su bili oko 0,48$. On je dakle bio spreman platiti prodavaču 3,45$ (115%) za kremu koja košta samo 3$! Njegovi troškovi su bili 0,48$ za kremu i poštarinu + 0,45$ koliko je extra platio provizije onome tko bi prodao kremu.
Rezultat je bio sljedeći: za gubitak od 0,93$ (0,48+0,45) po kremi dobio je milijun ljudi koji su barem jednom kupili njegov proizvod! 350 tisuća je ponovo naručilo kremu još 6 puta (ali ovoga puta direktno od njega i to po 3$ komad). Taj inicijalni gubitak od 930.000,00$ donjeo mu je čiste zarade preko 10 milijuna dolara! Nije loše. Prava tajna je u tome kako je uspio nagovoriti ljude da prodaju tih prvih milijun krema umjesto njega i tako mu nađu kupce koji će kasnije kreme kupovati direktno.
Fora je upravo u tih 15% iznad cijene, tih dodatnih 0,45$ koje je gubio u početku. Mogao je naravno "besplatno" dati kreme i neka ih onaj tko ih želi prodati, prodaje po 3$ i SAV novac zadrži za sebe (svih 3 dolara)!!! Koliko biste komada prodali da vam netko besplatno da proizvod (npr. 24 sata koštaju 3 kune) i kaže što god prodate lova je vaša?
Ali ovaj frajer je rekao NE! Za svaku kremu koju prodaš zadrži ta 3$ i ja ću ti JOŠ EXTRA DATI 0,45$ ukupno 3,45$. Uglavnom marketing je krenuo ko lud. Novine, časopisi, tv, katalozi itd. svi su prihvatili ponudu i ubacili još negdje i narudžbu za kremicu. Potražnja je toliko porasla da se krema na kraju prodaje i u maloprodaji iako na početku to nisu planirali. Poslije ih je za masnu lovu kupila velika farmaceutska firma. Krema se zove IcyHot.
Komentar na rezultate ankete
Objavljeno u u 15:32.
Evo točno 100 klikova u ovom trenutku. U stvari ovo uopće nije bila prava anketa jer nije ni bilo pitanja. Samo sam htio vidjeti koje sve izgovore ljudi imaju zašto ne žele pokrenuti svoj biznis (
Zeko me skužio). Drago mi je da ipak toliko posjetitelja bloga želi imati svoj biznis samo treba pobjediti svoje isprike i baciti se na posao. Iznenadio sam se koliko ljudi misli da je lova prepreka. Koja lova? Onih 20.000 temeljnog kapitala? Tu lovu drugi dan izvadite van;) Krenite s obrtom za parsto kuna. Ili je vaša ideja otvoriti avio kompaniju pa vam treba lova za prvi avion? Zanimljivo je da je vrlo malo ljudi kliknulo na nedostatak znanja (samo 4). Pretpostavljam da je to zato jer prate blog pa sve znaju:)) Što više
znanja imamo to nam manje treba svih ostalih stvari.
Objavljeno u četvrtak, 24.11.2005. u 10:54.
Kako razmišlja poduzetnik (i kako to iskoristiti za sebe ako ste radnik)
Objavljeno u utorak, 22.11.2005. u 20:54.
Kao prvo onaj koji pokreće svoj biznis čini to iz jednog i najvažnijeg razloga: da ostvari dobit, zaradu, novac, money-money. Sve ostalo poput; više slobodnog vremena, biti sam svoj gazda je dobrodošlo, ali nije uvjet:). Sve to pada u vodu ako nema zarade. Kako zaraditi novac? Imamo prihode, imamo rashode i ono između je naša dobit koju onda još smanjimo za 20% poreza na dobit. Cilj nam je ostvariti što veću dobit dakle što veću razliku između prihoda i rashoda. Kao što i sami vidite davanja na plaću su velika, radnici su "skupi". Plaće su trošak. Ovo skupi je namjerno pod navodnicima jer su radnici u razvijenim europskim zemljama još skuplji i nikome ništa. Nitko ne prigovara kako je tisuću ili dvije tisuće eura prevelika plaća u Njemačkoj. Ne znam tko bi se to uopće usudio, a govorim o neto plaći, bruto plaća je naravno znatno veća. S druge strane dvije tisuće eura u Hrvatskoj je sasvim pristojna bruto plaća. I tko je onda "skup"? Velike korporacije koje zapošljavaju ljude u Hrvatskoj plaćaju ih kiki-riki u usporedbi s onime koliko svoje radnike plaćaju u vlastitoj zemlji što je i logično. Ako je npr. u Srbiji prosječna plaća recimo 200 eura za određeno radno mjesto i vi otvorite svoju podružnicu tamo zašto bi te ljude plaćali 1000 eura? ZAŠTO? Recite mi jedan dobar razlog. Nema ga.
