Bilo je dosta ljudi a ja sam skoro sjeo na krivo mjesto:) Par redova je bilo s označenim imenima što nisam odmah skužio. Na kraju sam sjeo dva tri reda iza Sanadera i ekipe. G. Sanader je održao lijepu uvodnu riječ, ali me zabrinulo kad je rekao kako ćemo i dalje ostati socijalna država i da ne mogu ljudi od 45 godina samo tako gubiti poslove u korist mladih od 25?!??! Valjda će to poduzetnici i tržište odlučiti, a ne Država. No dobro, HUP je iznjeo pet prijedloga koje mi se ne da prepisivati u cijelosti:
1. Help desk za poduzetnika + OBAVEZNI prvi izlazak inspektora na teren u edukativne svrhe
Odlična ideja. Nakon toga ne možeš reći da "nisi znao" To bi puno pomoglo početnicima da se oslobode straha od razno raznih inspekcija, financijske policije i sl.
2. Subvencioniranje poreza i doprinosa za prve dvije godine za prvih 10 zaposlenih kod poduzetnika početnika.
Preoptimistično i nerealno. Dodao bih čak i nepotrebno.
3. Pojednostaviti i pojeftiniti povremeno i privremeno zapošljavanje
Slažem se. Dosta je ilegalnih čišćenja po kućama, popravljanja, poduka engleskog i sl. "usluga"
4. Propisi jednaki za sve + korektivna uloga za lakše prekršaje i jasne i oštre mjere za teške prekršaje.
Slažem se.
5. Dosljedno sankcioniranje poslodavaca i RADNIKA u radu na crno.
Slažem se, potrebne su dvije osobe da bi se to odigralo. Iako ne bih baš previše kažnjavao radnike (mislim novčano) već možda nešto drugo....
U raspravi je bilo dobro. Pojavila se i ideja vaučera čijom bi se kupnjom onda plaćalo osobe i tako bi sve bilo jednostavno i legalno. Također da se može jedan dio mjesečno čovjeku isplatiti bez prevelikih davanja (kakva su sada kod ugovora o djelu). Naveden je primjer kad treba čovjeku platiti za par sati posla recimo istovar kamiona. Ako idemo preko ugovora o djelu to je skupo i komplicirano. (RSm obrazac, IDD obrazac, potvrda, uplata na nekoliko računa, ugovor u pismenom obliku itd. itd.) i to sve umjesto da čovjeku skeširamo 100-200 kn i bok. Iako je bilo dosta pljeskanja i fućkanja na pojedine izjave, najmanje me se dojmio g. iz državnog inspektorata. Izgledao mi je previše nezainteresiran i kao da mu je samo stalo do statistike, a ne do stvarnog rješenja. Stalno je nabrajo vlastite rezultate. Izgledao mi je baš onako kako NE ŽELIM da izgleda inspektor – tražimo dlaku u jajetu da ti možemo drapiti kaznu, a ove koji uopće nemaju registriranu firmu njima de facto ništa ne možemo. Bezveze.
Šuker mi je bio jako dobar i pametno je pričao. Kad malo bolje razmislim totalno je u pravu. Postojeća davanja koliko god velika i dalje nisu dovoljna, a nema šanse da budu smanjena ako se ne poveća broj ljudi koji ih budu plaćali ili da se smanji broj korisnika istog. Budući su najveća davanja za mirovinsko i zdravstveno jasno vam je zašto je teško smanjiti broj korisnika. Umirovljenici i ovako dobivaju mrvice, a zdravstvo je stalno na rubu. U stvari začudilo me koliko poduzetnika nema potpunu sliku situacije. Svatko (previše) gleda samo sebe.
Jedno od najboljih rješenja – cinkarenje
Iako nije bilo spomenuto mislim da bi riješilo rad na crno u roku keks. Svatko tko zna da se negdje radi na crno to prijavi inspekciji i ako se utvrdi da je zaista tako od naplaćene kazne jedan dobar dio se da doušniku. Zamislimo radnika koji dobiva dva soma kuna na crno prijavi poslodavca i dobije nagradu od recimo 100 tis kn. Mislim da bi se isplatilo. Hrvatski jal je ogroman i treba ga pozitivno iskoristiti. Ako znate da vaš konkurent radi na crno ili zapošljava ljude na crno te je na taj način jeftiniji i uzima vam posao ispred nosa – prijavite ga i još dobijete lovu. Garantiram uspjeh. Naravno ne bi se tražila dlaka u jajetu, ali ako ljudi rade bez da su uopće prijavljeni ili im se plaća isplaćuje manjim dijelom na račun a ostalo u cashu to treba sancionirati.
Cinkarenje, koliko nas god odgajali da je nepopularno, mislim da je itekako korisno da se uvede red. Često nedeljom pogledam seriju "Školske tajne" jer je zaista odlična. Jednom učeniku su odbili dati nagradu jer nije prijavio (cinkao) svoje frendove koji su nešto zeznuli. Nisu htjeli popustiti i klinac se na kraju ubio jer nije dobio tu nagradu a to mu je bila životna želja. U drugom slučaju klinac je na prijevaru upisao faks (skinuo je s neta nečiji rad i potpisao sebe). Kad su ga skužili odmah su javili fakultetu. Profesor ga je prijavio iako ga je klinac molio da ga ne prijavi, kao nitko neće znati, to mi je šansa bla. bla. Profesor mu je hladno odgovorio da nema šanse da to prešuti jer je njegov UGLED u pitanju i kako onda više njegova preporuka ne bi ništa značila svim ostalim učenicima koji nisu na prijevaru upali.
Sve si mislim kako bi to išlo u Hrvatskoj: nikoga ne bi bilo briga, a možda bi ga i pohvalili za snalažljivost. (smajlićkojibljuje) U ovoj zemlji se nikada neće moći dobro živjeti dokle god nama ne postane NEPRIHVATLJIVO lopovsko ponašanje. To ponašanje trebamo učiti od rane mladosti. Oni koji prepisuju u školi, varaju na testovima i markiraju nisu frajeri i "snalažljivi" nego prevaranti koje ne cijenimo i ne poštujemo.
Post je objavljen 30.11.2005. u 16:57 sati.