Vratimo se u Hrvatsku. Pokrenuli ste biznis, radili ste ko konj i uspjeli ste nešto stvoriti. Ne možete sve sami raditi i trebate radnika. Trebate nekoga tko će raditi i zaraditi novac. Odredili ste mu plaću od 4.000 kn neto (za vas je to ukupni trošak oko 6.600 kn). Dakle taj radnik vašem biznisu mora zaraditi 6.600 kn mjesečno samo da pokrije trošak svoje plaće. Zatim mora pokriti ostale materijalne troškove koje plaćate (struju, telefon, računalo, printer itd itd.) I na kraju još mora ostati i zarada radi koje ste i krenuli u biznis. Drugim riječima radnik mora zaraditi puno veći iznos nego što je sama plaća. Ako ste radnik imam dva pitanja: 1) Koliko ste novaca zaradili vašoj firmi (šefu) prošli mjesec? 2) Kako ste izračunali taj iznos i za koliko je veći od ukupnog troška vaše plaće?
Ukoliko imate problema s odgovorom na prethodna dva pitanja očigledno radite na krivom radnom mjestu:) Ne šalim se, ali radnici u prodaji i marketingu uvijek imaju veću plaću nego radnici u proizvodnji. Ne samo zato što je "lakše" raditi u proizvodnji – nije uopće lako, fizički je puno teže, nego je jednostavno i jeftino naći radnika u proizvodnji budući se radi o automatiziranim stvarima koje može praktički bilo tko obavljati, a s druge strane teško je prodati taj proizvod. Naravno da bez proizvodnje nema prodaje, naravno da je sve to povezano, ali danas je najvažnije nešto prodati. Evo jednog odličnog primjera: ljudi će radije raditi npr. u Mc Donaldsu na šalteru gdje kupci dolaze njima i na tom radnom mjestu dobivati malu plaću nego da sami idu do kupaca i prodaju nešto (životno osiguranje i sl.) i za to dobivaju VELIKU plaću. Zašto? Eto, zato jer žele raditi za nekog drugog i žele da taj netko drugi preuzme RIZIK za njih. Oni će plaću dobiti i ako jedan dan nitko ne uđe u dućan, a ako ne prodaju niti jedno životno osiguranje neće dobiti ništa. Tu SIGURNOST ljudi plaćaju svojim životom (doslovno) i cijeli život se prodaju za kiki-riki. E sad kad ste poduzetnik koji je bio spreman staviti "svoja jaja u škripac" i riskirati vlastitu egzistenciju naravno da vam je sve to poznato. Tko riskira profitira, a ako ste vi taj koji riskirate onda vi trebate dobiti veliku nagradu (dobit), a ne vaši radnici koji žele da vi preuzmete rizik umjesto njih. Plaćati ćete ih minimalno koliko možete, a da opet dobijete kvalitetnog radnika ovisno o poslu kojim se bavite. Nekad će taj minimum biti 10.000 kn neto jer toliko košta kvalitetan čovjek za to radno mjesto. Međutim ako možete naći istu kvalitetu za 5.000 kn sigurno ćete zaposliti ovog jeftinijeg, zar ne?
Jedan primjer iz
Early to Rise-a. Recimo da ste u biznisu prodaje sladoleda. Zaposlite prodavača Matka da stoji za pultom i prodaje sladoled. Koliko biste ga platili? Recimo 100 kn neto dnevno i da vama nakon svih ostalih troškova (materijal, ostali zaposlenici i sl) ostane zarade 25 kn dnevno. Nakon nekog vremena Matko odlazi i na njegovo mjesto dolazi Ivan. Ivan je puno sposobniji prodavač i nakon što zbrojite lovu skužite da sada zarađujete 25 kn više odnosno sada dobivate 50 kn dnevno.
Veliko pitanje, ako ste poslodavac, je: biste li Ivanu povećali plaću za 5 kn od tih 25 kn dodatne zarade? Vama još uvijek ostane 20 kn više nego prije. Ako je vaš prvi odgovor: "ni i u ludilu", moje sljedeće pitanje je biste li mu povećali plaću u slučaju da on to zatraži i navede argumente kako je pridonio vašoj zaradi? Razmislite. Poslije Ivana na redu je Kićo. On je bolji prodavač od Ivana (šarmira komade, zajebava se s kuglama sladoleda koje lete po zraku, lokalna atrakcija!!) i vaš profit je sada 100 kn dnevno umjesto početnih 25 kn. Osim što je bolji prodavač, Kićo ima i ideje kojima biste mogli proširiti biznis i zaraditi još više para. Recimo da otvorite još jedan štand i tamo zaposlite Ivana:) itd. itd.
Koliko biste dodatno platili Kiću?
Ukoliko niste totalna budala platili biste ga jako, jako dobro, možda bi mu čak i ponudili udio u dobiti!
Ako ste radnik i radite za normalnog poduzetnika, a pod "normalnim" podrazumijevam onoga koji hoće novac, a ne "glumiti gazdu" ovu poantu možete iskorisiti u vlastitu korist i tražiti veću plaću:) Garantiram da bi svaki normalan poduzetnik bez problema platio 20.000 kn radnika koji mu donese 100.000 kn zarade! Međutim da biste to uspjeli ostvariti trebate znati dvije stvari: 1.čitati brojke. Većina radnika nema pojma o tome kako financijski stoji njihova tvrtka (niti ih je briga već samo žele SVOJU plaću) koliko i od čega tvrtka zarađuje novac, koliki su troškovi, kolika je marža itd. itd. 2. morate raditi u profitnom sektoru, negdje gdje možete izračunati koliko vrijedite svom gazdi.
Za kraj da još malo pojačam ovaj primjer sa sladoledom. Budući vam Kićo donosi zaradu od 100 kn, a Matko samo 25 kn logično je njega platite više, međutim Sanju, koja radi u tvornici i u stvari proizvodi sladoled, i Duju koji ga dovozi kamionom NEĆETE platiti niti kunu više! Njih ćete plaćati potpuno jednako kao i kad zarađujete 25 kn ili 100 kn. Možda im date koju kunu više s godinama radi tzv. radnog staža:) Zašto? Zato jer Sanja i Duje rade ISTI posao i ISTU količinu posla koju su radili i do sada.
Ažurirani linkovi na zakone i pravilnike:)
Objavljeno u subota, 19.11.2005. u 11:03.
Ja sam protiv zabranjivanja rada trgovina nedjeljom
Objavljeno u utorak, 15.11.2005. u 19:17.
Jučer je bila "napeta" otvorena emisija na TV-u gdje smo mogli čuti argumenta za i protiv. Ukratko Država je nesposobna provoditi vlastite zakone i onda se predlaže novi zakon koji bi se kao lakše provodio. Zašto im je tako teško utvrditi tko to ne plaća radnike i iskorištava ih? Prvo što mi pada na pamet je da toga ima toliko puno da se ne stigne sve odraditi. Znači kad bi se krenulo odmah bi našli krivce i mogli bi ih kazniti. Samo treba RADITI. Druga stvar je dokazivanje jer radnici se boje progovoriti kako ne bi izgubili posao. Navodno ima 350 tisuća ljudi na burzi koji samo čekaju njihovo mjesto. Međutim iskreno sumnjam u to. Čak i da nema nikoga na burzi kladim se da bi se radnici i dalje bojali prijaviti svog šefa koji krši zakon. Razlog je u tome što smo kukavice i što dozvoljavamo da nas se iskorištava. Nemamo razvijenu građansku svijest. Frka nas je. Stalno nas šopaju sa informacijama kako je situacija loša i mi im vjerujemo.
Istina je sasvim drugačija – većina poslodavaca koje ja poznam (a svaki dan ih upoznajem sve više) tešku muku muči sa pronalaženjem dobrog i kvalitetnog radnika. Ne traži se superman koji bi radio 1.000 sati za 500 kn mjesečno, naprotiv uvjeti su dobri, ali jednostavno nema ljudi. Glavni razlog koji čujem od ljudi je da ne žele raditi kod privatnika jer se tamo fakat radi. Ma da? Stvarno? Kod privatnika nema zajebancije, a? Svi bi radije u neku veliku firmu (državnu ako je ikako moguće!!) koja je "sigurna" i gdje se izgube u masi. Na žalost veliki dio ljudi na burzi nema potrebne kvalifikacije (PC, strani jezik i sl.) a iz prve ruke znam da se neki od njih NE ŽELE obrazovati. I što bi sad trebalo napraviti? Izmisliti radna mjesta za koja ne treba ništa raditi već samo dolaziti na posao?
Rad nedjeljom samo treba biti pošteno organiziran i plaćen. Ako se to može u ZET-u, bolnicama, policiji itd. onda se može i u trgovinama. Znači radnik ne smije raditi svaku nedelju, a ako radi nedjeljom da ima subotu slobodnu i naravno da je to plaćeno više nego ostali radni dani. Nije to nikakav poseban problem, a jedino se sami radnici mogu najviše izboriti za svoja prava. Kada bi svi prestali raditi odjednom bi se brzo našla lova za njih:)
Kazne trebaju biti jako velike, a ne minimalne. U Americi, čitao sam na blogu
Hardkapitalizam, imaju posebne drakonske kazne koje mogu dovesti tvrtku u ozbiljne financijske poteškoće. Upravo to i je smisao takvih kazni kako nikome ne bi palo na pamet prekršiti zakon. Kazna kao primjer ostalima. Sjećate se onog slučaja kad je jedan od direkora Nokie (mislim da je bila Nokia) platio ogromnu kaznu zbog prebrze vožnje jer se tamo kazne utvrđuju prema iznosu plaće:) Jako mudro rješenje. Ako netko prevari radnike i državu za 300.000 kn tako što radnicima ne plaća prekovremene sate i rad nedjeljom treba mu lupit kaznu 3.000.000 kn i da vidiš kako bi mu računica odjednom pala u vodu. Na TV-u su naveli njihovu računicu kak oni zmuljaju državu za 300 tis kn, a kazna je 30 tis. Dakle izbaciti te smješne iznose iz zakona i propisati kazne proprocionalne nastaloj šteti. To bi bilo sasvim dovoljno i jednostavno rješenje.
Zanimljivo mi je kako nitko nije predložio umjesto zabrana rada nedjeljom npr. povećati minimalne plaće u trgovini na barem 3.000 kn netto. Baš me zanima kakve bi onda bile reakcije.
Ostali argumenti o tome kako ljudi trebaju biti sa svojom obitelji, kako žene nemaju gdje ostaviti djecu jer vrtići ne rade, itd. itd. su mi smiješni jer i novinari, ugostitelji, doktori i ostala zanimanja godinama rade nedjeljom i nitko se zbog toga ne buni. Što je s njihovim obiteljima? Ne znam, čudno mi je što su se namjerili baš na trgovce. Očigledno su ti trgovci najbezobrazniji prema radnicima, ali onda treba kazniti one koji krše zakon, a ne i one koji uredno plaćaju svojim radnicima veće plaće i daju im slobodan neki drugi dan u tjednu.
Osim toga mi se furamo na turističku zemlju. Ako u Ateni u pola 2 u noći mogu kupiti majicu zašto to ne bi bilo moguće i u Zagrebu? Kome to zaista smetaju otvoreni dućani? Da se razumijemo ja sam protiv bilo kakvog iskorištavanja radnika - ljude treba platiti, ali nemojte mi zabranjivati da radim ako ja to želim!
I još samo jedna sitnica; osobno znam ljude (VSS) koji rade u velikim firmama na običnim poslovima (ne menadžerskim) i rade jako puno prekovremeno i vikendima i ništa im nije plaćeno. Ljudi jednostavno žele napredovati u karijeri i biti najbolji i zato puno rade. I ne pada im na pamet tražiti još love od firme. Ulažu u sebe i svoje obrazovanje, a ako nisu zadovoljni svojom plaćom prodaju se u drugu firmu. Ne boje se da će završiti na burzi. Znate zašto se ne boje? Jer
ZNAJU da su dobri radnici.
Mali dodatak :)
Objavljeno u ponedjeljak, 14.11.2005. u 20:02.
S desne strane imate mali dodatak pomoću kojeg možete izračunati neto plaću tako da upišete određeni iznos pod bruto.;) Ako imate još neku olakšicu npr. prijavljeno jedno dijete onda u to polje upišite još 800 kn. Ukupni trošak pokazuje koliko love mora platiti poslodavac da bi vi dobili određeni neto iznos.
Ovo je jedan od dodataka i uskoro će ih biti još na blogu:))
Mediji i novac
Objavljeno u u 19:53.
Moram priznati da nisam zadovoljan načinom na koji mediji pišu o novcu i općenito o bogatim i uspješnim ljudima u Hrvatskoj. Još uvijek se osjeća kao da je nešto loše biti JAKO bogat. Malo možeš, ali nemoj previše. Počela je i nova sezona "Pripravnika" na TV-u. Jedan odličan članak od
Drax-a
Citat: "A i samo natjecanje koje je temelj showa kao glavnu aktivnost ima nešto što je u potpunosti strano prosječnom mladom Hrvatu - stjecanje novca maksimalnim korištenjem vlastitih intelektualnih i fizičkih kapaciteta. Pri tome se, štoviše, taj novac mora pribaviti na račun drugih osoba i to tako da se te druge osobe tretiraju kao mušterije čije potrebe treba zadovoljiti, dakle pokazati elementarnu ljubaznost, poštovanje i toleranciju - osobine koje prosječni mladi Hrvati gledaju kao na znak krajnje slabosti, ali ne i nečeg daleko goreg"
Ja sam osobno mislio da će serija zaista postići puno veći uspjeh. Svi se nešto žale, gunđaju kako nemaju novaca, bla. bla. i sada kada bi mogli i nešto korisno naučiti iz tog "odvratnog kapitalističkog društva" prema kojem se ipak krećemo ispada da nikoga to ne zanima. Možda zato što je to iz "odvratnog kapitalističkog društva"? U prvoj sezoni prikazivanja bila je i repriza drugi dan pa su je ukinuli, a termin je išao sve kasnije i kasnije. Ne želim previše o samoj seriji ima tu svega, ali bilo je puno zanimljivih stvari.
Nažalost televizija i ostali mediji će gomilu prostora posvetiti radnicima koji prosvjeduju, koji se žale, koji psuju vlast i državu i koji očekuju da država nešto učini za njih nego radnicima koji super marljivo rade i stvaraju nešto novo i korisno. To je dosadno i bezveze. Nažalost ne mogu reći da su samo mediji krivi. Kada bi ljudi željeli gledali emisije poput Pripravnika, a manje BB siguran sam da bi se mediji prilagodili.
Koliko poduzetnika znate koji su stvorili nešto iz ničega i koji su danas uzor (idoli) mladim ljudima? Pa ja ne znam nijednog jer su skoro svi proglašeni muljatorima i lopovima. Ne kažem da toga nije bilo, ali sam protiv generalizacije. Svi nešto briju kako treba pokrenuti gospodarstvo, treba više poduzetnika, treba stvoriti povoljne uvjete za zapošljavanje itd. itd. A onda članak ispod toga pljuvanje po onima koji su nešto napravili i/ili imaju novaca. Evo ga na, sad sam i ja počeo generalizirati.
Sjetimo se još i natječaja IDEJA za kojeg sam također mislio da će biti super-turbo-ludnica uspjeh. Koliko je to bilo medijski popraćeno? Sponzori su vodeće firme u HR - znači love imaju. Sada bi trebali izaći rezultati i vidjeti tko je pobjednik. Sjeća li se itko tko su uopće finalisti? Sve je to ništa u usporedbi s Big Brotherom i sličnim projektima namjenjenim prosječnom gledatelju. Ona stara "kruha i igara" je toliko jednostavno istinita da je to bolno. Koga zanima kako ostvariti svoju ideju i postat bogat? Nikoga. Koga zanima kako zaraditi miljun izležavajući se po kući? Svakoga! U stvari glavni problem je da gledajući Pripravnika poslije nemate s kime razgovarati o tome. S kime možete pričati kako su nešto dobro napravili ili zeznuli? A o Sanji, Matku i Kikiju uvijek možete nešto pričati... eh da.
I na kraju dolazim do uvijek istog zaključka:), a to je da će UVIJEK vrlo mali broj ljudi uspjeti postati bogati. Ove druge to uopće NE zanima. I zato zaboravite na konkurenciju. Koja konkurencija? Za tih par posto ljudi uvijek ima dovoljno prostora na tržištu i uvijek je pravo vrijeme za pokrenuti biznis, a ostali će se već negdje požaliti.